Satelitski pjati, vanjske jedinice klima uređaja, aluminijski otvori, poznate su ‘nagrde’ gradskih vizura. I nisu jedine. Kad ste zadnji put podigli pogled na te vizure dok ste prolazili bilo kojom gradskom ulicom? Znatiželjni turisti to stalno rade. Grad je doslovno premrežen kabelima.
Debljim, tanjim, pretežno crnim ali ima ih i u 50 nijansi sive. U ili izvan funkcije, vise na sve stane, zategnuti, molani, smotani, uz i niz zid, nadsvođuju ulice. Ko da smo u džungli punoj lijana. Još samo Tarzan fali.
Domaći baš i ne gledaju prema gore, kaže nam Lora Dunovska koja je i u svojoj ulici primijetila kabele koji vise do poda.
- Ima ih u svakoj ulici, užas. Zamotaju ih pa stave malo ‘izolirbanda’ dok ne popuca od sunca i onda opet idu na ulicu. Možda je tako postavljano s namjerom, za golubove da se imaju đe odmorit jer su im stavili iglice u sve rupe – kaže Lora pa uz osmijeh predlaže:
- A da je malo lovorike omotat po kabelima pa da izgleda ko za svetoga Vlaha?
Ko Honduras
Najgore je, smatra, što nisu svi kabeli izolirani. Spominje se fotografije iz Hondurasa.
- Pala i tristo milijuna kabela, slikala sam kako je u njih to izvedeno. Stvarno i Dubrovnik na to sliči. Honduras i Dubrovnik, a rang smo, ‘Banana republic’.
Sugrađanin Vedran Levi priča nam kako je njegov pokojni nono, inženjer elektrotehnike, ‘radio kabelizaciju telefonije kroz Grad’.
- U ono doba posebne su kabele naručivali jer su tada imali samo crne. Ciljano su tražili za Grad sive, uglavnom slične boji pročelja, da se što bolje vizualno uklope unutar starine. Tad se malo više pazilo na to – kaže Levi pa će s čuđenjem:
- Nije mi jasno zašto se neke stvari kao telefonija ne ukopa, ionako bi većinu ovih ulica trebalo nanovo ‘preslagivati’. Zašto se ne bi skrivalo ili, ako ima više većih kabela, napravile kanalice u boji kamena, barem danas ima dizajna. Jest skuplja varijanta, ali definitivno to bi vizualno sakrilo kablažu. Ali očigledno nikoga nije briga. Koliko se prilikom snimanja filmova truda ulaže da se sakriju svi ti kabeli, da ne bi bili vidljivi. To je ekstra trošak.
Svjestan je da bi ukopavanje kabela značilo raskopavanje svaki put kad nešto treba mijenjati ili dodavati.
- S te strane je možda nezgodno. Ali mislim da su i drugi gradovi na neki način to riješili. Dizat ih ful visoko na razinu krovova, opet je problem jer dogodi li se nešto, treba zvat vatrogasce. Ali dalo bi se to prikrit. Ako imamo limene i bakrene odvode za kišu zašto ne bi u neke slične odvode sakrili kabele – pita se Levi.
Stanovnik zidina Eduard Šuljak smatra kako su ‘kabeli od Elektrojuga uredni, ali su telefonski neuredni.
Na upit jesu li barem mogli biti u prihvatljivijoj boji, kaže kako su ‘sivi bili za unutarnju upotrebu a vanjski, u doba kad su se montirali, bili uvijek crni’.
- Previše je potrošača, svaka vrata su drugi potrošač. Ni da se dio kabela podzemno provede ne bi ništa riješilo, unutar Grada sigurno ne. Previše je frekvantno, puno je butiga, a svima treba ulaz struje i kutija s osiguračima.
Smatra kako treba ‘malo bolje kablirat kabele, da se uredno slože, pogotovo telefonski’.
- Nema rješenja, barem ne u dogledno vrijeme, dok ne dođemo do Tesline tehnologije, da bude sve bežično. On je 1890. osvijetlio pola Chicaga bežično da su ljudi na ulicama čitali novine. Ima mogućnosti, samo nisu isplative, ko još dava besplatno – zaključuje Šuljak.
