- Uvriježeni mit o roditeljstvu je da „roditelj zna najbolje“ i „da svi prirodno i instinktivno znamo kako odgojiti dijete“. Ali u biti „potrebno je cijelo selo da bi se odgojilo dijete“- rodbina, liječnici, susjedi, vrtić, škola, stručnjaci itd. cijela uža i šira zajednica. Jer ne možemo i ne znamo sve sami, posebice kada nam je prvo iskustvo roditeljstva. Ako pri tom primijetimo odstupanja u odnosu na vršnjake, što sve češće i više roditelji primijete, tada kreće borba misli i emocija– javiti se stručnjaku ili ne? kome se javiti i kada? Najbolje je ne mučiti se nego zatražiti savjet stručnjaka za razvoj – edukacijskog rehabilitatora i srodnih struka. Mi smo obučeni o urednom tijeku razvoja djeteta, prepoznati odstupanja razvoja i različitim metodama poučavanja s obzirom na evidentirane teškoće. Naša struka naravno nema čarobni štapić niti odgovor na sve, ali u suradnji s roditeljima i drugim stručnjacima doprinosimo napretku života djeteta s teškoćama u razvoju te poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovim obiteljima. Radom obuhvaćamo veliki opseg populacije - od rane intervencije, školske dobi, profesionalne orijentacije i podrške u zapošljavanju i svakodnevnom životu, pa sve do starije dobi osoba s kroničnim oboljenjima i invaliditetom – kaže nam edukacijska rehabilitatorica Ana Radišić, predsjednica nedavno osnovane Udruge eDUreh kojoj je cilj postati „referentna točka“ za stručna pitanja iz područja edukacije i rehabilitacije osoba na lokalnoj razini.
- Trenutno primarni cilj ove strukovne udruge nije pružanje edukacijsko-rehabilitacijskih usluga korisnicima, ali smo otvoreni za sve upite i nedoumice sugrađana iz djelokruga naše struke i odgovorit ćemo na njih u okviru svojih mogućnosti, usmjeriti ili pokrenuti projekte kako bi zajedno došli do rješenja i potrebne mreže podrške u zajednici. Roditeljima, kolegama i svim zainteresiranim sugrađanima ponuditi ćemo predavanja, radionice i edukacije te progovarati o stručnim temama i podizati razinu senzibiliteta sugrađana profesionalnim pristupom.
Jedinice lokalne samouprave već su pokrenule neke vrlo kvalitetne projekte ali smo svjedoci da gostujući stručnjaci dolaze i odlaze, a smatramo potrebnim okupiti, umrežiti i doeducirati naše stručnjake, „ljude na terenu“, kako bi u našem gradu i županiji stvorili održivi sustav. To naravno, ne mogu sami rehabilitacijski edukatori, već sve struke zajedno na lokalnoj razini. Imamo kvalitetnih stručnjaka u raznim profesijama, i već od ranije formirana strukovna udruženja psihologa, socijalnih radnika, logopeda, pedijatara i drugih srodnih struka. Želja nam je da se svi okupimo oko istih ciljeva i razrade plana zajedničkog djelovanja – ističe Radišić koja se na pokretanje strukovne udruge odlučila kolegicama Almom Đanović Mateljan,dopredsjednicom udruge, tajnicom Tihanom Modrić, Barbarom Hajdić i Hanom Sinanović, sve su edukacijske rehabilitatorice i članice Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.
