StoryEditorOCM
DubrovnikPet je godina prošlo od tragičnog povratka sa Šipana

Gumenjak se u sudaru s Dančama doslovce raspao. Od devet putnika, sedmoro je poginulo! ‘Božja providnost je da smo preživjeli Velimir i ja, očevi koji su izgubili sinove u prometnim nesrećama‘

Piše Ahmet Kalajdžić i Ante Šunjić
25. travnja 2022. - 07:30

I ove godine će se na Velikom mulu u luci Gruž 25. travnja okupit će se članovi obitelji i prijatelji žrtava jedne od najvećih pomorskih tragedija u dubrovačkom akvatoriju. Prije pet godina u Koločepskom kanalu u sudaru broda 'Danče' Lučke kapetanije Dubrovnik i gumenjaka kojim se sa Šipana na kopno vraćalo osoblje bara Bowa poginulo je sedmero ljudi. Dvojica se još vode kao nestali nakon tragedije 25. travnja 2017. godine oko 21,20 sati.

image

Brod Lučke kapetanije Danče nakon sudara pretraživao je akvatorij Šipana u potrazi za nastradalima

Nikša Duper/Cropix

-To je dan kada bismo se barem na tren trebali prisjetiti svih tragično stradalih ili nestalih ljudi u toj strašnoj pomorskoj tragediji koja je njihove obitelji trajno zavila u crno. Svi koji dođu mogu ponijeti ružu ili neki drugi cvijet, možda vijenac da ih spustimo u more kao znak sjećanja te svijeće da zapalimo u znak sjećanja na te drage ljude koji više nisu među nama- rekla nam je predsjednica udruge- organizatora okupljanja "3D+UPIOU" (Tri Dubrovkinje plus udruga pjesnika i ostalih umjetnosti) Franka Fani Kohn dodajući:- Ostale su sjećanja na divne ljude i neke velike ljubavi! Nikada nemojmo dopustiti da njihovi životi pođu u zaborav!

Tragičan slijed

Podsjetimo, u Koločepskom kanalu je došlo do sudara 'Danača' i 6,50 metara dugog gumenjaka. Brod Lučke kapetanije je zbog potrebe žurnog medicinskog prijevoza brod Lučke kapetanije plovio prema Mljetu kako bi 81-godišnjeg bolesnika prevezao do dubrovačke Opće bolnice. Iz uvale Pakljena na otoku Šipanu, navigacijskim svjetlima neoznačeni gumenjak sa skiperom i osmero putnika plovio je prema Brsečinama. Kasnije je utvrđeno kako je brod Danče plovio sredinom Koločepskog kanala te da je negdje ispred uvale Vrbova došlo do udara u gumenu brodicu koja zbog valova nije bila uočljiva na radaru broda Kapetanije. Pomorski propisi nalažu kako plovilo, ako plovi brzinom većom od 7 čvorova, mora imati bočna svjetla: s lijeve strane crveno, a s desne zeleno, što može biti i u kombinaciji s vršnjačom, signalnom lampom za noćno obilježavanje plovila. Brod Danče je udario u gumenjak točno na polovici dužine te je skoro prešao preko njega.

image

Tragično stradali Alen Perišić

Ahmet Kalajdžić

Sveti Marko Maji Jozić je drugi rođendan

- Alen mi je spasio život ostavivši me na kopnu taj dan (iako ni dan danas ne znam zašto, pa nazovimo to sudbinom) te je Sv. Marko sad i moj drugi rođendan. Svojim odlaskom je kardinalno preokrenuo moj život. Procvala sam kao menadžer ugostiteljstva i vodila Bowu zadnjih pet godina, pokušavajući održati Alenov san, a to je "fine dining u džungli". Bio je vrhunski ugostitelj i mentor. Moje kolege su bili vrijedni i posvećeni ljudi kojima ništa nije bilo teško te su širili osmijeh i pozitivu, dajući cijele sebe u poslu. Sjetim ih se često i njihova priča me uvijek inspirirala da restoran bude što bolji, emotivno se prisjetila pokojnog kolege i prijateljica voditeljica restorana Bowa Maja Jozić.

Zbog toga su neka tijela ostala ispod broda i bila zahvaćena propelerom. Nesretna okolnost bila je i što kod prijevoza gumenjakom nije poštovano pravilo da svi putnici moraju imati sigurnosne pojaseve no to je, vjerojatno zbog relativno kratke relacije, bilo zanemareno. Zla kob htjela je i nesretni gumenjak isplovi kasnije nego je to planirao Alen Perišić, suvlasnik ugostiteljskog objekta Bowa koji je uoči turističke sezone pripremao za otvorenje prvim gostima. Naime, doznalo se kako su se radnici koji su trebali postaviti sturu oko Bowe- napili!?

image

Restoran Bowa

Niksa Duper/Cropix

-Perišić je s prijateljem telefonski razgovarao pola sata prije nego su isplovili sa Šipana prema Brsečinama. Žalio se kako kasne zbog dvojice alkoholiziranih radnika koji nisu na vrijeme završili posao. Ne znam je li to utjecalo na veći rizik noćne plovidbe, ali je činjenica da su se zato s otoka vraćali kasnije i po mraku. Inače bi po danu, unatoč valovima, sigurno uočili brod Danče- uz uvjet anonimnosti rekao nam je tad jedan od sudionika radova.

Na brodici su, uz Perišića, bili majka i sin Jele i Daniel Kobaš iz Velike Gorice, Pelješčanin Berislav- Barry John Bandur, Dubrovkinja Marina Vuletić, Šibenčanin Tomislav Belak, strani državljanin s boravkom u Mokošici Bojan Stoiljković te Viktor Markota i Velimir Šetka iz doline Neretve.

