Premda se Hrvatska može pohvaliti da je turistička zemlja, što dokazuju prihodi od turizma koji skoro svake godine bilježe nove rekorde, činjenica je da su brojni ugostiteljski djelatnici kao ljudi koji uveliko doprinose turističkom prihodu destimulirani u svom radu. Naime, životni standard konobara i ostalih ugostiteljskih radnika uveliko ovisi o dodatku kojeg za kvalitetno obavljenu uslugu ostavlja zadovoljni gost i koji se, ovisno o sredini, naziva napojnica, bakšiš, tip, manča, trin(k)geld... Bez obzira o kako je malom iznosu novca riječ, on veseli ugostitelje i potiče ih na veće zalaganje i trud oko gosta.
Mnogi će reći: nije puno ali ugostitelje veseli, to je već ustaljeni red. No, drugi dodaju: vuk je sit i ovce na broju samo u uređenim zemljama, a mi nismo ni to niti normalna država. Jer, u slučaju vrlo (inače, vrlo rijetke) napojnice od 100 kuna koju je gost, u nemogućnosti davanja keša dao kartičnim plaćanjem računa, država uzima čak 60 kuna poreza i raznih doprinosa jer na manču uzima porez kao na sve ostale prihode. Od početka pandemije COVID-a računi se, pa i u kafićima, sve češće plaćaju karticom i konobari sve češće ostaju bez tog prihoda. Uz to, siječanj je tradicionalno ”najduži mjesec u godine”, kad sugrađani zbog povećanog trošenja tijekom nedavnih blagdana oduvijek duže promisle prije nego potroše i najmanji iznos novca. Također, visina napojnice ovisi i o položaju te kategoriji objekta tako da će, primjerice, na Stradunu ugostitelji planirani neoporezivi godišnji limit (koji će, najvjerojatnije, biti u visini 25 tisuća kuna, odnosno oko 3.320 eura) dostignuti već u srpnju ili kolovozu. Vlasnici objekata, ali i sami konobari i ostali ugostitelji prigovaraju kako uz spoznaju da će im nadalje napojnice podlijegati znatnom oporezivanju, pitaju koliko će biti (de)stimulirani za veće zalaganje oko gostiju.
Sve to je bio povod da u maloj anketi doznamo koliko su se navike ostavljanja napojnice promijenile od Nove godine i uvođenja eura, koliki se sad razlikuje iznos napojnica u odnosu na ”razdoblje kune”, ali i kako gledaju na namjeru Ministarstva financija RH da uskoro počnu s oporezivanjem napojnica.
Krešimir Brbora:- Od početka ove godine i prelaska na euro gosti ostavljaju osjetno manje napojnice, a oni koji ga ostavljaju rijetko uglavnom ga daju do visine od 10 posto, skoro nikad iznad! Ako ceh plaćaju karticom, za piće nikad, ali za objed ipak ostavljaju bakšiš. Osobno, kao i brojne kolege, mislim da je loša namjera zakonodavca da počnu s oporezivanjem napojnica. Zbog svega, jednostavno smo u situaciji da gubimo volju za posao!
Sreten Šutalo:- Promjena valute se zapravo nije odrazila na goste: tko je ostavljao bakšiš, ostavlja ga a i sad kad su euri i centi. Nešto razlike bilo je tek početkom godine, ali visina ovisi od konobara. Zapravo, kad ”izniveliramo” kune i eure, visina napojnice je ostala ista. No, iako razumijem namjeru nadležnog ministarstva za oporezivanje bakšiša, mislim da bakšiš preko kartice neće još neko vrijeme zaživjeti i da je rijetkost u Hrvatskoj. Također, mislim da je porez na bakšiš glupost jer ga ljudi ostavljaju dobrom voljom i nitko ga nije obvezan ostaviti kao na zapadu gdje je određena vidina u postocima u odnosu na račun.
Mirko Petković:- Od prelaska na euro, gosti nam općenito ostavljaju manji bakšiš nego je to bilo dok smo imali kune. Još nisu naučili na novu vrijednost novca pa se gleda svaki cent. Tko plaća karticom rijetko daje napojnicu, a namjera oporezivanja je smiješna i stoga što postoji mnogo načina da se to izbjegne. Inače, bit ćemo destimulirani za kvalitetniji rad i zadovoljenje potreba gostiju.
Ivo Bogdanović:- Ispočetka su gosti ostavljali osjetno manju napojnicu, ali se to već nekako izjednačilo, čemu je vjerojatni uzrok to što još nisu naučili na vrijednost eura u odnosu na kune. Sad se to vraća u normalu, ali to još uvijek dosta manje od poželjnih 10 posto iznosa računa, što znam da je u svijetu uobičajeno. Računi se plaćaju i u karticama, ali nitko tko tako plaća ne daje i napojnicu! Mislim da nema smisla oporezivanje bakšiša. Ali, uzimaju nam sve u životu pa će i to, čine sve da se ne trudimo bolje obavljati svoj posao!
