Dubrovački taksisti kažu da žive od 1.500 eura mjesečno, ali je netko toj našoj sirotinji jamio 40 milijuna eura!

Pričao sam u ponedjeljak s kolegama u Splitu o tome da će Dubrovnik izdati samo 700 taksi dozvola za promet oko gradske jezgre. Svi ostali će morati voziti negdje drugo, po Lapadu, Gružu, na aerodrom... Kad sam izgovorio brojku od 700, svi su zinuli kao da su kod zubara. Onda sam im rekao da je to ništa jer da ljeti Dubrovnikom kruži 8.300 taksista. U Gradu s dvadesetak tisuća osobnih automobila (plus skuteri, autobusi...) ima 8300 taksista. Ajmo to malo staviti u kontekst.

New York, Velika jabuka koja doista živi dan i noć ima 8,62 milijuna stanovnika i 177.051 izdanu dozvolu za taksiranje, plus 83.700 uberovaca i drugih taksista. To je jedan taksist na 33 stanovnika.

U Dubrovniku, jedan taksist dođe na 5 stanovnika. Deboto, svaka obitelj mogla bi imati osobnog vozača.

Poznato je da su taksisti sirotinja. U New Yorku 84 posto taksija voze imigranti, trećina njih iz Indije, nešto manje iz Dominikanske Republike i s Haitija, pa Bangladeša... Prosječna godišnja plaća im je oko 34.000 eura. Inače je prosječna plaća tamo 65.000 dolara.

Po velikim gradovima u Europi Turci drže dobar dio taksija. U Berlinu taksist godišnje zaradi 26.503 do 40.507 eura bruto, pa kad odbijemo 35 posto, to u najboljem slučaju ispadne 2.194 eura ili 13,7 na uru. Dalje ne može. Jasno, Berlin je u Njemačkoj, pa je prosječna plaća 75.000 eura bruto. Ukratko, taksisti mogu dobacit’ do dvije trećine prosječne plaće, a od toga je teško napraviti kuću, kupiti stan, barku, apartmančić ili dva za iznajmiti preko ljeta...

Pa ipak je taksiranje svuda u svijetu veliki biznis. Sindikat taksista opjevan je u mnogim američkim filmovima. Uglavnom u kriminalističkima, ali to je druga tema.

Uglavnom, shvatili ste, taksisti svugdje u svijetu žive skromno. Dubrovački taksisti kažu da žive od 1.500 eura mjesečno. To je satnica malo jača od 9 eura, malo jače nego da sezonski rade kao konobari preko student servisa. Jeste li se u zadnje doba vozili taksijem? Probajte, nije to kao nekad, da moraš prodat bubreg i dentijeru da bi došao do place u Gružu. E sad, Andro Vlahušić kaže da taksisti godišnje ostvare promet veći od 100 milijuna eura. Ako uzmemo da ih je 8.300, da im je stanica 9 eura, da godišnje rade 350 dana, to ga dođe nekih 27 milijuna eura koji ostaju njima. Još toliko im uzme država poreza, prireza i ostalog harača, onda gorivo, servis auta.....i negdje do 100 milijuna izgubi se njih 40.

Gdje su pare? Netko je toj našoj sirotinji jamio 40 milijuna eura. A sve su to naši ljudi jer još nisam vidio da u Dubrovniku taksi vozi Nepalac, Indijac, Turčin....

Bude mi ih malo žao. Nadam se da će bar ovih 700, što će dobit smeđu markicu za vozit oko Grada nekako skapulat. Ta zona posebnog prometnog režima ni za njih ni za nas nije najbolje rješenje, ali boljeg nemamo. A ako se bude manje kralo, onda će onih 40 milijuna eura što su nestali, lijepo doći.