Roba, baloni ili pršut
Od sugrađana smo čuli još niz prijedloga kako iskoristiti snopove kabela po povijesnoj jezgri. Tako bi neki na njima vješali robu, neki bi (o)kačili balone u prosincu, do famozne ideje o sušenju pršuta i kobasica za bure.
- Negdje 50-ih i 60-ih godina su zajedno napravljeni kabeli i za staru javnu rasvjetu i za elektromrežu za objekte, tako je lakše bilo. Bilo je ideja za ukopavanje, samo je prevelik projekt bio. Kabele ukopat u zemlju pa opet podignut da bi se ukopčala ova ili ona kuća?! Nema drugog načina nego da se kabel vidi vani ili skidat kamen po kamen po vertikali kuće i postavljat, što je nemoguće – komentira ‘meštar od letrike’ Lukša Malohodžić, koji održava javnu rasvjetu povijesne jezgre. Dok nam dubrovački električar pokazuje koji su kabeli od optike, Elektrojuga i ‘naše javne rasvjete’ spominje kako po Gradu ‘ima i nove rasvjete rađene sa sivim kabelima, lijepo složene’. Često se, ističe, postavlja pitanje zašto kabeli na Prijekome stoje zamotani, a ‘to su kabeli od nastavka projekta javne rasvjete’.
- Nemoguće je u fasadama sakrit kabel, treba srušit pola Grada. Mogu ti kabeli koji se gore vide poći u zemlju ali kako sredit vertikalu, opet treba iz zemlje doć do svake kutije na kući. Konzervatori ne bi dozvolili da se diže kamen po kamen fasade pa slaže kabel. Što sutra, kad treba dodat kabel? Stalno iskopavanje – kaže Malohodžić i dodaje kako na dijelovima gdje je nered ‘kabele treba posložiti i nategnuti sajlom da ne vise prema dole’.
- Imamo novu rasvjetu na Peskariji i Porporeli, sv. Dominika, na ulazu s Pila, to je sve sivi kabel i to je sve složeno. Svako malo provjerim, ako negdje slučajno visi kabel uzmem korpu i povežem. Pazim na slaganje svojih kabela ali ne mogu i na one od Elektrojuga. Nisu ni oni krivi, takva je instalacija. Prije smo vezivali plastičnim vezicama ali prođe jedno ljeto, ona pukne i sve se objesi, sad su metalne i to je dobro – kaže električar iz zidina.
Postaviti sive kabele, ukloniti one koji više nisu u funkciji, a takvih ne nedostaje, povezati ih i uredno složiti, što je na pojedinim dijelovima Grada već učinjeno, pridonijelo bi sveopćem dojmu. Uz električne, instalacije za rasvjetu, telefoniju, gdje su tek oni za napajanje, koliko je samo kabela razvučeno zbog klima uređaja i to na visini od otprilike dva i pol metra. Sve samo povećava masu ‘lijana’ unutar zidina.
Može li se i kako raspetljati kabelski džumbus pitali smo Konzervatorski odjel u Dubrovniku, no do zaključenja novine odgovor nismo dobili. Upit smo uputili i Gradu Dubrovniku.
- Vidljive elektroinstalacije jedan su od brojnih primjera izazova prostora i okoliša u povijesnoj jezgri zbog kojih je donesen Plan upravljanja. Postoji mogućnost uzemljenja kabela pod pločnik, međutim riječ je o velikoj količini različitih instalacija: telefonije, opskrbe električnom energijom i na kraju, najmanje onih od javne rasvjete te bi takav zahvat bio iznimno zahtjevan jer bi bilo potrebno “raskopati” cijelu povijesnu jezgru koja je spomenik baštine nulte kategorije – odgovaraju iz gradske uprave te dodaju:
- Grad nastavlja prioritetno provoditi aktivnosti Plana u kojem je i unapređenje opskrbe električnom energijom te uzemljenje telekomunikacijske mreže, kao i modernizacija sustava radijske i televizijske mreže. Za to ćemo tražiti i načine financiranja izvan proračuna, u koje se svrstavaju i sredstva iz europskih fondova.
Naglašavaju još kako je riječ o procesu koji zahtjeva određeni vremenski okvir a ‘svi građevinski zahvati na području uže zone i vrtnog predgrađa svjetskog dobra moraju biti usklađeni s Konzervatorskim odjelom’.