Kad život visi o niti, najmanji je problem sjesti u auto u Zagrebu i dojuriti u Dubrovnik

Šestogodišnja djevojčica koja je nedavno Vladinim zrakoplovom prevezena iz Dubrovnika za Zagreb s ozljedama jetre nakon nezgodnog pada, dobro je, stabilno, još uvijek pomalo preplašena nakon buđenja u sobi Klaićeve bolnice. Zvuk vojnog i policijskog helikoptera, u Dubrovniku je redoviti glas spasa za djecu kojoj je potrebna pomoć u kliničkim centrima u Splitu ili Zagrebu. Ova djevojčica isprva nije bila u stanju čak ni za hitan prijevoz. Procijenili su to liječnici Opće bolnice Dubrovnik. Kad već ne može ona u Zagreb, Zagreb je došao k njoj. Dr.sc. Danko Mikulić, specijalist opće, dječje i digestivne kirurgije Kliničke bolnice Merkur, odmah po završetku smjene skupio je svoju opremu, sjeo je u automobil i potegnuo do Dubrovnika pomoći djevojčici čiji život tek počinje, koja najesen kreće u školu.
 

Operirao sijamske blizanke

- Iako je zrakoplov bio pripremljen, u prvi trenutak stanje je izgledalo poprilično dramatično. Stigao sam na poziv dr. Ivice Stojanovića, dugogodišnjeg prijatelja i iskusnog abdominalnog kirurga, za kojeg sam bio siguran da zove s razlogom. Jutro nakon što se djetetu to dogodilo, činilo se kako će trebati žurnu operaciju. Kako ne bismo gubili vrijeme, uzeo sam potrebnu opremu, sjeo sam u auto i otišao dole. U tom trenutku, to je bilo najbrže rješenje. Mislili smo da ću je, ukoliko se stanje ne stabilizira, iste večeri morati operirati u Dubrovniku – priča dr. Mikulić.

Član je transplantacijskog tima s Merkura, a to znači da za njega ne postoje dnevni planovi ni raspored. Čitav mu je život zapravo u stanju pripravnosti. Možda zbog toga ovaj vrstan hepatalni kirurg, jedan od liječnika koji su uspješno razdvojili sijamske blizanke početkom ove godine, ne misli kako je potegnuvši vozilom onkraj države učinio išta posebno. I stvarno, kad je u pitanju život, čovjek ima pravo, ali navikli na loše vijesti i ozlojeđenost, osobito zdravstvom, ovo je priča za kojom postoji potreba da bude javno podijeljena.

- Kad se bavite transplantacijom, imate ponešto drugačiji pojam mjere ili norme. Živite život u pripravnosti i aktivnostima koje ne pitaju je li dan ili noć, je li blizu ili daleko, je li radni dan ili je blagdan. Zbog toga nam je lakše donositi odluke koje se na prvi pogled mogu učiniti ekstremnima. Pokazalo se da smo ovaj put to dobro napravili – kaže dr. Mikulić.
 

Nije samo izvrstan liječnik

- Jetra je skoro napola pukla, što je rezultiralo ozbiljnim krvarenjem. Kod takvih ozljeda, u prvim trenucima ne znate je li krvarenje stalo ili će se nastaviti za sat ili dan. Kako dijete nije djelovalo stabilno, kolega je nije mogao mirne duše uputiti na transport, osobito imajući na umu moguće posljedice drmusanja 200 kilometara po autocesti i tlakove prilikom zračnog prijevoza. No, već večer kad sam stigao u Dubrovnik, stanje je išlo nabolje. Nije se činilo da dalje krvari, pa smo se u četvrtak oko podneva odlučili da je transportabilna – prepričava liječnik.

Uz mirovanje i možebitnu transfuziju, između 90 i 95 posto dječjih ozljeda jetre prolazi bez operacije. U Zagrebu se činilo kako će i naša mala sugrađanka biti pošteđena operativnog zahvata. No, peti dan se posumnjalo na ozljedu žučnih vodova, pa se dr. Mikulić u nedjelju odlučio na operaciju. Odluka se pokazala opravdanom, a u danima koji su uslijedili djevojčica se dobro oporavlja.

Privatno, u životu stalne pripravnosti dr. Mikulić ima podršku supruge, također liječnice, a djeca su navikla na to da postoje dani kada se ne vrati doma jer je, eto, zbog posla završio na repu Hrvatske.
- Imam sreću i privilegiju raditi s timom čiji su rezultati u medicini na svjetskoj razini. Pritom radim izazovan posao koji pruža veliku osobnu satisfakciju. Veseli me da je to što radim istodobno korisno za zajednicu u kojoj živim. Ne razmišljam, dakle, o odlasku, a osim toga, nisam više ni u godinama za selidbu – smije se odgovarajući na pitanje razmišlja li, poput mnogih svojih kolega, o odlasku iz države.