Stari gradski porat je i ove godine radno mjesto Ivana Pernara. Bivši saborski zhastupnik je ponovno među bukerima, a okruženost prodavačima brodskih izleta Pernar tumači ljubavlju prema Dubrovniku:
- Inače sam s Oboda pa mi je blizu radiuti a io zadovoljan sam s plaćom pa uživam. Bukiram brodske izlete za "Karaku" i Frana Radoševića kao najboljeg gazdu na svijetu. Posao bukera mi odgovara jer radim samo u sezoni, a kad sezona prođe imam dosta slobodnog vremena. Većina poslova koje sam dosad radio su varijante: "imaš posao i pare, ali nemaš vremena" ili "nemaš posla ni para, ali imaš vremena"! Posao bukera omogućava mi da imam i vremena i novaca, tako da sam nakon lanjskog bukiranja ovu zimu iskoristio za odlazak mjesec dana u Peru: prvo u Limu, a potom u južnoameričku prašumu te sam preko Paname i Trinidada plovio do St.Vincenta, Grenade, Dominike, Sv.Lucije, Martinika, Antique i Barbuda, a iz St. Martina sam avionom odletio za Pariz. I to je trajalo mjesec i pol te sam vidio Južnu i Srednju Ameriku.
Na opasku da su i hrvatski čitatelji pratili njegovu plovidbu na jedrilici, kaže da je u podcastu Ratka Martinovića na youtubeu sve to opsežno opisao te da je nemoguće iznova sve opisati, osobito ne sa samo nekoliko rečenica. Ipak, priznaje:- Bilo je to lijepo životno iskustvo i s tom je ženom, u biti, bilo zabavno! Daleko od toga da je ona tip idealne žene, daleko od toga!. Dapače, ona je čak moj antitip: sve ono što je idealna žena, ona nije! Ali, zajhvaljujući njoj plovio sam i mnogo toga vidio. Kad tražite da na skali od 1 do 10 ocijenim iskustvo plovidbe s njom, ono što sam vidio i doživio ocjenjujem s 8, ali što se tiče nje same, tu je ocjena ispod nule! Rekao bih čak: uz negativni predznak: - 2!!!
O ljetu i sezoni koja počinje Pernar kaže da je čitao članak na portalu Dubrovačkog vjesnika te za izjave bukera da se "ne boje njegove konkurencije", kaže:- To je laž! Vidio sam strah u njihovim očima i premda odmahuju rukom uz tvrdnju "nije nama Pernar problem", vjerujte da im nije svejedno što sam ovdje!- naglašava Pernar te na upit je li mu dosta politike, ističe:
-Još nije moje vrijeme za povratak! Iduću zimu idem ponovno u neku tropsku destinaciju, ali ovaj put ne na zuapad nego na istok. Vjerojatno u jugoistočnu Aziju ili u Gou i Indiju, te ću tamo posjetiti crkvu koju su u svojoj trgovačkoj koloniji izgradili dubrovački trgovci i moreplovci. A ovo ću ljeto potrošiti na spontane događaje. Nemam neki pakleni plan, jednostavno: živim iz dana u dan i radim svaki dan osim subote! Za razliku od Jehovinih svjedoka kojima su svi dani jednako važni, pa rade svaki dan, ja ne radim subotom jer sam subotar! To je bilo čudno ostalim bukerima jer bi moj štand subotom uvijek bio prazan- priča nam dok razgovor često prekidaju turisti kojima Pernar na tečnom engleskom objašnjava kakav im izlet nudi.
Po odlasku četririju Amerikanki i okončanom performanceua uz kojeg je svakoj od njih uspio prodati izlet, nastavlja:- Iako volim Ruse, Amerikanci su najbolji gosti! Zašto? Pa, imaju najdublji džep, iako i Rusi koji ovdje dođu nisu plitkog špaga! Lani nam je svaki deveti izletnik bio Rus! A ove ih godine ih nećemo imati i stoga smo svi pomalo tužni.
Unatoč tvrdnji kako neće skoro iznova u politiku, Pernar nam priznaje:- Jednom kad uđeš u politiku, to je kao da si ušao u Vrzino kolo i ne možeš više izaći! Uvijek kad pričam s ljudima, kad prodajem izletničke karte, zapravo im pristupam kao i biračima: želim da ostavim dojam! Uvijek sam nježan, pa mi neki bukeri kažu da ne znam prodati i da moram biti agresivniji! Inače, nisam u kontaktu ni s kim iz politike. Pa ni sa stranačkim kolegama. Ali, kad saborski zastupnici dođu u Dubrovnik, sretnem one s kojima sam bio u istim klupama u Saboru pa popričamo.
Na upit kakva je razlika između Sabora i novog posla, naš nam sugovornik uzvraća:- Mislio sam da ću po izlasku iz Sabora izaći iz velikog stresa u opušteno ozračje. Ali, vidio sam da među bukerima ima jednako agresivnih i usudio bih reći "napadnih osoba", kao i u Saboru! U početku su pokušali grubo na mene, ali se nisam dao nego se izborio za sebe. Da kucnem o drvo, sad mogu reći: situacija je vrlo dobra, ne mogu se ni nakoga požaliti! Vidjeli su da, ako se nisu mogli sa mnom u Saboru nositi, da moraju i oni prihvatiti moju autonomiju, da mi ne mogu nametnuti svoje stavove i da mislim svojom glavom, čak da sam svojeglav! To me spašava! Jer, ako si pokazao slabost ili si popustljiv, drugi te pokušavaju uništiti! A u poslu s bukerima je kao s ženama: nema tu velikog prijateljstva!
