Sunce peče, kafići oko nje doslovno ‘gore‘, a proizvođači na lapadskoj placi punih banaka čekaju rijetke kupce. Sve vrste salata, ćimulice, mlada brokula, čak i gotovo zaboravljeni župski kavolin, kuke i šparoge, blitva i špinat – svega ima na bancima koji su krcati zeleni. Od pola pa do 4 i pol eura može se naći svega. Svega, kažu nam proizvođači, osim kupaca.
-Pa evo nije mi jasno, nemamo kome prodat‘! Nekome je možda skupo, ali znate da se na placi cjenkamo, evo ti još ovo mladog kavolina što mi je ostalo, da ne nosim doma, sve za pet! - nudi jedina od prodavačica na lapadskoj placi koja će govoriti, dobro znana Dubrovčanima, gospođa Ane Bagoje žaleći se na slab promet.Ima tri – četiri vrste salata, sve male glavice, od gusta ih i ovako zagrist. Jedna među njima, nekad strašno popularna ‘ričana‘ salata, već godinama se niti sadi niti kupuje. Sve joj se cijene vrte od pola eura do 4, kavolin je ipak posebniji, balica je dva eura, pazija joj je možda i najskuplja, oko tri eura, ali u kilu bude saket prepun vitamina. Ane u mobitelu ima aplikaciju automatskog izračunavanja kuna u eure, ali kaže, još se muči.
-Ma izračuna mi mobitel, ali kad vidim da kupcu iziđe recimo 2 eura i 65 centi, ma tko bi se gnjavio, pa zaokružim na dva i po‘” - govori Ane koja ima i ponajbolju postu na placi, uzazid, između dva pila. Odmah kaže kako joj i nije velika potreba dolaziti prodavati na placu, ali to radi godinama, iako su godine i nju ‘uhitile‘.
-Ja preko četrdeset godina dolazim, imam ovo što imam i to prodam svako par dana. Jasno vam je kad vidite svaki dan iste ljude prepunih banaka tko su. Pa koliko bih ja baštine i radnika morala imati da bih svaki dan dolazila i prodavala ovako ogromne količine?!” - govori Ane. Između redaka čitamo – sve je puno preprodavača, što više nikome nije čudno. O Gružu neće, kaže da joj je u Lapadu dobro sve – natkriveni krov, voda, čistoća, kafa u blizini, sunce, nema vjetra, a za razliku od Gruža, ima i parkinga. Kad će nase u Gruž – ne zna niti se oko toga više brine.
-Ne znam koji ih je vrag tjerao da išta rade. Pa svi smo mi u incerati pod suncobranima prodavali cijeli život, a što oni sad tu hoće ‘srediti‘ nemam pojma. Ionako su mi neke godine, škina me boli, pogledajte mi ruke, što ću vam više govorit‘”.
Kupcima je više jasno da se skreće na onaj banak koji ima normalne količine, nadajući se da je to zaista netko tko obrađuje malo svoje baštine i gledaju što više ‘uvaliti‘ kupcu za što manju cijenu kako bi išli doma lakših bursa. Na nekim drugim bancima prevladava sve ono što ima i naša sugovornica, samo u količinama kojih bi se posramili i u trgovačkim centrima. Tamo, dodaje Ane, ljudi idu kupovati umjesto na placu, nova moda, govori. A ovdje imaju sve preduvjete da od gusta dođu u spenzu.
Na susjednom banku mladoga luka i špinata, jedno je od eura i pol do dva balica, a drugoga čak četiri eura kilogram. Ali opet – sve je, kaže gospar iza banka, podložno dogovoru, ‘samo me nemoj u novine‘..
Kuke su između dva i pol do tri eura, šparoga jutros gotovo i nije bilo, blitva dva eura balica, glavati kupus dva eura glavica. Verza je malo skuplja, između dva i pol do 3 i pol eura, a vjerovali ili ne, poneki prodavači imaju i pomadore. Izgledom i zdravim razmišljanjem ne obećavaju, a i skoro četiri eura za kilogram nečega što je daleko od sezone, većini je skupo.
S druge strane cvjećarice imaju svega i čini nam se da jedino one nemaju prevelikih problema s prodajom. Paljenje kamere na telefonu na placi se gleda skoro kao aktiviranje bombe, pa se vraćamo brzo na kupnju zadnjega od kupusa. Počela su toplija vremena, skoro će Uskrs, no još nema pletilja palmica niti penganih jaja, barem onih za ukras. Kažu rano im je, a sve glasnije se čuju jadikovke i kako nema više nigdje dobrih palminih grana za plesti palme za Cvjetnicu. Svi proizvođači na placi Lapad ufaju se u sutrašnji dan, subota im najbolje ide.