’Zona ograničenog prometa, samo za vozila s propusnicom’, bljeskalo je u srijedu navečer na nedavno postavljenim LED monitorima na prilazima povijesnoj cjelini Dubrovnika. Radilo se o provjeri skupog informatičkog sustava kojim će se regulirati promet u kontaktnoj zoni Grada. Ali ne brinite, problemi vas čekaju tek iduće godine kad bi Zona posebnog prometnog režima trebala zaživjeti i u praksi. Zamišljeni sustav morao bi nas osloboditi kilometarskih kolona po gradskim prometnicama. Upiremo prstom u kruzere da nam zagađuju zrak dok su vezani u Gružu, a smetnuli smo s uma koliko nas onečisti tisuće automobila u kolonama s upaljenim motorima.
Uzrok svakodnevnom krkljancu nije ni Zagrebačka, nije ni Kapelica, a ni bogen na Viktoriji. Ploče nisu problem, iako tu i tamo zagužva pred vratima od Grada. Najveći prometni problem Dubrovnika su Pile. Od njih se šire zastoji po cijelom gradu, zbog njih molimo Boga da nam ljeti ne zatreba hitna ili vatrogasci.
Da su Pile malo šire, ne bi trebali kupovati pneumatske stupiće koje svako malo neki novi ‘junak’ polomi, ne bi trebali LED ekrane po cijelom gradu, silne kamere, aplikacije za mobitele i što sve još ne. Da je para, ali jako velikih, probužali bi ispod sadašnje ceste ispod Vatrogasaca tunel i riješili problem jednom zavazda. Autobusi i taksisti gore, svi ostali pod zemlju.
Da je tih para, nikad ne bismo iz proračuna trošili na kuće koje smo na Pilama srušili kako bi riješili gužve prometnicom iza Atlasa. Silne solde smo prije 17 godina potrošili, a prometne gužve ne da su ostale, nego su se ustostručile. Što smo dobili? Dobili smo – ‘šipak’. Zapravo zaštićenu platanu koja nije stara 300 godina kako su joj tada tepali, nego ‘tek’ stotinjak godina. Naime, zasađena je početkom 20. stoljeća, a odluka o njenoj zaštiti donesena je 2010. godine.
U svijetu platana, ta naša s Pila još nije ni u pubertetu, pa zato i nije zaštićena kao iznimno vrijedno stablo već kao ‘memorijsko stablo koje indicira, nasljeđuje i ponavlja matricu povijesnog vrta iz 18. stoljeća’.
Naime, utvrđeno je da je u austrougarskom katastru na tom mjestu zabilježena izvorna platana za koju se nije znalo koliko je stara ni kad je uginula ili bila uklonjena. Bez obzira na to što ona nije ‘original’, za Dubrovnik, u kojem je iz dana u dan sve manje zelenila, ona je prava starica koju, poglavito jer je pod zaštitom, treba paziti i maziti.
Ili je možda preseliti na neko mirnije mjesto s čišćim zrakom? Barem bi tako Japanci riješili problem koji sve više urušava kvalitetu života građana, a koja je u toj, nama dalekoj zemlji, na vrhu liste prioriteta. I ne bi ih koštalo kao bužanje tunela, a možda ni kao svi ovi silni LED ekrani i kamere za čiji učinak u smanjenju prometnih gužvi trenutno u Dubrovniku nitko ne može jamčiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....