Kod mladih Dubrovčana se sve više budi interes za Domovinski rat i ne tako davnu,ali slavnu povijest u doba kada se opkoljeni grad uspješno opirao višestruko brojnijem i snažnijem neprijatelju. Stariji nas sugrađani uvjeravaju kako igh unuci sve češće, "tek tako i sami od sebe" zapitaju kako je bilo tih dana dok smo bili bez struje i vode, kako je bilo u dane kad nam je gola egzistencija umnogome ovisila o humanitrarnojh pomoći.
Dio te povijesti je i Majsan, oklopni policijski transporter koji je tijekom Domovinskog rata korišten za prijevoz, snabdijevanje i evakuaciju: noću između Dubrovnika i Mokošice a do Belvedera danju. Ime je dobio po otočiću arhipelaga nedaleko Korčule u škveru koje je i izgrađen. Očevidci se prisjećaju kako su ga pripadici neprijateljske JNA i paravojnih jedinica noću gađali "na slijepo" te da nikad nije bio izbačen iz borbe. Istina, najviše su stradavale gume, inače punjene silikonom i pijeskom, te se neki prisjećaju situacije kad se oklopnjak vratio u Dubrovnik sa samo dvije gume i- osam felgi!
Od odslobođenja Dubrovnika Majsan je neko vrijeme bio napušten na nekoj konavoskoj livadi da bi ga ne tako davno obnovili i postavili kao eksponat u parku na Batali. Tamo oklopnjak mirno čuva stražu i podsjeća generacije na dane ponosa i slave, na nepokolebljivi prkos i borbu za slobodu.
A sve to dostatno je da privuče pozornost dubrovačke mladeži, da se osvjedoči i iz bliza upozna taj dio povijesti. Stoga se ne treba čuditi niti gledati poprijeko na djevojčice i dječake koji su se uspjeli popeti na to vozilo te, zaneseni prisjećanjem na priče koje su o njemu čuli i osjećajem spoznaje kakvo je to vozilo, zapričali se i zaboravili sići s Majsana.
Sve je to mladost i samo se valja nadati kako će ova generacija znati bilo koga u startu odvratiti od bilo kakve agresije te da nikad neće biti u prilici graditi i koristiti neki novi Majsan ili domišljati kako se suprotstaviti bilo kojem neprijatelju.
