Suprug i ona bili su prinuđeni posvojiteljske škole tražiti izvan naše županije. Činjenica da posvojiteljima nužna edukacija nije pružena u matičnoj županiji, predstavlja veliki trošak i nepovoljan položaj u odnosu na ostale građane u Hrvatskoj, gdje obiteljski centri uredno i besplatno provode pripreme za roditeljstvo.
Tri mjeseca putovanja u Zagreb
- Nakon prijave u Centar za socijalnu skrb treba dostaviti potrebnu dokumentaciju, slijede obrada psihologa, obilazak stambenog prostora, razgovor sa socijalnim radnikom i, negdje u tom postupku, treba proći edukaciju. Problem je što to rade obiteljski centri, a on u Dubrovniku postoji na papiru a ne funkcionira. Parovi koji se odluče na posvajanje, nemaju mogućnost proći tu edukaciju u Dubrovniku. Edukacija je opširna, traje ukupno 40 sati. Znate li što to znači? Jednom tjedno, u trajanju od tri mjeseca, morate putovati u drugu županiju, što je strašan trošak! Ne znam koliko je parova ove godine prijavljeno u našem Centru za socijalnu skrb, ali pouzdano znam da se nisu svi uključili u edukaciju.
Neki čekuju poziv ustanove, drugi se sami snalaze. Znam da svi obiteljski centri u drugim sredinama neće primiti posvojitelje koji ne žive na području njihove nadležnosti. Uz obiteljske centre, u Hrvatskoj postoje i dvije udruge, Adopta i Na drugi način, koje su ovlaštene za provedbu radionica, a obje su u Zagrebu. Sreća u nesreći je da se ove godine, zbog pandemije, edukacije održavaju online pa se ne mora putovati u Zagreb. Mislim da nije u redu da sustav traži nešto što ne možemo dobiti ili moramo platiti negdje drugdje. S tim da su posvojitelji sretni čak i s plaćanjem, samo da dobiju mjesto u radionicama – govori sugovornica.
Iako su radionice u pravilu besplatne, neki ih plaćaju zbog velikog broja polaznika. Osim što čitav postupak posvajanja jako dugo traje, zapanjujuće je što potencijalni posvojitelji samo na edukaciju čekaju i po godinu dana! Kad se sve to uzme u obzir, ne čudi izjava ravnateljice Centra za socijalnu skrb u našem lanjskom razgovoru kako je posvajanje svečani čin s kojim se u Dubrovniku ne susreću često.
- Moje je iskustvo da, što se tiče posvanja, podrške, bilo kakvih problema ili dvojbi s kojima se surećemo na ovom putu, ništa od pomoći nismo dobili. Iskustva meni bližnjih ljudi govore o jako lošim iskustvima prilikom razvoda braka gdje su uključena i djeca. To je postupak koji se mora voditi uz stručnu psihološku pomoć. Mnoga su tu pitanja otvorena: kako se postaviti prema djeci, kako kasnije izgleda život, kako održati korektnost u narušenim odnosima, a obiteljski centri daju podršku u tim slučajevima. Moji poznanici imaju loše iskustvo jer osoba koja vodi razvod je tu da ih i savjetuje, što je nemoguće jer obje strane žele ostaviti što bolji dojam i neće prijavljivati sumnje, dvojbe ili strahove jer misle da će netko tada procijeniti da nisu sposobni za brigu o djeci ili o sebi – smatra sugovornica.
Obiteljski centri su mjesta koja pružaju podršku u roditeljstvu, dakle i nakon posvajanja imaju značajnu ulogu. Organiziraju radionice za roditelje i za djecu, što također nedostaje u Dubrovniku, bez obzira radi li se o obiteljima s posvojenom ili biološkom djecom. Mogu jačati mrežu udomiteljskih obitelji koje na dubrovačkom području nisu zaživjele.
