Država se nakon tridesetak godina odlučila na povrat sindikalne imovine kroz poseban zakon koji se tiče prijenosa vlasništva nekretnina na Sindikalni fond nekretnina. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na ovu temu upravo provodi javno savjetovanje, a očekuje se da će po donošenju zakona u Sindikalni fond nekretnina ‘sliti’ četrdesetak zdanja na koje se država upisala kao vlasnik, a u naravi njima raspolažu sindikati.
Hebrangova i Svetog Križa
Stariji Dubrovčani još se sjećaju Sindikalnog doma na mjestu današnjeg Kina Visia koje je Dubrovačka biskupija iznajmila Kinematografima Dubrovnik, a nekad je bilo radničko okupljalište, mjesto za sastanke i zabave. Kakvo je aktualno stanje s nekretninskim fondom sindikalista na krajnjem jugu gdje su ‘kvadrati’ ionako na (pre)visokoj cijeni, raspitali smo se u mjerodavnom resoru.
- Ministarstvo je izradilo prijedlog Zakona o prijenosu vlasništva nekretnina na Sindikalni fond i sindikate koji je upućen u saborsku proceduru i još nije donesen. Prema našim informacijama,bivši dubrovački sindikalni dom Ivan Mordžin Crni na prilazu Stradunu nije na popisu nekretnina koje su obuhvaćene ovim zakonom. Što se Dubrovnika tiče, riječ je o jednoj zgradi, točnije kući koja je davno oporučno ostavljena udruzi-sindikatu pomoraca. Danas se ta zgrada nalazi na adresama Andrije Hebranga 83 i Svetog Križa 4 i 6 – izvijestili su iz Ministarstva.
Dolores Lujić, područna povjerenica Sindikata turizma i usluga Hrvatske o dubrovačkom sindikalnom portfelju kaže:
- U Dubrovniku je zgrada Sindikata bila uknjižena na Općinsko sindikalno vijeće, kasnije Savez samostalnih sindikata Hrvatske. DORH se prije nekih petnaestak godina uknjižio na sindikalnu imovinu dok se sindikati međusobno ne dogovore o podjeli imovine. Budući da je u bivšoj državi postojao samo jedan sindikat, nastankom samostalne države Hrvatske, SSSH koji je okupljao granske sindikate u gospodarstvu se kao pravni sljednik uknjižio na postojeću imovinu. SSSH je devedesetih godina prošlog stoljeća predao crkvi u vlasništvo Klarisu, a Grad Dubrovnik je zauzvrat sindikatu predao zgradu u Gružu u vlasništvo. Budući da su se 1990- ih formirali novi sindikati, oni su zatražili da se imovina sindikata i na njih raspodjeli te je Zakonom o reprezentativnosti trebalo utvrditi koji sindikati imaju pravo na koju imovinu i u kojoj mjeri – tumači nam Lujić.
Napominje kako, za razliku od situacije u Dubrovniku, u nekim gradovima sindikati nisu bili uknjiženi vlasnici nekretnina, nego država ili jedinice lokalne samouprave, te je stanje tamo složenije, pojašnjava sindikalistica.
Klarisa vraćena 1998.
U gruškoj zgradi su osim pomorskog sindikata, adresu našli i Sindikat komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti (SKPH), ured SSSH-a za Dubrovačko-neretvansku županiju...
Prije petnaestak godina u fokusu javnosti bio je povrat zdanja bivšeg Doma sindikata, u naravi Samostana svete Klare, Dubrovačkoj biskupiji koja je prije nacionalizacije u bivšem režimu u knjigama evidentirana kao zadnji vlasnik ‘Klarisa’. Vlasništvo nad zdanjem upisano je 1940. za Banovine Hrvatske, a kao prethodni vlasnik samostanskog kompleksa bio je upisan Državni erar Kraljevine Jugoslavije.
Iz Dubrovačke biskupije danas nam potvrđuju kako im je objekt svete Klare koji je prethodno bio oduzet, vraćen u vlasništvo Crkve 1998. godine temeljem pravomoćne odluke nadležnog tijela u skladu s odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.