Krenuo ispitat' stvar
- Nakon što sam pročitao na stranicama HZJZ-a kako postoje odredbe o osobama koje su izuzete od nošenja maski, krenuo sam u lokalnu trgovinu kako bih ispitao stvar. Zaposlenici nisu s time upoznati, na vratima nemaju tu obavijest iako su je dužni imati. Jedna zaposlenica me je grubo upozorila da stavim masku, a kad sam joj rekao da imam astmu, rekla je kako to nema veze i da svi moraju nositi masku. Iza leđa mi viče još jedna žena koja isto tu kupuje i odižući masku kaže kako 'svi je moramo nositi, i ja imam astmu'. Obavio sam kupovinu bez maske, pošao kući i počeo zvati nadležne institucije za koje se ispostavilo kako zapravo nisu nadležne dok se nisam zavrtio u krug sa zvanjem.
- Nazvao sam barem deset službi, a javile su mi se dvije. Dežurni epidemiolog u Dubrovniku ima broj koji se ne koristi, objavljen na službenim stranicama HZJZ-a. Civilna zaštita je izgleda spojila petak s ponedjeljkom i tako dalje. 112 mi daje broj neke službe u Dubrovniku koji samo zvoni li ga zvoni. Ne dao nam Bog izvanredne situacije. Žena iz Zagreba iz HZJZ se kao čudi kako nema obavijesti na vratima o tome tko ne mora nositi masku. Siguran sam da je i u Zagrebu isto kao i svugdje u Hrvatskoj, što čujem od brojnih ljudi.
Nebriga za kronično bolesne
- Srećom, javila mi se jedna televizijska novinarka koja je obećala napraviti prilog o ovoj blokadi informacija i nebrizi za kronične bolesnike i ostale s tog popisa. U pitanju su stotine i tisuće ljudi i djece predškolske dobi samo u Dubrovniku koja nisu dužna nositi masku u zatvorenim prostorima. I to ljudi ne znaju, a osobe koje sam nazivao neprestano spominju onu famoznu riječ "nadležan", tako da sam nakon 2 i po sata odustao od zvanja - iznosi svoje iskustvo Ivan Cikatić.
- Jedina je reagirala i poslala mailove svim službama Ana Miličić iz Područnog ureda za zaštitu i spašavanje u Dubrovniku i poslala mi povratnu poruku. Zahvaljujem joj se na tome. Uglavnom, jedno opće rasulo i nesnalaženje odgovornih u tzv. Stožeru. Da su se bar potrudili reći da uzmemo potvrde kod liječnika o svojoj bolesti, onda bi ove tzv. epidemiološke mjere imale nekog znanstveno utemeljenog smisla i znali bi da Stožer vode odgovorni ljudi - ističe.
Ne znaju svoja prava
- A što sa zaposlenikom neke butige ili kafića, benzinske pumpe koji ima astmu ili mu je slabo od maske? Naravno, postavlja se logično pitanje kako nekome dokazati svoje zdravstveno stanje ili ograničavajuću stanje koje piše u uputama HZJZ-a. Nikako. Jer to oni "nadležno-nenadležni" nisu riješili i očito ih nije briga. Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata ne moraš nikome dokazivati svoje stanje, pogotovo ne prodavačicama/ima,konobaricama/ima i zaštitarima jer oni nisu za to nadležni u pravom smislu ove riječi. Znate li samo koliko ima djece koji su astmatičari u Dubrovniku, koji stalno nose maske i u autobusima i svugdje i njihovi roditelji o tome nemaju pojma. A starija populacija? Pa svaka treća osoba iznad 70 ima respiratornih problema. Nije samo astma tu problem. I bronhitis i emfizem pluća i bilo kakvo otežano disanje iz barem 50 razloga. Svi, gdje god dođete nose maske, je l' tako? A siguran sam da ih barem 30 posto ima respiratornih problema ili ih boli glava i slabo im je od maski. Oni masku NE MORAJU NOSITI. A zašto ih svi nose, jer ne znaju svoja prava, i nitko ih na to nije upozorio, a zaposlenici se boje kazni i otkaza.
- Nadležno/nenadležni su ugrozili zdravlje građana i djece i svojim nemarom uzrokuju sukobe među građanima i međusobnu netrpeljivost. Možda nisu svi za sve nadležni, ali su itekako odgovorni! Dan nakon moje izjave u Regionalnom dnevniku HRT-a, a dva dana nakon zvanja svih službi koje postoje na internetu, i kratkog razgovora s gradonačelnikom, jedna televizijska novinarka mi kaže kako ju je zvao jedan otac i pitao je li istina da astmatičari ne moraju nositi masku jer ima dijete s astmom. Ovakvo vođenje jedne krizne situacije je zapravo totalni poraz zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, Nacionalnog stožera i svih onih koji se brinu o kroničnim respiratornim bolesnicima i onima koji ne moraju nositi masku u zatvorenom prostoru. Službe su upozorene, svi su dobili mailove, telefonski su kontaktirani, osobno sam rekao gradonačelniku, prilog je napravljen na državnoj televiziji... Jadan otac je zvao novinarku i pitao je li prilog istinit?! Ne brinite, da su djeca nekih ljudi u pitanju, odmah bi se skakalo kao što se skače na kraju godine po profesorima kad teba zaključit nezaslužene petice.
Dobri ljudi su u većini
- Nedavno su mi na glavnoj benzinskoj pumpi u gradu na kasi dva 'epidemiologa' objašnjavala da drugi put moram imat' masku i da nema veze što imam astmu. Sutra sam došao s isprintanim uputama HZJZ-a i dao ih šefu smjene koji je rekao da će ih zalijepiti. Isto sam učinio u nekoliko trgovina u koje idem i kako je krenulo, morat ću se sam s ovim boriti. I nije mi teško. Puno je teže imati astmatske napade koji me prate od 3 godine života - kaže Cikatić.
- Nakon svega ovog, zaključio sam kako u Hrvatskoj postoje 3 vrste brojeva telefona kad zovemo nadležne institucije. Prvi su oni brojevi koji se ne koriste, a uredno stoje na stranicama tih institucija. Drugi su oni koji stalno zvone, ali se nitko na njih ne javlja. Pitam se tko plaća troškove tih telefona i ljude koji tu navodno rade. I treći su oni brojevi na koje se netko javi, ali te osobe nisu nadležne. Također sam uvidio kako u trgovinama imamo prodavačice - epidemiologe i zaštitare - imunologe koji će vjerojatno u bliskoj budućnosti postati tražena radna snaga na burzama rada i kako je kratkoročno rješenje za ovakvu situaciju postavljanje obavijesti tko ne treba nositi masku na trgovine i lokale, a dugoročno potpuna smjena ljudi iz nacionalnog stožera koji su već pokazali nestručnost i nesnalaženje u brojnim situacijama.
- Također sam otkrio i kako svi oni koji su slavili u noći izbora u svojim stožerima imaju astmu. Braćo po pumpici, drž te se!
I na kraju poruka vladajućima: 'Imam pravo ići kod doktora kojeg hoću i na operaciju kod kojeg hoću. Tako ću slušati i epidemiologe koje ja hoću, i liječnike čije mišljenje cijenim, a ne režimske nesavjesne papige - ističe.
- Zahvaljujem se svim dobrim ljudima u Gradu koji su ljubazni i uvijek spremni pomoći i vjerujte, oni su u većini. Ali zbog dobrog marketinga izgleda da je onih drugih više. Ali nije.