StoryEditor
DubrovnikNA RADNOM MJESTU |

IVANA KONJEVOD I HRVOJE TOMIĆ Spašavaju floru i faunu, nesavjesne podučavaju, rijetko kazneno prijavljuju

Piše Bruno Lucić
24. siječnja 2021. - 12:30
Ivana Konjevod i Hrvoje Tomić iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županijeTonći Plazibat/Cropix

Gdje je priroda, nije daleko društvo, a društvo prirodi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji čine čuvarica prirode Ivana Konjevod te suradnik na provedbi projekata Hrvoje Tomić iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Oboje su se zaposlili nakon stručnog osposobljavanja, Ivana 2017., a Hrvoje prije nešto više od godinu dana.

- Naše radno vrijeme nekad počinje u 6, a nekad u 8 ujutro, ovisno imamo li planiran terenski obilazak, ili rješavanje administrativnih poslova u uredu. Posao je prilično dinamičan, primjerice, zadnji put smo išli na Korčulu u šest sati ujutro, a vratili smo se kasno popodne. Radimo i vikendom kada priroda posla to zahtijeva. Naravno, naš posao ovisi i o meteorološkim uvjetima, ali naglašavam da su na raspolaganju svi djelatnici ustanove, a ne samo služba čuvara prirode, kaže Ivana, inače magistrica-inženjerka marikulture.

image
Ivana Konjevod i Hrvoje Tomić iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije
Tonći Plazibat/Cropix

Svako područje je značajno

Često, kroz posao, bude i nepredviđenih situacija, kao što su, na primjer, lomovi grana na platanama u Trstenom, požar ili zbrinjavanje bolesnih, ozlijeđenih ili uginulih strogo zaštićenih vrsta.

– Redovni posao čuvara prirode obuhvaća neposredni nadzor zaštićenih područja i područja ekološke mreže Natura 2000 kao i nadzor uvjeta i mjera izdanih od strane nadležnih institucija. Sektor zaštite prirode ne predstavlja ograničavajući faktor, odnosno putem izdanih uvjeta i mjera omogućava obavljanje aktivnosti koje moraju biti u skladu s očuvanjem zaštićenih prirodnih vrijednosti. Osim neposrednog nadzora, nakon svakog terenskog obilaska slijedi i administrativni dio kada se rade izvješća i zapisnik o provedenom nadzoru. Također sudjelujem u provedbi projektnih aktivnosti i edukacija, ostvarivanju godišnjeg programa Javne ustanove, a budući posjedujem certifikat javne nabave, obavljam i poslove vezane uz provođenje postupaka javne nabave, kazuje Ivana.

Tijekom redovitih obilazaka naglasak je uvijek na nedopuštenim aktivnostima u zaštićenim područjima. Međutim za vrijeme pandemije koronavirusa obavljanje aktivnosti nije stalo. Hrvoje, inače inženjer naftnog rudarstva, sjeća se i jedne anegdote s terena:

- Bili smo u nadzoru kustosima Prirodoslovnog muzeja iz Zagreba koji su uzimali otisak stopala iz Gromačke špilje. Otisak je pri samom dnu špilje pa smo se, umjesto planiranih par sati, zadržali skoro cijeli dan na terenu, a kako tamo nema signala dosta su se supruga i kolege zabrinuli. Po izlasku smo se javili, sve je dobro prošlo. Meni je bilo zanimljivo, ali supruzi i kolegama nije, prepričava Hrvoje.

Djeluju na području cijele Županije koja ima 41 zaštićeni dio prirode. O Nacionalnom parku Mljet, parku prirode Lastovsko otočje i Rezervatu Lokrum brigu vode posebne javne ustanove, a o Arboretumu u Trstenom skrbi HAZU. Ivani i kolegi preostaju 34 zaštićena dijela prirode, 71 područje ekološke mreže Natura 2000 te 1 Ramsar područje, i svaki dio im je posebno drag i značajan.

image
Ivana Konjevod i Hrvoje Tomić iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije
Tonći Plazibat/Cropix


- Veliki pritisak na zaštićena područja i bioraznolikost općenito je utjecaj čovjeka, posebno turizma koji prati dosta ilegalnih gradnji ili deponija. Na primjer, često se kućice za odmor pretvore u kuću za 'malo veći i dulji odmor', pojašnjava Ivana.