-Na posvajanje se najčešće odlučuju parovi koji ne mogu imati svoju djecu. Umorni od višestrukih neuspjeha medicinski potpomognute oplodnje, financijski iscrpljeni, ne znaju da ih čeka stravična procedura. Ulaze u registar u kojem je više od 1.400 parova, a u ustanovama ima oko 4.500 djece od kojih mnoga nemaju spremnu dokumentaciju za posvajanje. Ako biološki roditelj jednom u tri mjeseca nazove dom ili udomiteljsku obitelj, pita je li mu dijete živo i odmah poklopi slušalicu, računa se kao da brine o tom djetetu! – priča posvojiteljica.
U što to vjeruje Ministarstvo?
Obiteljski centri, nekad samostalne ustanove, ukinuti su 2014. i pripojeni centrima za socijalnu skrb. Brzo se uvidjelo da je odluka bila pogrešna pa se krenulo u osnovanje zasebnih tijela centara. Što na to kaže Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje je dužno osigurati jednake uvjete posvojiteljima u Zagrebu i u Dubrovniku? Zakonom o socijalnoj skrbi propisano je da centar za socijalnu skrb u sjedištu jedinice područne samouprave obavlja poslove savjetodavnog, preventivnog rada i druge stručne poslove koji se odnose na brak, roditeljstvo, obiteljske i partnerske odnose, organiziranje i provođenje edukacije posvojitelja.
- Pri Centru za socijalnu skrb Dubrovnik zasad djeluje Odjel Obiteljskog centra u kojem se obavljaju poslovi savjetodavnog i preventivnog rada. Trenutačno je tu manjak stručnih radnika zbog privremeno upražnjenih radnih mjesta te će se u prosincu dodatno zaposliti još dva stručna radnika. Neke od aktivnosti, primjerice radionicu za posvojitelje, Centar organizira u suradnji s udrugama civilnog društva – odgovor je Ministarstva.
Pritom ne spominju da su jedine dvije udruge smještene u Zagrebu, 600 kilometara od Dubrovnika.
Na koji to način Centar za socijalnu skrb Dubrovnik radionicu za posvojitelje 'organizira u suradnji s udrugama', pitali smo ravnateljicu Ružicu Misir, no odgovor do zaključenja ovog broja novine nije stigao, ali ćemo ga objaviti po primitku.
S obzirom da na službenim stranicama dubrovačkog Centra za socijalnu skrb stoji kako Odjel Obiteljskog centra postoji, postavljena su pitanja, otkad radi, koliko zaposlenika u njemu djeluje i kojeg profila te koje programe s popisa objavljenih zadaća uistinu provode. Na stranicama Centra, 27. studenog 2020., objavljena je poziv zainteresiranima za savjetovanja vezana uz roditeljstvo, odgoj, obiteljske i partnerske odnose, razvijanje socijalnih vještina djece i mladih, nenasilnog rješavanja sukoba, usluge podrške za osobe koje prolaze razvod, itd., što ukazuje da se možda nešto i mijenja, ali to tek trebamo doznati od ravnateljice. U razgovoru za Dubrovački vjesnik, prije više od godinu dana, ravnateljica Misir spomenula je da se za Obiteljski centar traži prostor.
- U tijeku je osiguravanje prostornih uvjeta za početak rada Obiteljskog centra. Izrađen je nacrt predugovora između Uprave FINA-e i CZSS Dubrovnik o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu FINA-e, a financijska sredstva potrebna za plaćanje troškova zakupa osigurava jedinica područne (regionalne) samouprave, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi. Dubrovačko-neretvanska županija je upoznata s navedenim procesnim radnjama i potrebom osiguravanja sredstava za podmirenje ove obaveze. Nakon što se osiguraju prostorni uvjeti, bit će omogućene daljnje procesne radnje u cilju početka rada Podružnice Obiteljski centar; registracija Podružnice, usklađivanje internih općih akata CZSS Dubrovnik i zapošljavanje potrebnog broja stručnih radnika – kažu u Ministarstvu.
