Ako je dobro Papi, je li i nama ostalima? Papa Franjo izjavio je kako će, kad umre, biti pokopan u običnom drvenom lijesu umjesto standardnih papinskih čudesa. A ti pomalo iskrivljeni i pretjerani vatikanski običaji sve su samo ne skromni kao po Isusovom učenju. Papa bi, po dosadašnjim protokolima, trebao biti pokopan u tri međusobno povezana lijesa od čempresa, olova i hrasta. Papino mrtvo tijelo u dosadašnjoj praksi Vatikana bilo bi izloženo na vrhu uzdignute platforme ili katafalka, u bazilici svetog Petra kako bi ga posjetitelji u Rimu mogli vidjeti. Franjo je odlučio da će to ‘preskočiti‘, posjetitelji će i dalje moći doći odati počast, ali bit će u zatvorenom lijesu, a ne želi ni pokop u bazilici Svetog Petra, već izvan Vatikana, u bazilici svete Marije Velike.
Je li i običnom puku dovoljan obični, drveni lijes kad prelaze na onaj svijet i gdje ode skromnost u trenu koji zaista treba biti skroman? U svakodnevnom životu vidimo da to nije slučaj, a na pogrebe se nekad troše novci kao i na svadbe. Dubrovčani se sve češće odlučuju novac umjesto vijenca uplatiti kakvoj udruzi u spomen na dragog pokojnika, no kad je riječ o ispraćaju pokojnika, teško ćete proći ispod tisuću eura. Kod odabira pogrebne opreme također se ne štede. Cijena ukopa odnosno sprovoda u dubrovačkom pogrebnom društvu Boninovo uključuje pogrebne usluge i pogrebnu opremu. Razlike u cijeni, kaže direktor Boninova Marijan Dadić, ovise o izboru pogrebne opreme (lijes, križ, plastična vreća, posteljina) a dijeli se u tri kategorije.
-U socijalnoj kategoriji cijena lijesa i pripadajuće opreme (najčešće mali križ, jastuk i plahta) koštaju 330 eura. Ono što se zove ‘pogrebni standard‘ je lijes i pripadajuća oprema koja stoji od 430 do 510 eura, dok skuplji program predviđa polusarkofage i sarkofage s tekstilnim garniturama i to će vas koštati od 650 do 850 eura.”
Dubrovčani su, dodaje Dadić, najviše skloni pogrebnom standardu. Kad vas jednom, a sigurno hoće, zapadne ta dužnost da morate poći i odabrati opremu, vidjet ćete da između socijalne kategorije i pogrebnog standarda, one srednje cijene koja se u Dubrovniku najviše uzima, nema neke razlike. Osobito dva metra ispod zemlje. Ovdje se ne računa ispraćaj čija je cijena nešto više od 220 eura, a tu spada sat mrtvačnice, korištenje odra, prijenos pokojnika do grobnog mjesta, zvona, otvaranje polaganje pokojnika i zatvaranje grobnice. Tu je i preuzimanje pokojnika s patologije dubrovačke bolnice, prijevoz, oblačenje koje je opcionalno, možete ga uzeti ili ne, te izrada i lijepljenje osmrtnica na predviđene publicitete po gradu. Ne mora se, ali ljudi obično angažiraju svećenika iz svoje župe i to vas dođe još 50 eura, sa svetom misom i lijepim riječima koje često ipak malo olakšaju ispraćaj pokojnika.
Obzirom na goleme potrebe za grobnim mjestom i njihove cijene koje idu u nebesa, baš kao i za dubrovačke nekretnine, zanimljivo je da je krematorij ideja koja ovdje nikad nije potaknula neki veći interes.
-Prema našim saznanjima, ne postoji plan za izgradnju krematorija na našem području, jer s obzirom na godišnji broj zahtjeva za kremacijom u Dubrovniku (20-30 godišnje) nema ekonomske opravdanosti za takvu investiciju.”
Kad obitelj i traži kremaciju, obavljaju je u Zagrebu u suradnji s njihovim gradskim grobljem. Za kremaciju je, dodaje Dadić, potreban poseban lijes bez ručki, jednostavne obrade i bez lakiranja i tu ljudi ne mogu birati, mogu izabrati različiti tip urne od 100 do 250 eura. No da postoji krematorij, možda bi i interes bio veći, jer za kremaciju u Zagrebu troškovi su nešto veći, oko 2200 eura, a uključuju prijevoz do Zagreba s lijesom pokojnika, kremiranje po cijeni Gradskih groblja Zagreb, prijevoz natrag i ispraćaj odnosno polaganje urne u dubrovačku grobnicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....