StoryEditor
DubrovnikNA RADNOM MJESTU |

FRIZER ZA PSE / GROOMER MARJAN ŠKRABIĆ Uglavnom šiša kučke, a pod nožice mu dođu i mačke

Piše Bruno Lucić
23. prosinca 2020. - 20:00
Marjan ŠkrabićBožo Radić/Cropix
Pas je čovjekov najbolji prijatelj, a Marjan Škrabić je psu najbolji 'šišač'. U svom salonu ”Lassie” ovaj frizer za pse odnosno groomer svakim danom od 9 do podne i od 14 do 18 sati uređuje ljubimce. Ne ljuti ga kad ga nazivaju frizerom za pse, ali pojašnjava kako je groomer osoba koja se bavi dotjerivanjem psa – od kupanja preko šišanja, trimanja do raspetljavanja i raščešljavanja.

Psi ne lažu i nemoguće im je lagati

Radio je grooming za izložbe pa tako umije raditi sa škotskim ovčarima ili terijerima, psima kojima dlake treba napuhati, posložiti i raščešljati. Od djetinjstva živi sa psima, uz njemačku ovčarku naučio je zakonitosti psećeg jezika i postao pravi ”šaptač psima”. Uvijek je imao pse, danas ima crnog ruskog terijera. U Hrvatskom kinološkom savezu je nadogradio znanje, na izložbama pasa upoznao mnoge groomere. Nakon umirovljenja 2016.,otvorio je vlastiti obrt. Dok je bio predsjednik Kinološke udruge Libertas Dubrovnik čiji je danas član, uz pomoć predsjednika HKS-a Damira Skoka organizirao je međunarodnu izložbu pasa u Dubrovniku s 500 sudionika svih pasmina. Otad se u Gradu povećao udio raznih pasmina, no upozorava kako ljudi griješe kad pse biraju po izgledu umjesto po karakteru.

image
Božo Radić/Cropix


- Istovremeno hoće imati 'čuvara' i 'mazu', a ne možete oboje. 'Maza' je uvijek bolja! Kome treba 'čuvar'?! Osim možda na selu gdje čuva ovce! Psi ne lažu, malo ih je agresivnih, a obično grizu zbog krivih signala. Neki dan je maltezerić od 13 godina prvi put ugrizao neku ženu. Izvila se nad njim da ga pomazi, a on je to doživio kao napad i branio se, objašnjava Marjan.

Otkad je otvorio salon, Dubrovčani ne moraju više ići u splitske ili zagrebačke salone. Nekad su vlasnici ili veterinari šišali i brijali pse, bilo je i frizerki koje su htjele prijeći na pse, ali kad im je objasnio što sve trebaju znati i kolika je zarada, odustale su.

- Potrebno je veliko životno iskustvo, poznavanje pasmina, treba znati što i kako se šiša. Drugi dio je pristup psu. Životinja se mora osjećati sigurno u vašim rukama jer će se inače opirati, režati, gristi..., kaže groomer kojega je pas samo jednom ugrizao, i to greškom vlasnika.

- Bio je to jako agresivan njemački ovčar, Talijani su bili vlasnici. Rekao sam im da psa slobodno puste, falilo je par minuta da se sprijateljimo, međutim, vlasnik je od straha nategnuo uzicu i to je njemačkom ovčaru 'komanda' da napadne pa me malo ugrizao za ruku. Čovjek se ili boji ili ne boji psa. Većinom se mene psi boje, to je par mušterija primijetilo. Psi vide nekog dominantnog ispred sebe, nećeš ga ozlijediti, pokretom ćeš ga onesposobiti i on to odmah osjeti. Ne libim se ući ni u boks gdje je pas 'prolupao', navodi sugovornik kojemu je lakše raditi sa psima nego s vlasnicima.

image
Božo Radić/Cropix


- Najsretniji sam kad dođe vlasnik i kaže: "napravite što možete!" ili "vi znate kako ćete" i ostave mi psa! Onda je meni lako, prvi cilj je ne ozlijediti psa, a drugi napraviti ga što ljepšim. Kad vlasnici izvolijevaju, pokušam im udovoljiti, ali teško je objasniti kad mi netko dovede maltezera i traži da bude kao bišon ili bi da špic bude kao pomeranac! To su različite pasmine, različita je vrsta dlake. To kao da ja pođem kod frizerke i tražim minival, a nemam kosu, veli Marjan smijući se.

Nije jednostavno ni kad je pas zapušten, pa ga treba raspetljati. Kako to boli i može doći do upale kože, Marjan to izbjegava, nebitno koliko novaca mu nudili, 'Potezat' će ga samo jednom, a drugi put ili odbiti ili obrijati i ostaviti malo dlake za zaštitu psu. Vlasnici ga i nasmiju.

