Na dodjeli Oskara znanja u Zagrebu, kojeg nije jednostavno osvojiti, zasjali su i učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevića – njih četvoro osvojilo je čak dva Oskara znanja, uz svoje mentore, profesore Danijela Begića i Doru Kamber.
Oskara znanja osvojio je Ivano Urljević zahvaljujući svom umijeću sviranja kontrabasa, te trio koji čine Paula Ćatić na violini i dvije sestre, Lena Eva Crnjak na violončelu i Sara Crnjak na klaviru.
Samo jedno mjesto na kontrabasu
Ivano je zapravo htio svirati klavir. Trebao je početi u trećem osnovne, ali je počela korona i nije se upisao u prvi razred glazbene škole. Lani je pošto-poto htio klavir, ali je za to već bilo kasno, prisjeća se njegova baka Nevenka Curić.
– Zvali smo školu i oni su rekli da ima samo jedno mjesto na kontrabasu, a on nije znao ni kako izgleda taj instrument. Ali to je stvarno bio Božji put. Ivano je pristao upisati se na kontrabas, s tim da se dogodine prebaci na klavir. Za Božić je, nakon što je dugo štedio, sam sebi kupio električni pianino koji je koštao sedam i pol tisuća kuna. Kad je otvorio svoju kasicu, unutra je bilo točno sedam i pol tisuća kuna, ni lipe nije trebalo dodati – sjeća se Nevenka.
– Kupio si je taj klavir, ali ga je njegov profesor toliko zavolio i zamolio ga da ostane na kontrabasu, jer da zna davati i satove klavira, koje će mu davati nakon satova kontrabasa. Tako mu je profesor počeo davati i poduku iz klavira – kaže Neve, pa opisuje kako to izgleda kod Ivana doma na Osojniku:
- Taj kontrabas u njihovoj maloj sobici s četvoro djece zauzima pola sobe, svi ludi, gdje će s tim kontrabasom, a uz to je stigao i klavir – s osmijehom će naša sugovornica, koja je također veliki umjetnički, točnije slikarski talenat.
– Ivano je super savladao teroriju i sviranje kontrabasa, a kako godinama nijedan kontrabasist nije išao na natjecanja, odmah su ga poslali na županijsko, pa onda i na državno, na koje je išao iza moje izložbe. Mislio je, kaže, da ću mu doći na natjecanje jer je i on bio meni na izložbi, rekao mi je 'Znaš li ti da je ovo državno natjecanje?'. Ušetao je, odsvirao i ostao prvi, a onda dobio i Oskara znanja – ponosna je Nevenka.
– Cijeli je u tome, stalno nešto svirucka i lupa neki ritam – kaže, pa dodaje da ne postoji oblik Rubikove kocke koji ne zna složiti, a otkad je bio petogodišnjak, poznaje u detalje Sunčev sustav. Pored svega je i ministrant, svira lijericu, pokrenuo je zbor mladih na Osojniku gdje živi cijela obitelj, a voli i slikati.
Ivano nam je povjerio da mu je plan upisati glumačku akademiju, ali da bi se svakako htio baviti i glazbom. Nije odustao od klavira, ali je sretan što svira kontrabas. Za osvojeni Oskar znanja kaže:
- Trudio sam se da postignem što bolji rezultat. Vježbao sam puno da bih što bolje odsvirao program za natjecanje. Vježbao sam i u školi i doma, a doma vole kad sviram – rekao je Ivano.
– Vrijedan je i dobar učenik i u školi i u glazbenoj - dodaje njegov profesor Danijel Begić. – Siguran sam da i njegovi doma uživaju slušati kako svira jer znaju koliko Ivano to voli i da mu to ide – ponosan je njegov profesor.
Svi se vide s glazbenom karijerom
Susreli smo se i s nagrađenim triom - Lenom Evom Crnjak, Paulom Ćatić i Sarom Crnjak - i njihovom mentoricom, profesoricom Dorom Kamber.
- Do Oskara znanja smo došli predanim, kontinuiranim radom. Već godinama cure sviraju zajedno u različitim komornim ansamblima – rekla je Dora. – Ove godine se dogodilo da sviraju u klavirskom triju, i uz puno rada i truda, koncerata, znoja i svađanja te sve što ide uz to, pošli smo na natjecanje i osvojile prvo mjesto te Oskara znanja, koji je meni prvi jer se rijetko i teško dobiva – ističe profesorica Kamber.
- To je prestižna nagrada u ovom našem pedagoškom svijetu i teško da će se tako brzo ponoviti. Ali kako imamo perspektivnu mladu djecu, možda i hoće – nada se Dora.
A kako su cure počele svirati svoje instrumente?
– Meni mama svira violončelo, a tata klavir, tako da smo od ranog djetinjstva ja i sestra u tom muzičkom svijetu – rekla je Sara Crnjak. – Bio je to poziv otprije da se upišemo i nastavimo obiteljsku tradiciju.
- Meni mama svira klavir i dvije starije sestre sviraju violinu i violončelo, a profesorica Dora Kamber mi je ponudila da krenem ranije svirati violinu i ja sam pristala, pa se razvio moj talent – povjerila nam je Paula Ćatić.
– Ona je već sve rekla – nasmijala nas je Lena Eva Crnjak, pokazujući na stariju sestru, pa je ipak dodala:
– Ja sviram violončelo jer moja mama već otprije svira violončelo, a tata svira klavir, pa moja sestra svira klavir. Slučajno smo se tako podijelile – s osmijehom je rekla Lena Eva.
– Mama je puno svirala i vježbala, a meni se sviđao taj zvuk i pitala sam mamu može li me upisati u glazbenu školu. Vježbom i trudom došle smo do ovog – istaknula je.
– Moram priznati da su ovo tri cure koje su izvanredne u svakom pogledu – dodala je njihova profesorica. – Osim što je divno s njima raditi, i vrlo su napredne, tako da bih rekla da su ove godine svirale profesionalni i vrlo zahtjevan program koji su, iznenađujuće, bez problema savladale.
Na pitanje vide li svoju budućnost u glazbenoj karijeri, prvo je odgovorila Sara:
- Svakako ću nastaviti s glazbom, upisala bih srednju glazbenu, paralelno uz Opću gimnaziju, a željela bih upisati i Glazbenu akademiju. Ne znam hoće li me put odvesti da budem profesorica ili da imam neke svoje koncerte, to ćemo još vidjeti.
– Ja volim raditi s djecom i htjela bih biti profesorica. Planirala sam ići glazbenim putem – istaknula je Paula.
– Ja se isto vidim kao profesorica - dodala je Lena Eva. – Sad, hoću li raditi na Akademiji ili s djecom, to mi je, iskreno, svejedno. Nadam se da ću ići u srednju muzičku i na akademiju i želim biti violončelistica – sigurna je u ono što želi.
A njihova mentorica Dora Kamber postala je profesorica, kako kaže, 'igrom slučaja':
- Trebala sam se zaposliti u Dubrovačkom simfonijskom orkestru jer sam bila njihov stipendist, ali zbog nekih okolnosti to se nije dogodilo i zaposlila sam se u školi. Iskreno, to mi je ispočetka izgledalo strašno i uopće nisam mislila da ću to moći. Razmišljala sam da neću imati strpljenja niti takta, međutim, našla sam se u tome. Očito je to bila moja sudbina – kaže Dora, koja kao profesorica violine i komorne glazbe u školi radi već 13 godina.