Od socijalnog rada do psihoterapije i rekonekcije, Dubrovkinja Karmen Kmetović Prkačin često je viđen gost na društvenim mrežama gdje svojim videima suptilno ponudi pomoć onima koji nisu ni svjesni da im je potrebna. U vremenima velikih kriza, stresova i zabrana u kojima živimo, sve više ljudi ne može se odnosno ne zna nositi ni sa svakodnevicom, kamo li sa stresom odlučujućih situacija u svačijem životu. Kako se ponovo povezati najprije sa sobom, a onda i s drugima Karmen je otkrivala pomalo, u procesu studiranja, edukacija i kontakata s ljudima, a odnedavno kao krunu svega što je naučila, izdaje i svoju treću knjigu.
-Izrazito sam sretna i ponosna što će u suradnji s nakladničkom kućom Fragment iz Splita izaći moja autorska knjiga pod nazivom „Od mrvice do lavice“. Knjigu na jednostavan način najbolje mogu opisati riječi autora Nenada Ljubića koji kaže kako je moja knjiga sjajan primjer gradnje mape izbavljenja iz straha i nesigurnosti u povjerenje i visoko samopouzdanje. Točnije, knjiga govori o mojoj osobnoj transformaciji, kako sam naučila voljeti i poštovati sebe. Velika većina ljudi vjeruje kako voli sebe i kako to nije upitno, no istinski se voljeti i prihvaćati te živjeti iz svoje autentičnosti, to je nešto posve drugo. I sama sam mislila kako se volim dok nisam spoznala kako živim tuđi život; umanjujem se kako bih drugima pripadala i kako bih bila ono što oni za mene žele da ja jesam. Spominjem teme i boljke većine ljudi pa sam apsolutno sigurna kako će se čitatelji moći barem u nekom od poglavlja pronaći. Otvoreno opisujem svoje padove, ako su to uopće bili padovi, te kako sam ih prevladala i postala jača. Na neki način knjiga je i iscjeljujuća, jer svako poglavlje donosi neki novi pogled na situaciju. Pisana je jednostavnim jezikom, prepuna metafora i anegdota. Pišući, osjećala sam unutarnji mir i zadovoljstvo. Zapravo je oslobađajuće pisati o svojim bolima i strahovanjima, koja u dodiru s papirom lagano nestaju.
Pomažući sebi pomažem i drugima
Biti psihoterapeut u današnjim vremenima, čini mi se, postalo je jedno od najvažnijih zanimanja. Zbog čega je to tako, zašto se ljudi teško snalaze u odnosima, teško se ili nikako ne znaju nositi sa stresom?
-Još od malena imam potrebu pomagati drugim ljudima. Željela sam biti umjetnica, no rekli su mi kako se od toga teško živi. Ja sam u to povjerovala, pa sam tu ljubav usmjerila u hobi. Srećom sam talentirana za mnoge stvari (ha ha) pa je jedna od mojih ljubavi pomaganje ljudima. Imam dar osjećanja drugih ljudi. Znam prepoznati njihove unutarnje emocije i namjere. Moja želja za pomaganjem, manifastirala se kroz moju profesiju. Nisam ograničena samo na psihoterapiju. Zadnjih godinu dana bavim se i Rekonektivnim iscjeljivanje i Rekonekcijom. Moj rad usmjeren je na dovođenje drugih u balans; bilo kroz individualni rad, iscjeljivanje, knjige, predavanja, videa… Ljudi se teško snalaze u različitim odnosima jer ne vole sebe na zdrav način, žive tuđe živote i ne slijede vlastitu autentičnost. Vezano za stres, istina je kako je naš način života ubrzan i kako trebamo zastati na trenutak i priupitati se gdje smo i kamo idemo. No nismo toliko bespomoćni kada je stres u pitanju. Uvijek će biti situacija koje traže našu prilagodbu, (stres= svaka situacija koja iziskuje našu prilagodbu), no mi možemo lako naučiti upravljati stresom tako što kada osjetimo inicijalni stres, svjesno odlučimo ne produbljivati ga već se vratiti u balans. Što te najviše veseli u poslu? Jesu li to klijenti koji na koncu preuzmu kontrolu nad sobom i svojim životom pa se uz osmijeh pozdravite ili je to nešto drugo?
-Na poslu me najviše vesele uspjesi klijenata; točnije onaj trenutak kada mobiliziraju vlastite resurse i pokrenu promjenu u sebi, no vesele me i vlastiti uspjesi posebno kada izađem iz zone komfora. Za vrijeme lockdowna snimila sam edukacijski online program „Tajna sretnog braka“, temeljan na mojoj knjizi Vodič za sretan brak. Počela sam se baviti i iscjeliteljskim radom. Nekada prije to bi za mene bilo previše, no vidjevši kakvi se fenomenalni rezultati postižu i kako je iza svega stoje znanstvena istraživanja, shvatila sam da i tu uslugu trebam omogućiti svojim klijentima. Upravo iz odgovornosti prema njima, educirala sam se na način da sam trenutno u svjetskom mentorskom timu za Rekonekciju (G.A.A.). Koliki je to uspjeh govori činjenica kako tim čini petnaest članova iz cijelog svijeta, a iznad G.A.A. tima su, utemeljitelj dr. Eric Pearl i njegova partnerica Jillian Fleer, te dva direktora, Rob Koenig odgovoran za američko područje te Guglielmo Poli za Europu.
Što bi ljubav napravila?
I sama imaš obitelj, supruga i djecu, je li te rad u psihoterapiji i savjetovanju i koliko promijenio kad su u pitanju tvoji privatni i poslovni odnosi?
-Rekla bih kako me je rad na sebi promijenio na bolje. Znanje i metode koje nudi psihoterapija i Rekonekcija pomogli su mi lakšem osvještavanju situacije u kojoj trenutno jesam. Naravno da je to doprinijelo rastu moga partnerskog, obiteljskog i poslovnog odnosa. Koliko je učinkovito svjedoči činjenica kako moja djeca uče mojim primjerom i često koriste moje metode iako ih ja nikada nisam podučavala. Djeca najbolje uče gledajući. Ne možemo tražiti od njih da nas slijede ako sami ne slijedimo sebe. Što je danas najvažnije za jednu osobu, postoji li takva rečenica ili formula, koja bi mogla biti 'okidač' za bolji život, za lakše nošenje sa stresom, svakodnevicom, za bolje odnose prema sebi i prema drugima?
-Jednostavna rečenica koja bi sažela svo ono znanje koje sam godinama nakupljala bila bi; „Trebamo živjeti iz ljubavi a ne iz straha“. Strah dolazi jer zaboravimo kako mi jesmo ljubav. Rečenica koja uvijek pomaže u situacijama velikih frustracija jest priupitati se; Što bi sada ljubav napravila? Važno je njegovati našu autentičnost. Voljeti se upravo onakvima kakvi smo. Kada volimo sebe, tada možemo voljeti i druge. Trebamo osluškivati vlastite emocije jer su nam one najbolji putokaz smjera kojim idemo. Kada me ljudi pitaju kako znati koju odluku donijeti kažem kako trebamo uvijek slušati glazbu svojeg srca.