StoryEditorOCM
DubrovnikNA RADNOM MJESTU |

IVICA BURĐELEZ BURGIJA Nije svemoguć, ali popravlja kopačke, gratakeže i Jaguare

Piše Bruno Lucić
22. kolovoza 2020. - 09:36
”Ako ne odem u kazalište, onda sam ovdje” reći će s osmijehom dubrovački automehaničar Ivica Burđelez Burgija koji je vazda u ili ispred svoje radione u Primorskoj u Lapadu. Kad je učiteljica dala zadatak da svatko nacrta ono što želi postati, on je nacrtao auto i noge kako mu vire ispod.

image
LOGO
Božo Radić/HANZA Media

 

Od bora do garaže


- Otkad znam za sebe, volio sam ovaj posao! Moj susjed nije mogao otvoriti haubu svog staroga fića a da se ja nisam 'nacrtao' kraj njega i gledao što on radi. Kad sam bio negdje treći ili četvrti razred osnovne škole, dva limara radili su kod susjeda na totalno oštećenom autu i svaki dan bio bih uz njih. Nije se moglo dogoditi da tu netko nešto radi, a da se ja ne bih 'nacrtao'! Spletom okolnosti sam mogao postati kuhar, radio sam u vrhunskom hotelu, ali htio sam biti automehaničar, započinje meštar.

Dok je radio u kuhinji, plaće je trošio kupujući svaki mjesec novi set alata. Sve je počelo ispod bora nasuprot današnje radione prije više od 30 godina. Prijatelju sa Šolte je u sedmom razredu napravio prikolicu za auto koju i danas voze!

Zamijenio je automehaničar bor nadstrešnicom da bi na kraju izgradio garažu. Ispočetka je trebalo privući ljude, ali vremenom i trudom mušterije su se same počele dolaziti. Ni danas nema mobitel, na fiksni se ne javlja, internet malo koristi, reklama nema, a posla ne fali - sve se temelji na preporuci. No, trebalo je doći do znanja i alata!

image
Automehaničar Ivica Burđelez Burgija
Božo Radić/HANZA Media


- Isprva je bilo teško nabavljati alate jer bilo je nešto osnovnih, ali specijalnih alata nije bilo za nabaviti. Znanje je bilo problem jer u to vrijeme, meštri koji su znali neke 'cake', oni ti to ne bi ni za živu glavu otkrili! Kupovao sam knjige, učio, rastavljao bih stvar i pet puta da bih dokučio kako radi i riješio problem! Srećom, imao sam pokojnog meštra Miha Klaića.

Ponudio sam mu da dođe raditi kod mene. Bio je stariji kolega pun iskustva i znanja, naučio me je stvarima koje bi možda još godinama otkrivao, prepričava sugovornik koji je inače cijelo vrijeme radio sam iako mušterijama u šali zna obećati: ”moji najbolji ljudi popravit će auto”.

Budi se ujutro u 4, napravi đir Babinim kukom, u radionu dođe u 5, pospremi ili pripremi što treba, radno vrijeme je od 8, a znao je raditi od 6 ujutro do 10 sati navečer.

- Automobili su ostali izazov iako je prije bilo puno lakše s njima. Prvo, bilo je puno više mjesta oko motora u autima za raditi, danas je to sve zbijeno u minimum prostora, puno toga morate skinuti da biste došli do određenog dijela, objašnjava automehaničar i otkriva kako se danas na automobilima najviše kvari - struja.

image
Automehaničar Ivica Burđelez Burgija
Božo Radić/HANZA Media


- Motor skidam odozdo zato što ćete svugdje u tvornicama vidjeti da se prilikom sastavljanja auta motori i svi dijelovi ugrađuju odozdo prema gore, a ne obrnuto, pojašnjava Burđelez.

Njegova prostrana radiona puna je ručno napravljenih alata i pomagala poput dizalice za motore tako da osobno ne podiže ništa teže od dva kila. Radi ekoloških razloga, napravio je kadu za pranje dijelova.

- U mene vlada pravilo da nema presinga i zato auta ne radim taksistima, agencijama i svima onima kojima je preša jer neću pritisak. Jedino ako je nešto sitno i hitno, ako se može riješiti u kratko vrijeme, uskočit ću, ali ako je veći posao u obzir ne dolazi pritisak. Konkretno, kad radim motor, mene ne interesira je li to gotovo u dan, dva, pet ili mjesec, ja ću to odraditi do kraja kako hoću, jasan je Burđelez koji za mušterije ima svoje 'zlatno pravilo':

image
Meštar u akciji
Božo Radić/HANZA Media


- Dok je auto u mene, imate se pravo ljutiti koliko vas je volja, ali kad odete od mene, važno mi je da se ne ljutite!
 

