Evo o čemu je Dominik Brigović ‘pričao‘ sa Orlandom dok su điravali Gradom: ‘Pitao sam se hoće li on uopće htjeti razgovarati sa mnom jer sam ja ipak iz građevinske struke‘

Umirovljeni dubrovački građevinski inženjer Dominik Brigović, čiju je karijeru obilježila gradnja Mosta dr. Franja Tuđmana, napisao je svoju treću knjigu. Pod intrigantnim naslovom ‘U diskorsima s Orlandom‘ autor u njoj u društvu znamenitog viteza obilazi Grad, pripovijeda o njegovoj povijesti i dotiče se aktualnog trenutka. Orlando je u Brigovićevoj knjizi vrlo zahvalan sugovornik, iz njega progovara višestoljetno iskustvo suživota s Gradom i njegovim znamenitostima.

- Prolazeći Lužom i Stradunom, gledao sam Orlanda, prvo u kašunu pa onda u gajbi u rešetkama i to me ponukalo da se pozabavim njime koji tu stoji već više od 600 godina. Odlučio sam ga pretvoriti u živog čovjeka s kojim ću vodit‘ diskorse, odnosno razgovore. Onda sam se uhvatio da to pišem, kako bi se reklo, đusto kako Bog zapovijeda, dubrovačkim govorom. Orlando je tu, zna puno više od mene i dok điravamo Gradom, idemo Stradunom i pokrajnjim ulicama, on mi priča o onome što ne znam ili manje znam, o Sponzi, zašto je stvorena i koja joj je bila namjena, priča mi kako je bilo nakon Sponze gdje je bila prva tržnica, da je druga bila oko njega, i tek onda zelena placa kad se napravila Gundulićeva poljana nakon onog silnog potresa. Mi tako ćakulamo, šetamo se, malo se svađamo, malo objašnjavamo jedan drugome, u principu ja sam kroz cijelu knjigu nazvao sebe Briga a njega Orlando kao što i jest, samo u našem i talijanskom području, a drugdje je Rolando. Vitez mi priča svoj život u điru. Knjiga je nastajala dugo, jer sam prvo morao proučavati građu, a sve je inicirao i onaj lockdown tijekom COVID-a kad se nisam mogao šetati s prijateljima i ići na piće u kafić. Pa sam krenuo proučavati povijest Dubrovnika da se mogu upustiti u priču s Orlandom s povijesnog aspekta jer on tu puno zna – priča nam Dominik Brigović o svom najnovijem djelu koje se mjestimice dotiče i današnjeg Dubrovnika, svakodnevice Grada:

- To je de facto i moj uvod, ulazim s mišlju hoće li me Orlando uopće htjeti za sugovornika jer ja sam ipak iz građevinske struke, a upravo je moja građevinska struka pridonijela njegovu uništenju. Pridonijelo je i peču bandijere na njemu i puno stvari koje su dovele do sadašnjeg njegovog stanja. U knjizi mu ja ne mogu objasniti što će se s njim događati, hoće li završiti u muzeju, hoće li se napraviti replika...kroz to pomalo i ‘ogovaramo‘ današnju politiku pa idemo dalje. Više se dotičemo zbivanja prije, libro posvećujem mom Gradu kakav je nekad bio i Orlandu, mojim dragim prijateljima i onom mom ultimom điru Stradunom poslije skule. Iako sam sad debelo u godinama, prisjećamo se moje mladosti, provoda, izlazaka na Stradun, u đir gospara i gospođa. Tako sam upoznao i moju ‘malu‘ iz izloga gdje smo se kao mladi okupljali uvijek poslije škole – otkriva nam ‘Briga‘ kojemu je Orlando u toj đirati postao pravi prijatelj:

- Kako ja sad stanujem u Lapadu, ukrcam se u četvorku i idem kod njega na razgovor. Počnemo s ‘kenova‘ i ako nije raspoložen za priču, pozovem ga u Lučija na piće. A ja sam uvijek za priču, malo se i posvađamo jer ja nastupam kao ‘neznalica‘, što njega puno ljuti i nervira. U jednom momentu, na primjer, kažem ‘evo zelenci bate jedanes‘ ura‘, pa on pošizi na mene prekori me da to nisu zelenci nego replike, a pravi da su skinuti i stavljeni u muzej gdje će i on jedan dan finut. Nisu naši razgovori uvijek ugodni, sprijateljili smo se mi, ali se i posvađamo, moramo jedan drugoga malo ‘impicavat‘ ‘ da bi se razvila diskusija. - tumači nam autor koji prvo poglavlje otvara pričom s Orlandom o Igrama:

