Baš ove godine slavi četrdeseti rođendan, a izgleda kao dama u najboljim godinama. Dubrovački unikum, kako glazbenik Srđan Gjivoje s ponosom naziva svoju mezimicu ‘peglicu‘ i dandanas vozi kao mali zmaj, a vlasnik je ne bi mijenjao za sve Smartove ovoga svijeta.
- Moja peglica godište 1984. još uvijek piči ko velika – pohvalio se zarokaš Gjivoje i kao dokaz odličnog voznog stanja predočio fotografiju besmrtnog Fiata 126 koja tutnji asfaltom pokraj žičare.
- Kupio sam je u Automehanici na Batali 1984-te. Dobio sam povoljan kredit od Dubravke, tvornice boja u kojoj sam radio i tako sam je mogo kupit. Dobio sam je odma i to samo zato jer je neko nije htio (a naručio) radi zelene boje. Tad je tebalo dugo čekat na ‘peglicu‘ jer se dobro prodavala, a ja sam je radi boje dobio isti dan. Nakon 10 godina do sam je piturat u žuto jer je moj motor CZ-Jawa bio žut pa sam zavolio tu boju. A kad bih vozio moj žuti motor, zezali su me da sam poštar. Oni su i tad imali one žute male motorbickle. Pituri u Automehanici su tad bili fenomenalni i lak je ispo ko da je tvornički ! Bila je vazda garažirana i ne baš puno vožena jer sam je kupio mojoj zeni. I dandanas glasi na nju - ispričao nam je ponosni vlasnik ‘limuzine‘:
- Dizajn je čudesan jer ima mjesta za 4 putnika. Gepek joj je naprijed i nema puno mjesta. Motor je para mi se 500 ili 600 kubika i nema kilera za hlađenje motora. Doduše, nema ni klime, ali ima grijanje. Meni je to jako draga uspomena iz mladosti. Iako me neki savjetuju da je se trsim, ja to ne mogu. Dok ima meštara (a fala Bogu jos ih ima) koji je mogu asistit i popravljat ja je se neću trsit. Doduše, registracija, tehnički i osiguranje košta ko za veliko auto, ali meni nije žo tih solada. Neka je još dok ona vozi. Nema ih više u Gradu, možda jos samo jedna ili dvije, i neka moja i dalje ostane u voznom stanju, moj mali unikum vremena, vremena koje se više nikad neće ponovit...- s nostalgijom će Sergio.
Podsjetila je ova njegova objava brojne sugrađane na kultni status koji je 70-ih i 80-ih prošlog stoljeća uživao četvrtasti nasljednik Fiata 500, predstavljen davne 1972. na sajmu automobila u Torinu.
Iako su simpatični ‘tetrapaci‘ nakon rata nestali s lokalnih prometnica, u kolektivnom pamćenju Dubrovčana ostao je ovaj mali div velikih performansi.
- U Dubrovniku je svojedobno bila jako tražena, bilo ih je više verzija nakon prve s početka 1970-tih. Ja iskreno nikad nisam bio neki veliki ljubitelj ‘peglica‘, ali znam neke stvari o njima, prednost im je, recimo, što su bile lake za održavati. U slučaju sitnog kvara mogao si je praktički popraviti na ulici, a nisu bile ni neki veliki potrošači goriva. I cijenom je bila pristupačnija u odnosu na ostala tadašnja auta. A tek što je mogla ući u svaku usku uličicu, kao danas Smart! - nabraja nam tajnik Udruge Oldtimer klub Dubrovnik Ante Marđokić benefite ‘peglice‘ koja se prvih godina proizvodila u Italiji, a od osamdesetih u Poljskoj.
- Zadnja serija, negdje pred sam rat, imala je motor na vodeno hlađenje i mali gepek pozadi, Fiat 126 oznake bis, nekoliko takvih pojavilo se i u Dubrovniku. Što se tiče moguće prodaje starih primjeraka na tržištu, ove posljednje i nemaju neku veliku vrijednost. Mnogo su vrednije one iz prve serije s početka sedamdesetih s krom branicima koje su odmah naslijedile Fiata 500. Njega svi miješaju s Topolinom koji je još stariji, još tamo iz pedesetih. Jedan takav je, koliko znam, bio u Batahovini u garaži preko puta silosa, u onoga što je prije radio optiku na autima, no tom se Topolinu s vremenom izgubio trag. Između Fiata i Topolina velika je razlika, auta su nekad imala dva cilindra, Fićo već ima četiri, uz vodeno hlađenje, a ‘peglica‘ su imale dva cilindra i zračno hlađenje, nekih, mislim, 600 do 650 kubika. Ako se ne varam, prve ‘peglice‘ su imale 18 konja, da bi novije pojačali na 22, 25 konja. Osobno nikad nisam vozio nijednu, bio sam kao suvozač i ništa više – priznaje Marđokić. Upitan za slabe točke Fiata126, ističe:
- U neke mane bi se mogla ubrojiti zastarjela tehnologija, ‘penglice‘ su malo spore bile po putu i pod teretom ‘osjećale‘ svako brdo i grbu na asfaltu, no tako je prije bilo sa svim vozilima slabijeg motora. Ne griješe oni što govore da je bolja ‘peglica‘ nego današnji Smart, mnoga su starija auta danas pouzdanija od nekih novijih. Ovo sad je sve nešto moderno i privlačno, ali je danas nažalost prevladala jeftina kineska elektronika, dosta se išlo na tu globalizaciju pa su se i neke prije pouzdane marke srozale u kvaliteti. Iskreno, ni Mercedes ni BMW nisu što su nekad bili – veli tajnik Oldtimer klub Dubrovnik, čiji se članovi pripremaju za reviju na Stradunu krajem listopada.
Koliko je ‘peglica‘ preostalo u Gradu ne može sa sigurnošću tvrditi, zna da na Pločama ima jedna, ali ne zna joj vlasnika. Na društvenim mrežama tvrde da postoji i jedna plava u voznom stanju kod Rašice.