Treba imati viziju


Novac mu ne igra veliku ulogu, posao voli jer mu neprestano donosi nove stvari, otkrića, izazove...

- Meni je izazov stvar popraviti, a ne da je odem kupiti u trgovinu da bih stavio novi dio, komentira Burgija koji je u svoje vrijeme plaćao knjige po 200 maraka i zato mu danas ne pada napamet nekome od mlađih kolega naplatiti savjet, sve će objasniti do u detalje. Radi sve aute bez iznimke, a priznaje kako mu je možda Volkswagen draži od Forda, ali će oba jednako dobro popraviti.

- Najsmješnije mi je bilo kad mi je mladić donio kopačku da mu odvijem čep, a znali su neki donijeti rubinet od kade da ga popravim. Par puta sam ženama popravljao gratakeže, otpadne ručka, kažem im da je mogu kupiti za 5 kuna, ali neće jer su se vezale, od davnina imaju taj jedan. Kad vam nešto donesu na popravak, morate odmah u glavi stvoriti viziju za riješiti problem. Jer, kad vam netko nešto donese, a vi rečete: „to bacite u smeće, ne može se napraviti“, automatski ste se blokirali, ne možete dalje razmišljati. Nisam ni ja svemoguć, ali dosta stvari se može popraviti, poručuje.

image
Automehaničar Ivica Burđelez Burgija
Božo Radić/HANZA Media


Sjeća se i nekih anegdota.

- Kako je u mene ulaz u garažu malo specifičan, onda pitam mušterije žele li da im auto uvedem u garažu, mnogi neće. Nedavno sam popravljao auto i vlasnik je odbio da mu auto izvedem rekavši da je profesionalac. Pustio sam ga - 15 puta je išao naprijed-nazad dok je izišao iz garaže jer, nije stvar profesionalnosti, stvar je što ja ovdje svaki dan ulazim, u milimetar mogu proći bez problema, on ne može.

Nekad zalutaju, a nekad ciljano dođu i stranci.

- Prije par godina u hotel Palace bili su s oldtimerima, bio je neki rally kroz Europu. Nekom starom Jaguaru crkla je pumpa od vode. Vlasnik se na recepciji raspitivao gdje bi mogao riješiti problem, obišao je nekoliko mjesta, a na preporuku došao je k meni. Odgovorio sam mu da nema problema na što je iznenađeno uzviknuo: ”Svi kažu ne može, ti kažeš može!” Dvije, tri pumpe sam rastavio i njemu sastavio jednu, javio se kasnije iz Belgije da pumpa radi odlično, zahvaljivao mi je.

Komentirao je da nisam dobre glave kako sam to riješio! Nije vjerovao da ću to moći, govori meštar.

Ima tu još smiješnih scena.

image
Automehaničar Ivica Burđelez Burgija
Božo Radić/HANZA Media


- Jednom je žena došla s Fiatom 126, 'peglicom' koja nije htjela upaliti. Kako je bila zima, vlasnica je tamo gdje se ulijeva ulje, ulila antifriz i to se sve 'izbućkalo'. Isto tako, jednom je vlasnik Citroëna GS pred put u Sarajevo inzistirao da mu ulijem antifriz iako je kod njega, kao i kod 'peglice', zračno hlađenje, veli Burđelez. Vjeruje da će sin, koji sada radi u Citroëna, nastaviti njegovim stopama. Nikada nije koristio godišnji odmor, zdravlje ga služi pa su mu baterije non-stop napunjene.

Nedjeljom, kad ne radi, voli otići na Snježnicu, u prirodu, prošetati i kako sam kaže 'popričati sa samim sobom', to je njegov 'antistres tretman', tako se rađaju ideje za nove alate i pothvate...

Jer, možda se kod nekih vrti posustajanje, ali kod Burgije neće!

image
Automehaničar Ivica Burđelez Burgija
Božo Radić/HANZA Media


Vjeruju mu i furesti
- Nedavno mi je iz Belgije došao vlasnik Alfe Sprint, kabrioleta iz sedamdesetih. Sjetio me se jer sam mu prije 6 godina popravljao auto, a sad se vratio jer je spona od volana imala lufta. Uputio se s tim kvarom jer je znao da ću to riješiti, a kako dijelove za taj auto treba naručiti, napravio sam mu novu sponu s kojom se sretno vratio doma, priča Burđelez.
15. travanj 2024 11:04