- Jedna žena dovela je psa, ali smo je vratili jer ne može se ući bez maske. Izašla je i nije se vratila 15 minuta, mislio sam da se naljutila, ali pravila su pravila. Vratila se govoreći mi kako nema masku za psa! (smijeh) Onda sam to ispričao veterinarki Sunčici koja mi je rekla kako je kod nje došla žena sa psom koji je nosio masku, pripovijeda Marjan.

Kad nema pasa u salonu i mačke su dobrodošle. Radi Marjan s onim dugodlakim, naučenim na 'tretmane'.

- S mačkom je specifično! Nju ne možete vezati, ni prisiliti. Treba raditi još osjetljivije jer su one puno okretnije. Pas kad vas hoće ugristi, u djeliću sekunde zatvori usta i pripremi se za ugriz. Kad zatvori usta, mazite ga dok ponovno ne otvori usta i nastavite, kazuje 'dotjerivač' pasa kojemu je najdraže frizirati škotskog ovčara.

image
Ivan, Nika i Marjan s miroljubivim tibetanskim mastifom Conanom
Božo Radić/Cropix


Radno vrijeme traži fleksibilnost. Nije svaka dlakava mušterija uvijek dobre volje, a neki psi jednostavno ne žele 'na frizuru'. Nekad ih treba prošetati ili dopustiti da obave nuždu. Za jednog malog psa od pet kilograma Marjanu uz pomagača treba dva sata, a ima jednog bernardinca od 80 kilograma, on je najteži.

Trendovi u svijetu

Za lanjsku izložbu u Dubrovniku radili su newfoundlanda četiri sata, ali se trud isplatio jer je pas pobijedio. Marjan na posao gleda kao hobi. Kod uređivanja, psa ne uspavljuju niti stavljaju brnjicu, važno je biti staložen, što Marjan uistinu jest.

- Drago mi je kad mi daju agresivnog psa, recimo, jednog pekinezera sam šišao dva sata, Vlasnici nisu mogli vjerovati kad su vidjeli da pas stoji odvezan na stolu i namješta se za šišanje, govori frizer koji surađuje s veterinarima, groomerima, veterinarskim institutom, HKS-om i slijedi nove trendove.

- Sad je u modi bojanje dijelova dlake pasa, netko na bijelom psu oboja dno šapice u crno i završetak repa ili oko vrata napravi 'ogrlicu'. Bojanje još nitko ne traži, ali doći će i to. Još da se azil isprazni i psi se udome te dobiju i groblje, bilo bi savršeno! Također, briju se određeni dijelovi, ali tu nas je malo strah. Nedavno smo vlasniku iz Stona uredili havanezera, svidjelo mu se, ali se pitao kako će to biti prihvaćeno u Stonu. Šetao je tamo sa psom, žene su ga hvalile, a muškarci govorili: "Vidi pe*era! Nije znao govore li njemu ili psu!“, priča Marjan.

image
Božo Radić/Cropix


Iz Konavala mu dolazi pudlica koja se obožava sređivati, šampionka u ljepoti, vrhunski pas koji skoči na stol, a sa stola u kadu. Suši se, a poslije traži igru kao prava maza. Vlasnice u pravilu više vode računa o psima, o dlaci i izgledu, a svi očekuju savjet za dresuru i socijalizaciju, kako se uključiti u neke udruge za natjecanja, a bude i nesavjesnih vlasnika.

- Najteže mi je kad se pas skrije iza mene kad mu dođe vlasnik. Beštija od mene zapravo traži zaštitu, ali morate je vratiti vlasniku, obrazlaže Marjan koji bi cijeli dan mogao češljati pse. Važno je održavati dlaku, da bude prozračna i raščešljana. Dođu mu i stranci na ljetovanju, rezerviraju termin i srede ljubimce jer im je daleko jeftinije nego doma. Marjan veli kako se u Americi od groominga može lijepo zaraditi, u Europi živjeti, a u Hrvatskoj preživjeti.

Pomažu mu sin Ivan i kćerka Nika, svatko ima svog psa. Ivanov tibetanski mastif Conan, ogroman je, ali miroljubiv. Marjan u slobodno vrijeme brine za svog 'crnog rusa'. Psi laju, karavane prolaze, a kod Marjana mušterije traju, a psi iz salona zadovoljni i ljepši odlaze.

image
Božo Radić/Cropix


Nije sve u šetnji!
Griješe ljudi i kod šetnji.
- Jedan stariji čovjek šetao je psa svaki dan 15 kilometara. Ljudi misle da ako psa izmore da će biti miran, ali on samo postane još jači. Jedan vlasnik htio je nabaviti ronilačko odijelo da psa šeta po kiši! Ljubimcu je dovoljno da leži kraj vlasnika, možeš se igrati, maziti ga, češljati, a ne samo šetati. Ako prostor dozvoljava, može ga se naučiti trikovima, apelira Marjan i dodaje kako psi danas puno bolje žive, puno su inteligentniji, dulje žive, a hrana i skrb su se popravili.

Izdvojeno

02. ožujak 2021 22:31