Smiren, bez i trunke nervoze i napetosti, uvijek spreman za šalu i smijeh s dragim ljudima, ulaz na grušku peskariju čuva djelatnik zaštitarske tvrtke Eurolex zaštita Ivan Gabelica. Uz mobitel s aktiviranom aplikacijom i zaštitarskoj monturi provjerava imaju li svi koji idu na peskariju po 'objed' važeću covid-potvrdu ili potvrdu u preboljenju, cijepljenju ili negativnom testu na koronu. Iako u mirovini, iskoristio je mogućnost rada, pa je već četiri i pol godine u 'Eurolexu'.
Kupci su se navikli
Na gruškoj placi trenutno je na zamjeni, a na ulazu je od 6 do 13 sati.
- Ponedjeljkom, utorkom i srijedom radimo po jedan, a četvrtkom, petkom i subotom radi nas dvojica, stignemo sve. Tu smo u 6 manje 15 i polagano dolaze ribari, dečki s koče, popijemo kavu i kad krenemo, nema sjedanja do jedan, započinje sugovornik.
Primijetio je da su se kupci prilagodili novom režimu.
- U početku je bilo zahtjevnije, ljude je zbunjivalo što odjednom idu na ribarnicu kupiti ribu, a moraju pokazati covid-potvrdu. A sad su se navikli, postala im je normalna pojava, dakle, poštuju mjere, kao i prodavači, a eventualne probleme rješavam mirno, kaže zaštitar.
I kod onih manje uviđavnih trudi se izgraditi civilizirani odnos.
- Pokušavam mirnim putem riješiti situaciju i dosad ide. Pokušam im objasniti zašto sam tu. Vjerujte, kupci prije nego uopće dođu do ulaza sami vade covid-potvrde ili valjani dokument na osnovu kojeg mogu ući u ribarnicu, kaže Gabelica te nastavlja:
- Znalo je biti ljudi koji prođu mimo mene, uđu, ali ih zaustavim i pokušavam objasniti da poštuje mjere, tu su i kamere i zaista, s normalnom komunikacijom i pristupom, ljudi to poštuju, navodi Gabelica.
Naravno, oni koji su tog jutra već jednom predočili potvrdu, prilikom drugog ulaska ne moraju je ponovno pokazivati.
- Stvarno dosad nije bilo problema. Znalo je biti i rasprava, ali razgovorom pokušavam dotičnoj osobi objasniti da poštuje mjere i obično u tome uspijem. Mjere nisam ja izmislio, one su donesene i kao takve treba ih poštovati, a na kraju krajeva, tu smo da ih provodimo, napominje sugovornik.
O susretljivosti ovog zaštitara govori i činjenica da i onima koji ne mogu ući u ribarnicu jer nemaju covid-potvrdu ili drugi važeći dokument, isto pomoći.
- Ako nema gužve, pokušavam ljudima izaći ususret, tako da im prodavač iznese ono što žele kupiti. Jer, u šest ujutro dolaze ljudi i stavljaju ribu na stolove i otprilike znamo tko što nudi, znamo jesu li došli ribari sa Šipana, Mljeta i ima li ribe s koče, a znamo i otprilike što ide, tko što kupuje… Moji kolege koji su tu dulje još su bolje upoznati s navikama kupaca, objašnjava zaštitar koji u šali kaže da kontrolira i usput 'prodava'.
Ne dosadi mu stajati na nogama po sve izraženijoj hladnoći. Kad je kiša, skloni se, a miris ribe mu ne smeta.
- Ovdje je stalno zanimljivo. Imamo čak više pozitivnih komentara na ovo što radimo, nego negativnih. Ljudi se zaista pridržavaju, nose masku, imamo sredstvo za dezinfekciju ruku koje mogu koristiti… Mislio sam da ćemo imati daleko više problema, ali nema ih, sretno će zaštitar.
Čari u radu s ljudima
Svako malo gospar Gabelica sretne nekog poznanika ili prijatelja s kojim se našali i nasmije. Padne tu neka dobronamjerna šala, neki škerac, neki mu iz zafrkancije idu dat pokaz da skenira, a onda u drugoj ruci već drže covid potvrde, ali nikome ništa ne uzima za zlo. Sa svima se ophodi kulturno i posve staloženo. Neki ga samo s vrata, ne ulazeći u prostor ribarnice, pitaju što se nudi, a on im strpljivo da informaciju. Razdvaja između službe i družbe, a nije ni bilo onih kojih su se na račun poznanstva s njim išli mukte progurati.
- Baš oni ljudi koji me poznaju, moji prijatelji koji dođu ovdje, ne stvaraju mi problem, jednostavno, znaju da smo stavljeni ovdje da radimo svoj posao i to potpuno poštuju, govori Gabelica kojemu, čini se, strpljenje nema granica.
Iako kao zaštitar voli biti negdje sam i čuvati neki prostor ili neko područje ipak nalazi čari i prednosti rada s ljudima jer na ovako frekventnoj poziciji u gradu vidi ljude koje dugo nije vidio.
- Bolje je možda da sam ovdje! Malo sam tamo, malo gore-dolje, dobro je, komentira covid redar.
Iako u ribarnicu dolazi starija populacija ipak većina iz špaga vadi mobitel kako bi pokazala svoj 'ausvajs'. Kad nije ispred ulaza ribarnice u Gružu onda je posvuda.
- Ovo ljeto sam radio u kampu Solitudo, pa sam radio u Metkoviću gdje sam čuvao jedno skladište, jako je zanimljivo. Radio sam i na koncertima u Gradu i na Ljetnim igrama, priča.
Posao mu sasvim odgovara.
- Kad idem na posao, idem zadovoljan. Dobro dođe za zdravlje i za kućni budžet! Radim 15-ak dana u mjesecu i lijepo mi je. Imam mirovinu, ali zašto bih sjedio doma, u kafiću, u kladionici?! Ovako mi je zanimljivo, a stignem obaviti sve svoje obaveze. Braća Perak su me zaposlila, poslije sam došao u 'Eurolexa', svugdje mi je lijepo, ispunjavam svoje obaveze. Dobro me tretiraju na poslu i jako sam zadovoljan, a što bih inače doma? - pita se Gabelica.
Kad nije na poslu vrlo je aktivan.
- U slobodno vrijeme sam u nogometu, vodim Ženski nogometni klub Ombla, vikendom sam obično na putu sa curama, igramo ligu do Zadra, to su sve djeca 2008. i mlađe godište, kaže Gabelica, inače predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije, i sam branitelj koji rado i puno vremena provodi sa svojim braniteljima.
Također, već godinama vodi djecu hrvatskih branitelja na Susrete djece hrvatskih branitelja. A kad se vrati ispred gruške place, onda će opet uz mobitel provjeravati covid - potvrde Dubrovčana željnih ribe, a jedno je već sada uz Ivana Gabelicu provjereno - susretljivosti te lijepog i profesionalnog odnosa neće faliti.