- Ni on ni ja ne volimo današnja otvaranja gdje su gradonačelnici glavni glumci sa svojim govorancijama, altroke Hamlet! Jači od kraljevićeva monologa, za mene najvećeg u povijesti književnosti. I onda bez Orsata, Pometa i Skupa za nas to više nisu naše Ljetne igre. Ali ja ne moram doći‘ na ta famozna otvaranja, a on je jadan tu stalno prisutan, ne može se maknuti i mora slušati. Osjeća da tim uzvanicima na neki način smeta u tom svom kašunu. Iskreno, ja kao bivši građevinski inženjer ne znam što se događa oko Orlanda i što grad namjerava s njim nakon gluposti koje su napravljene. Na kraju cijele te priče o našoj šetnji, u Orlanda je velika ljutnja jer ne možemo do zelene place na priču Gunduliću doći od stočića i trpeza. Pita me što se događa s Pujiškom placom, pa se uhitimo Straduna, pitanja gdje počinje a gdje završava, uvijek naše priče sadrže malu ljutnju na današnju vlast, ne prozivajući nikoga osobno – kaže Brigović koji zamjerku ima i neke na medijske objave:

- Dandanas dubrovačke novine pišu o događajima ispred crkve sv. Vlaha, ispred Sponze, u mom dugom životu nisam još pročitao da se nešto događa na Luži. Orlando mene propituje, ja odgovaram i tako zaključimo da Stradun recimo počinje od TIC-a završava na Celi, a onda počinje placeta Luža đe je Orlando. A kad izlazimo na donja Vrata od Pila, tu nam je Poljana Paska Miličevića, pričamo o tome, o prvim karantenama, ukidanju ropstva, prvoj apoteci u Male braće, prije su i dominikanci imali apoteku, pa se osvrnemo na ono čemu je služila Sveta Klara, Šetamo mi i Ulicom svetog Dominika odmah na desno kad se uđe kroz vrata od Dogane iliti carine je kvadar sv Dominika, primijetimo da je po tome nazvana, da je tri puta imala različiti naslov i podlogu, najprije prašinu i asfalt, pa kamen. Skrenemo i Ulicom od Puča koja je isto imala stotinu naslova. Skupa otkrivamo povijest Dubrovnika i njegove žitnice, gdje se Grad radi zaštite osigurao zalihe žita za dvije godine ako bude opsade. A osim povijesti, dotaknemo se i sadašnjosti i nije nam drago da se čeljad danas umjesto s ‘kenova‘, pozdravlja s ‘bok‘ – priča nam inženjer Brigović detalje svoje knjige. Cijelu je godinu potrošio na uređivanje, sam je nakladnik i dizajner i jedva čeka prve reakcije publike nakon predstavljanja sutra u 19 sati u Kazalištu Marina Držića.

Najnovija Brigovićeva knjiga tiskana u vlastitoj naknadi ima 500 primjeraka, a autor je dio već namijenio na adrese gdje treba:

- Namjera mi je da oko sto komada te knjige darujem svim školama, udruzi Govorimo dubrovački, knjižnicama diljem Županije, da se počne barem neka akcija provoditi da ne zaboravimo naš dubrovački, ne baš Držićev i Gundulićev, ali naš današnji. Nabavljao sam rječnike, dvije godine sam se pripremao da mogu Orlanda pretvoriti u živog čovjeka. U knjizi sam i on i ja, Briga i Orlando, najbolji prijatelji. Sad imam ambiciju od ovog libra napravit dramu s dva glumca Dubrovčanina prava, da Maro Martinović bude jedan, on barata fantastično dubrovačkim, kao što je i pape njegov baratao. On je voditelj sutrašnjeg predstavljanja moje knjige, nešto će i pročitati iz nje. Imam odličnu postavu prezentatora, tu je profesorica Katja Bakija, Vesna Muhoberac, naša Mima, Izmira Brautović, predsjednica Udruge ‘Govorimo dubrovački‘, Mirjana Urban ne može doći iz Zadra ali je Mimi poslala osvrt na knjigu da ga pročita. Tu je i Davor Mojaš koji je u Zagrebu, vidjet ćemo hoće li se vratiti. Ako ne, Maro će pročitati njegov osvrt. Davor će u sljedećem časopisu Dubrovnik napraviti veliki prilog o ‘Diskorsima s Orlandom‘, najavljuje Dominik Brigović.