Jak udar

Gumenjak se u sudaru doslovce raspao, putnici su pali u nemirno more i utvrđeno je kako ih je petero odmah preminulo dok su dvojica spašena s lakšim ozljedama, a to su bili Markota i Šetka.

image

Ostaci gumenjaka na kojeg je naletio brod Danče

Niksa Duper/Cropix

Istraga dubrovačkog Općinskog državnog odvjetništva, pokrenuta je 2017. protiv zapovjednika broda Danče zbog sumnje da je nepoštivanjem pomorskih propisa te prebrzom plovidbom i nepoduzimanjem mjera sprječavanja nezgode skrivio pogibiju putnika na gumenjaku, oslobodila je zapovjednika krivice. Motorni brod Danče je, utvrđeno je, imao uredno upaljena svjetla a posada je obavljala regularne izvide uz viši stupanj pažnje. Također, dokazano je kako u uzburkanom moru radar broda Danče nije detektirao kretanje gumenjaka na kojem je, prema nalazu istrage, bilo ukrcano više ljudi od dopuštenog kapaciteta, što je utjecalo na njegovu smanjenu uočljivost na uzburkanom moru. Istraga je utvrdila kako je s obzirom na utvrđeni kurs kretanja gumenjak trebao poduzeti manevar izbjegavanja, dok se "motorni brod Danče nije imao obvezu uklanjati, čak i pod uvjetom da su se međusobno uočili".

U potražnu akciju za nestalima žurno su uključena tri plovila Lučke kapetanije Dubrovnik s liječničkom pratnjom, ronioci MUP-a, helikopter je angažirala Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru (MRCC Rijeka), Jadrolinijin trajekt Hanibal Lucić te plovila iz Ploča i Hvara kao i brod dubrovačke Pomorske policije. Unatoč stanju mora tri i vjetru snage do 40 čvorova, danima su uporno tragali. Međutim, osim dvojice Neretvana nitko nije spašen. Tijela stradalih Belaka i Stoiljkovića nikad nisu pronađena, tako da se u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba još uvijek vode kao nestali.

image

Rogotinjanin Viktor Markota preživio je strašnu pomorsku nesreću

Ante Šunjić

Viktor Markota: Iz svega glasa smo vikali 'U pomoć! Ovdje smo!

Viktor Markota iz Rogotina, uz Velimira Šetku iz Kule Norinke, jedini je preživjeli u strašnoj tragediji. "Taj događaj trajno se urezao u moje sjećanje i prilikom svakoga odlaska u Dubrovnik obavezno zastanem u Brsečinama i zapalim svijeću na mjestu odakle je kretao gliser na kojemu smo se našli te kobne noći. Prisjetim se svih poginulih u tragediji i pomolim se za njih", kaže nam Viktor, koji se u trenutku tragedije sjedio pokraj motora, u blizini Velimira.

Spasila me stolica

"Držao sam se rukom za stolicu i, iako mi je slomila ključnu kost, smatram da mi je bila od velike pomoći. Sve se dogodilo iznenada, u trenutku, sjećam se samo da sam odjednom bio u vodi i da sam se tresao. Gledao sam oko sebe kao plutaju stvari iz glisera, kutija od alata, vreće s otpadom koje smo ponijeli da ih odložimo u kontejner. U takvim trenucima u čovjeku se probudi nagon za preživljavanje. Iako sam pokušavao shvatiti što se događa i bio u nekoj vrsti bunila, nije me uhvatila panika. Cijeli život sam na vodi, bacam mreže i lovim ribu. Odlučio sam plivati i rekao sam Velimiru da i on skine višak robe sa sebe", prisjeća se Viktor jezivih trenutaka, nakon čega je vidio da se brod Kapetanije Danče okreće i ide prema njima.

"Iz svega glasa smo vikali: "U pomoć! Ovdje smo!" dok nas, uz pomoć svjetla, nisu uočili. Nisu uspjeli u prvom pokušaju stati uz nas, a onda smo se pomoću konopa, koji su nam dobacili, popeli na brod. Sjećam se da je i na brodu vladala panika, koja se dodatno pojačala kada smo, odgovarajući na njihova pitanja, rekli da nas je bilo sedmero na gliseru. Posada broda je krenula u potragu za ostalima i nakon nekog vremena, teško mi je procijeniti koliko, vidjeli smo Alenovo tijelo kako pluta po površini mora. Poslije toga pronađeno je i žensko tijelo", prisjeća se Viktor, kojemu su, kao i njegovu suputniku dali suhu odjeću, a nakon toga nazvao je svoju obitelj i obavijestio ih što se dogodilo.

Hvala inspektoru Tikvici

Viktor Markota ima riječi hvale za inspektora Zorana Tikvicu, koji je zagrijao policijski kombi i prevezao ih u dubrovačku bolnicu. Kada ga pitate kako objašnjava da je upravo on jedan od dvojice preživjelih reći će: "Smatram da nije slučajno da smo preživjeli upravo Velimir i ja, dvojica očeva koji su doživjeli strašne životne tragedije. Obojica smo izgubili sinove u prometnim nesrećama. Teško će moje objašnjenje shvatiti netko tko nije vjernik, ali ja sam uvjeren da smo ostali na životu zahvaljujući Božjoj providnosti. On je odlučio da naša "štelika još nije dogorila" i još ovdje računa na nas". Viktor danas provodi dane čuvajući unuke, bavi se poljoprivredom i krpa mreže, jer ga sve to, kako kaže, smiruje i omogućuje mu da ide dalje kroz život. A.Š.

17. travanj 2024 00:22