- Spomenuo bih i invazivne vrste, učestale na našem području jer su velike klimatske promjene. Vrste su vrlo agresivne i brzo se šire jer nemaju prirodnog neprijatelja, potiskuju naše vrste i samim tim ugrožavaju bioraznolikost. Bude i ilegalne sječe stabala, dodaje Hrvoje.

Pomažu i građani

Građani su svjesni važnosti očuvanja zaštite prirode, odnosno zaštićenih područja.

​- Budući da često dobivamo dojave građana, znači da su dosta upućeni o djelovanju Javne ustanove, odnosno prisutnosti na određenom području. Jedna naša sugrađanka srednjoškolka je pronašla slatkovodnu kornjaču i donijela je u našu Ustanovu. Mislila je da je to crvenouha kornjača, inače invazivna vrsta, ali to je bila strogo zaštićena vrsta, riječna kornjača (Mauremys rivulata), koju smo kasnije vratili u njezino prirodno stanište, priča Ivana.

Građane koji zovu zbog obavljanja pojedinih aktivnosti izvan nadležnosti Javne ustanove, usmjere na pravu adresu.



Ivana napominje kako je i poljoprivreda također prijetnja, ali i otpad koji dopluta morskim putem iz Albanije ili, na primjer, otpad koji donese rijeka Neretva. Dosta se pažnje pridaje edukaciji lokalnog stanovništva i djece, upoznaje ih se s terminom "ekološke mreže" zaštićenih područja i strogo zaštićenim vrstama naše Županije. Ako netko pronađe uginulu jedinku, izlaze na teren, ispunjavaju obrazac o pronalasku, obavijeste nadležno Ministarstvo te je potom zbrinjava veterinar.

Na primjeru platana u Trstenom Ivana objašnjava kako se provodi očuvanje i zaštita zaštićenog područja:

– Kod platana prvenstveno brinemo o sigurnosti posjetitelja i lokalnog stanovništva jer pad grane može dovesti do nezgode. Pričvršćena sidra služe za pridržavanje grana, a na platanima u Trstenom su radili stručnjaci iz Šumarskog fakulteta i tvrtka specijalizirana za penjanje i sidrenje grana. Mi provjeravamo jesu li užad opuštena i ako primijetimo nešto što bi štetilo stablu ili dovelo do pada grane, obavještavamo stručnjake, govori čuvarica prirode.

Ako nekoga moraju upozoriti na prekršaj, ne dočeka ih baš uvijek srdačan odgovor:

– Na prvu prekršitelji ni ne znaju tko smo i što smo, neki nisu upoznati da rade nešto nezakonito. No, nama nije cilj uvijek kazniti nekoga, nego ga osvijestiti o važnosti očuvanja prvobitnog stanja kao i mogućim posljedicama za prirodu, a posljedično i za čovjeka. Mi, kao čuvari prirode, možemo podnijeti i kaznenu prijavu, optužni prijedlog te imamo druge ovlasti sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Osim toga, možemo izreći i upravnu mjeru koja određuje rok do kojeg treba sanirati štetu prouzrokovanu zabranjenom radnjom. Ako netko u zaštićeno područje odloži nekakav materijal, to se može ukloniti, ali kod trajnog uništenja dug je period oporavka prirode. Svi bismo trebali čuvati bioraznolikost jer ovisimo o prirodi, a ne priroda o nama, podcrtava Ivana.

Klimatske promjene

Srećom, prekršitelji se brzo opamete, tako da nije bilo recidivista. Kazne za nezakonite radnje na zaštićenim dijelovima prirode kreću se za fizičke osobe od 500 kuna do 100 tisuća kuna odnosno za pravne osobe od 5 tisuća kuna do milijun kuna. Dobra je suradnja s policijom, a najčešće izlaze na teren s inspektoricom zaštite prirode.

- Izlazimo i nakon požara, najčešće kad gori u Neretvi. Po potrebi moramo evidentirati stanje i poduzeti mjere. Nakon vatrogasaca i policije, tu smo i mi, kaže Ivana koja ima i kolegicu koja je smještena u izdvojenom uredu u području Neretve.

Kad dopluta smeće u Neretvu, rade monitoring, a organiziraju i akcije čišćenja podmorja i kopna. Ima i ugodnih iskustava, u vremenima kad su zatvoreni kafići ljudi im ponude kavu, što god zatreba.

