Kvartovi u kojima danas živimo mijenjali su se kroz povijest, pa i natapali krvlju ljudi koji su se upravo na tim mjestima u raznim ratovima borili i umirali; sredovječni se dobro sjećaju Domovinskog rata, a još samo rijetki Drugog svjetskog rata u kojem su se vodile ljute borbe po Lapadu, Gružu, na Montovjerni, Boninovu i na Pilama. Nestvarno danas izgleda da su tuda, gdje danas pijemo kafu, radimo ili vješamo robu na balkonu, prolazile ratne postrojbe s teškom vojnom opremom i naoružane do zuba, ostavljajući iza sebe žrtve i oštećene kvartove.
NEKOĆ SAVEZNICI POSTALI LJUTI NEPRIJATELJI
A upravo se ove, 2023. navršava 80 godina otkad se u Dubrovniku odvila jedna malo poznata ratna epizoda u kojem su se sukobile njemačke i talijanske postrojbe, javlja nam pelješki povjesničar i samostalni istraživač Ivan Pamić.
- Bilo je to najveće ratno zbivanje u samom gradu tijekom rata, a u kojem su sudionici bile dvije strane vojske, nekoć saveznice.
- Kapitulacija Italije 8. rujna 1943. dočekana je s oduševljenjem među talijanskim vojnicima u Dubrovniku, koji su se, umorni od rata, nadali brzom povratku kući.
- Dubrovnik pod talijanskom okupacijom nije stradao. Židove nisu proganjali, a bilo je i malo civilnih žrtava, za razliku od okolice grada. Na Pelješcu su talijanski vojnici, u pokušaju gušenja partizanskog otpora, pobili stotinjak civila i spalili nekoliko stotina kuća. Već drugi dan nakon kapitulacije, partizani su tamo, razoružavši većinu talijanske vojske, preuzeli vlast, kao i na otocima Korčuli, Mljetu, Lastovu i Šipanu - podsjeća na ta vremena.
- Savezničke snage tada su se nalazile u južnoj Italiji, te su Nijemci bili u strahu da će se iskrcati i zauzeti dalmatinsku obalu. Stoga su njemačke snage iz unutrašnjosti poduzele žurnu operaciju zauzimanja obale i razoružavanja talijanske vojske. Pritom je došlo i do talijanskog otpora, koji je u Dubrovniku prerastao u veći oružani sukob. Zapovjednik talijanskog 6. Armijskog korpusa bio je tad general Sandro Piazzoni, dok je zapovjednik divizije Marche bio Giuseppe Amico. Sjedište im se nalazilo u hotelu Imperial na Pilama - podaci su koje je pronašao povjesničar Pamić.
- Kako pišu autori Mirošević i Isaić u knjigama ‘Dubrovnik u vrijeme kapitulacije Italije‘ i ‘Dubrovački kotar u NDH‘, postrojbe talijanske vojske su se nakon kapitulacije počele povlačiti u Dubrovnik s otoka i iz Hercegovine, s namjerom da se prebace u Italiju. U slijedećim danima u grad je u kaotičnim uvjetima pristiglo preko 30.000 talijanskih vojnika u pratnji većeg broja istočnohercegovačkih četnika koji su se nadali, nakon odlaska Talijana, preuzeti vlast u Dubrovniku.
IZ TREBINJA DOŠLA SS DIVIZIJA
- Do prve razmjene vatre na dubrovačkom području došlo je nakon ulaska njemačke vojske u Cavtat 9. rujna. Dolazi do sukoba talijanske i njemačke vojske na Zvekovici, a sutradan i kod Slanog. Njemačkoj vojsci potporu je tad pružilo njemačko zrakoplovstvo te je pogođena talijanska torpiljarka, a dva su opskrbna broda oštećena. Nijemci su zaprijetili talijanskom zapovjedništvu u Dubrovniku da će, ako se nastavi otpor, bombardirati i sam grad, pa dolazi do primirja.
- Sporazumom od 11. rujna zapovjednik šestog armijskog korpusa general Piazzoni predao je vlast u gradu i pristao na razoružanje. Međutim, veći broj talijanskih generala na čelu s Amicom tražilo je da se Nijemcima pruži otpor. Iz Trebinja je u Dubrovnik 12. rujna upućen 2. puk 7. SS divizije Prinz Eugen kojim je zapovijedao zloglasni SS-Standartenführer (pukovnik) August Schmidhuber kako bi razoružao Talijane. Njemačke snage nisu prelazile 250 vojnika, a pomagalo im je i stotinjak pripadnika ustaškog oružništva koji su bili razmješteni na zidine i na ulazu u grad. Razoružavanje talijanske vojske je počelo u 6 ujutro, a prvi sukobi u gradu pola sata kasnije u hotelu Imperial. Sukob je prerastao u ulične borbe, a podršku Nijemcima pružili su ustaški oružnici i redarstvenici koji su sa zidina pucali po Talijanima na Pilama. Borbe su se vodile od Lapada i Gruža preko Montovjerne i Boninova do Pila i trajale su do 11 sati, kada je počeo napad njemačkog zrakoplovstva.
ZAROBLJEN I STRIJELJAN
- Njemačke ‘štuke‘ gađale su bombama i strojnicama talijanske snage na Montovjerni, Boninovu i na Pilama. Ubrzo su se talijanski vojnici počeli predavati, a nedugo potom je uhićen i zapovjednik Piazzoni. Zapovjednik divizije Marche general Amico zarobljen je i po naredbi pukovnika Schmidhubera strijeljan bez suđenja kod Zatona. Amico je bio poznat kao protivnik progona Židova i nije simpatizirao ni ustašku vlast, kao ni Nijemce, piše povjesničar.
- Na njemačkoj strani bilo je nekoliko poginulih, dok je broj poginulih talijanskih vojnika nepoznat, a mogao bi varirati od nekoliko desetaka do stotinjak. Istraživanjem u dubrovačkom Arhivu pronašao sam popis ranjenih njemačkih i talijanskih vojnika koji su preminuli u bolnici do 15. rujna 1943., a vjerojatno se radi o žrtvama toga sukoba.
- Ovo je ujedno bio i najveći oružani sukob u Dubrovniku u Drugom svjetskom ratu. Nakon predaje talijanskih vojnika u gradu, veći sukobi talijanskih i njemačkih vojnika zabilježeni su kod Grude u Konavlima 15. i 16. rujna 1943. - zaključuje Ivan Pamić.