- Svjedoci smo da je svaki dan sve više djece s teškoćama,a struke je nažalost malo. U svom radu smo prebukirani direktnim radom,imamo liste čekanja a ovakav udruženi način djelovanja vidimo kao profesionalnu platformu s ciljem senzibilizacije javnosti, umrežavanja stručnjaka i dijeljenja znanja kako bi izbjegli situaciju koja nam se trenutno događa da je jedno dijete uključeno u pet terapeuta, a drugo na pet listi čekanja što nije dobro ni u jednom ni u drugom slučaju. Puno je izazova, problema i nedorečenosti, vjerujemo da podizanjem svijesti i razumijevanjem problematike u populaciji možemo utjecati na pozitivne promjene. Edukacijski rehabilitatori rade u raznim sektorima – zdravstvu, odgoju i obrazovanju, socijali, te nekoliko privatnih kabineta. Osobno nakon rada u školstvu i socijali odlučila sam se za pokretanje privatne prakse kako bi pružila pravovremenu i pravovaljanu podršku kroz ranu intervenciju u patronaži za dob do treće godine života, jer takav način podrške ne postoji kod nas u sustavu a djeci i njihovim obiteljima prolazi dragocjeno vrijeme– kaže nam sugovornica koja se drži uhodane prakse:
- Čim se evidentira neurorizik ili odstupanje kod djeteta treba čim prije pružiti obitelji i djetetu stručnu podršku jer se tako preveniraju sekundarne teškoće i kvaliteta života obitelj je bolja unatoč prisutnim teškoćama. Sedamnaest sam godina u struci a i kolegice okupljene upravnom odboru također imaju višegodišnje iskustvo u raznim sektorima. Po našim procjenama otprilike je 30tak rehabilitatora zaposleno na području naše županije, i nadamo se da ćemo se umrežiti i zajedno djelovati na prepoznavanju važnosti naše struke i multidisciplinarnog djelovanja. Kolege s kojima smo kontaktirale, posebice nakon održanog stručnog skupa su podržali ovu inicijativu, pridružuju se postepeno i daju prijedloge za daljnji rad.-zadovoljno ističe Radišić.
- Regulirana smo profesija i naša krovna strukovna organizacija je Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora. Komora nadzire stručno provođenje edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti, nostrificira diplome, daje dopuštenje za rad tj samostalno provođenje edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti itd. Svaki edukacijski rehabilitator po završetku školovanja, odrađuje pripravnički staž, prijavljuje se u komoru i tako dobiva licencu za rad. I tu imamo problem na razini naše županije a i cijele Hrvatske, postoje ljudi koji nisu članovi Komore, promoviraju se kao edukacijski rehabilitatori a ne provode edukacijsko rehabilitacijsku djelatnost u skladu s pravilima struke. Kao udruga ograđujemo se od takvog načina rada i u svom članstvu, što smo i statutom odredili, okupljamo isključivo edukacijske rehabilitatore koji rade po zakonima i pravilima struke – kaže čelnica eDUreh-a.
- Taj problem „crnog tržišta“ je najpogubniji za same korisnike – djecu i njihove obitelj. Iz razloga je daješ ono najvrijednije što imaš i dragocjeno vrijeme, posebice ranog razvojnog perioda koji se kasnije ne može nadoknaditi nekompetentnoj osobi, osobi koja ne snosi odgovornost za svoj rad i koja ne podliježe stručnoj kontroli ni usavršavanju. Roditelji trebaju biti svjesni važnosti ranog perioda razvoja djetetova života i da je 90 posto mozga razvijeno s petom godinom života. Tad su već razvijene bazične životne vještine ili nisu usovjene ili su usvojeni krivi obrasci ako je dijete neadekvatno poticano. Dakle, pričamo o vrlo osjetljivom razdoblju iskorištavanju plasticiteta mozga kada se jako puno može napraviti, razvoj usmjeriti u dobrom smjeru ako se ispravno postupa s djetetom i potiče razvoj vještina.– ističe Radišić i otkriva kako su danas kod djece najčešće komunikacijske i jezično-govorne smetnje a u sve većem postotku je i autizam.
- Susrećemo se s različitim genetskim poremećajima i sindromima, najčešće Down sindrom. Uz autizam su česte i intelektualne teškoće, te motorička odstupanja koja imaju dosta dobar ishod pravovremenom primjenom fizikalne terapije koja je kod nas dosta dobro organizirana. Čim pedijatar primijeti određeno odstupanje u motoričkom razvoju djeteta, on upućuje na fizijatru i po potrebi dijete se uključuje u fizikalnu terapiju. Mi bismo voljeli da taj screening odstupanja i postoji i za druga razvojna područja, posebice za odstupanja u komunikaciji i socijalnom kontaktu djeteta. Pedijatri su uz roditelje ključna karika, oni su otvoreni za suradnju, ali evidentno preopterećeni, primjećuje Ana Radišić.
Priznaje da je autizam znanstveno još nedovoljno istraženo područje:
- Sve više se počelo razumijevati autizam, samim napretkom neuroznanosti, raste i razumijevanje o neurološkog poremećaja autizma. Općenito smo postali senzibiliziraniji na prepoznavanje odstupanja, ali još uvijek nemamo točne odgovora o uzrocima i načinima nastajanja autizma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....