- Srećom, ljudi su najčešće osviješteni o zaštiti prirode i imaju prema nama prijateljski pristup. No, nemaju je baš svi. Rekao bih da ljudi izvan urbanih sredina više štite prirodu jer su češće u doticaju sa životinjama i prirodom, nego ljudi iz gradova koji su više okrenuti turizmu, smatra Hrvoje kojemu se u poslu najviše sviđa dinamičnost.

image
Ivana Konjevod i Hrvoje Tomić iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije
Tonći Plazibat/Cropix


Svaki mu je dan drugačiji, bude zanimljivih istraživanja, dosta toga i nauči od drugih stručnjaka. Ivana u poslu voli što je pun izazova, a nikad monoton.

Daju se primijetiti i klimatske promjene.

- Lani smo imali jako malo padalina da bi se sada u roku od mjesec dana ispunio prosjek padalina za cijelu godinu. Vidimo neke nestabilnosti, koje će dugoročno pokazati svoj utjecaj. Stariji bi znali usporediti kako je bilo prije 20,30 godina, mi mlađi manje primjećujemo trenutno stanje, ali vjerujem da će se za par godina vidjeti promjene, uvjeren je Hrvoje.

- Uvijek se događalo izumiranje vrsta, ali problem je zabrinjavajuća brzina nestanka pojedinih. Kroz povijest, godišnje je izumiralo od 10 do 100 vrsta, a životni vijek jedne vrste je od 5 do 10 milijuna godina. Danas se događa da 50 do 100 vrsta dnevno izumire, što je više od 50 tisuća vrsta godišnje. Čovjekovo djelovanje dovodi do spomenute situacije, upozorava Ivana:

- Riječna kornjača (Mauremys rivulata), barska kornjača (Emys orbicularis), periska (Pinna nobilis), konavoski pijor (Telestes miloradi) su neke od strogo zaštićenih ugroženih vrsta na našem području. Kako bi se riječna kornjača dodatno zaštitila, uskoro će se proglasiti prvi posebni herpetološki rezervat u Hrvatskoj "Lokve u Majkovima", budući je kao preduvjet proglašenja izrađena stručna podloga, otkriva Ivana koja slobodno vrijeme provodi druženjem s prijateljima ili u šetnji, a jako voli kombinirati privatni i poslovni život, pa čak i ovaj prvi staviti sa strane kako bi obavila zadatke. Hrvoja izvan posla čekaju obiteljske obaveze, tu su i šetnje u prirodi. Jedno je sigurno, priroda pamti, a posebno će zapamtiti Ivanu i Hrvoja.

Zaštićena područja

Zaštićeni dijelovi prirode na području Dubrovačko-neretvanske županije su:  Nacionalni park Mljet, posebni rezervat (Lokrum, šuma Kočje u Žrnovu, Čempresada kod Orebića/Pod Gospu, Močvarno područje ”Pod Gredom kod Metkovića, područje ”Orepak”, močvarno područje ”Prud” kod Metkovića, otoci Mrkan, Bobara i Supetar, Modro oko i jezero Desne, Kuti, ušće Neretve, Malostonski zaljev i Malo more), park prirode (Lastovsko otočje), spomenik prirode (Gromačka špilja, Vela špilja kod Vela Luke, špilja Šipun u Cavtatu, Močiljska špilja, česvina/crnika na predjelu ”Klokolina” ili ”Mali Kozjak” na području Žrnova), značajni krajobraz (područje Konavoski dvori, otok Badija, područje Predolac-Šibenica, Rijeka Dubrovačka, Uvala ”Vučina” s obalnim pojasom na Pelješcu, Uvala Prapratno na Pelješcu), park šuma (park Makije u Donjem Čelu, otočić Ošjak kod Vela Luke, park šuma alepskog bora na Gornjem Čelu na Koločepu, gradski park Hober u Korčuli, Velika i Mala Petka), spomenik parkovne arhitekture (Arboretum Trsteno, park Foretić na Korčuli, čempres star 350 godina u selu Čari kraj crkve na Korčuli, dvije platane u Trstenom, platana na Brsaljama, drvored čempresa na Korčuli, skupina čempresa na Pelješcu iznad Orebića), a tu je i jedan zaštićeni mineral (kamene kugle pronađene na sjevernim padinama brda Šubira u Općini Pojezerje kod Otrić-Seoca).  

Izdvojeno

02. ožujak 2021 14:50