Je li moguće da se u Dubrovniku, u katalogu imovine vlasti, državne, županijske ili gradske, ne može naći prostor za obiteljski centar? U drugim su sredinama te ustanove preuzele značajnu ulogu u brizi za mentalno zdravlje građana u krizi izazvanoj pandemijom.
Pravobraniteljica čeka odgovore
O teškoćama određenih skupina ljudi zbog nepostojanja dijela usluga obiteljskog centra u Dubrovniku, upoznate su i pravobraniteljice. Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kaže kako je u rujnu primila pritužbu Stručnog vijeća Centra za socijalnu skrb Dubrovnik, a u kojem se ukazuje, između ostaloga, i „na problematiku nefunkcioniranja Obiteljskog centra u Centru za socijalnu skrb Dubrovnik, radi čega postoji niz poteškoća u radu Odjela za djecu, mladež i obitelj koje su s tim povezane“.
- Po navedenoj pritužbi zatražila sam u mjesecu listopadu izvješće i dokumentaciju od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te od Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Dubrovnik. Međutim, do danas nisam zaprimila zatraženo izvješće i dokumentaciju, radi čega ću uputiti požurnice – kaže Ljubičić i dodaje kako je zaprimila samo odgovor Hrvatske udruge socijalnih radnika u kojem se podržavaju zahtjevi Stručnog vijeća Centra za socijalnu skrb Dubrovnik.
Iz ovoga je očito kako čak i struka unutar sustava govori o tome da obiteljski centar u ovom gradu ne funkcionira.
- Vezano uz vaš upit o tome imam li saznanja o dobrim ili lošim iskustvima rada obiteljskih centara u drugim gradovima kad su u pitanju žrtve nasilja, napominjem kako nemam neposrednih saznanja o navedenoj problematici. Naime, pritužbe građana i građanki koje zaprimam vezano uz obiteljsko nasilje odnose se uglavnom na nezadovoljstvo načinom rada policije kao i centara za socijalnu skrb, ali ne i podružnice obiteljskih centara, prilikom intervencija pruženih radi nasilja u obitelji (npr. nedostatak proaktivnog i senzibilnog pristupa u radu sa žrtvama, neuzimanje u obzir eventualnog ranijeg nasilja, neprijavljivanje svih sumnji o nasilju u obitelji, i slično) kao i vezano uz stručna mišljenja centara za socijalnu skrb koja se odnose na pitanja iz roditeljske skrbi – navodi pravobraniteljica Ljubičić.
Djeca usred razvoda roditelja
Kako sugovornica s početka teksta govori o iskustvima njoj bliskih osoba tijekom razvoda, funkcioniranje obiteljskog centra pitanje je koje se tiče i prava djece. Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, kaže kako i njezin ured ima „informaciju o određenim teškoćama vezanim uz funkcioniranje Obiteljskog centra u Dubrovačko-neretvanskoj županiji“. I oni su tražili očitovanje i informacije od nadležnog Ministarstva. - Nažalost, zbog manjka stručnih radnika u centrima za socijalnu skrb i nedovoljno razvijenog sustava podrške obiteljima (izvan sustava socijalne skrbi), događa se da su stručni radnici fokusirani uglavnom na slučajeve u kojima problemi već eskaliraju, odnosno da su institucije tek sporadično usmjerene na samu prevenciju.
U tom je području svakako nužno pojačati rad te osigurati uvjete za dosljednu provedbu svih zakonskih ovlasti koje su u nadležnostima centara za socijalnu skrb. Također, važno je informirati javnost o mogućnostima dobivanja takvih usluga i o postupku za njihovo ostvarivanje. Razvod braka i/ili prekid obiteljske zajednice specifična je i stresna životna situacija koja pogađa sve članove obitelji, a posebice one najmlađe – naglašava pravobraniteljica za djecu. Hrvatski sabor već dugo upozoravaju na uočene propuste i pozivaju na jačanje kapaciteta centara za socijalnu skrb, kroz dodatno zapošljavanje stručnjaka, njihovo osnaživanje kroz edukacije i supervizije, a sve kako bi sustav spremnije reagirao u slučajevima kršenja prava djeteta.