StoryEditor
Dubrovnikšef Onkološkog odjela dubrovačke bolnice

Dr. Zvonimir Curić: ‘Kod žena su najčešći tumori dojke, a kod muškaraca to više nisu pluća, nego prostata!‘

Piše Anđelka Kelava
21. lipnja 2022. - 07:28

Liječnici u KBC Sestre Milosrdnice nedavno su prvi u Hrvatskoj izveli operaciju karcinoma bubrega zamrzavanjem tumora. O kakvoj je metodi riječ i kod koje se vrste karcinoma se primjenjivati?

To su lokalne ablativne metode liječenja, a najčešće se koriste kad se ne može obaviti operacija i nije moguće kirurški odstraniti tumor. Najčešće se koristi u situacijama kada imamo metastaze koje su na takvom mjestu da se ne mogu operirati i ako postoji mali broj metastaza (jedna, dvije ili tri). Takav zahvat se najčešće radi s metastazama na jetri. Nekada može i na plućima, ovisno o veličini tumora. To je jedna od komplementarnih metoda lokalnog liječenja onkoloških bolesnika. Postoje tu i alternative, može se raditi i stereotaksijska radioterapija i embolizacija tumora koji se ne mogu kirurški odstraniti. Onkologija je danas vrlo složeno i kompleksno područje gdje je ključna multidisciplinarnost jer u liječenju tumora ne rade samo onkolozi, već i kirurzi, radiolozi ili u ovom slučaju interventni radiolozi zatim dijagnostičari koji otkrivaju tumore mogu biti i gastroenterolozi, urolozi, pulmolozi, dermatolozi i naravno patolog ili citolog koji također postavljaju dijagnozu tumora. Multidisclinarni tim potom na zajedničkom sastanku odlučuje kako pristupiti liječenju pojedinog pacijenta. Ne preporučuje se da samo jedan specijalist odlučuje o liječenju jer nitko ne može sve znati.

image

dr. Zvonimir Curić

Božo Radić/cropix

Je li ova metoda revolucionarna, kako su je mediji predstavili?

Ona je dobra pomoć određenom broju bolesnika. To je ipak manjina. Većina onkoloških bolesnika se liječi sa sistemnim liječenjem. Ljudi prvo pomisle na kemoterapiju, ali to može biti i imunoterapija, hormonska terapija, mnogo je napretka tu posljednjih godina. Postoji i radioterapija, kirurško liječenje, dok su ove lokalne ablativne metode primjenjive kod manjeg broja bolesnika koji nisu kandidati za neko od klasičnih liječenja.

Kakvi su rezultati u liječenju tumora upotrebom tzv. pametnih lijekova?

Sve ovisi o vrsti tumora. Pametni lijek je po mom mišljenju dosta nesretan naziv koji sugerira da je lijek toliko pametan da će uništiti tumor, a sve drugo sačuvati. Nažalost takvih lijekova nema, postoje ciljani lijekovi kao npr. različiti inhhibitori tirozin kinaza ili slični lijekovi koji djeluju na signalne putove u tumorskim stanicama. Postoji i imunoterapija, protutijelima usmjerenim također na dijelove signalnih putova, obično interakcija između tumorskih stanica i okoline. Jednim oblikom imunoterapije se na neki način mijenja imunološki sustav kako bi počeo uništavati tumor. Kod nekih vrsta tumora napredak je velik, primjerice kod liječenja metastatskih melanoma i metastatskih tumora bubrega, ali se kod melanoma koristi i u ranim fazama bolesti već danas. Imunoterapija daje odlične rezultate i kod liječenja liječenj umora pluća, no sve ovisi o sijelu bolesti.

image

dr. Zvonimir Curić

Božo Radić/cropix

Pristup pacijentu

Treba li pacijentu reći otvoreno o kakvom se karcinomu radi?

Nitko se ne bi trebao početi liječiti od malignih bolesti, a da ne zna da je ima. To nije pošteno prema pacijentu ni moralno ni etički, a nije ni po zakonu. Svatko ima puno pravo znati od čega boluje i kako bi se želio liječiti. Danas je u medicini aktualno nešto što se zove zajedničko donošenje odluka između medicinskog tima u kojem je i liječnik i pacijenta. Svaka bolest se može liječiti na različite načine, neke uspješnije, neke manje uspješne,ali uz više ili manje nuspojava. Mislim da svakom bolesniku treba predstaviti sve načine liječenja bolesti i zajedno s njime donijeti odluku koji je optimalan. A to ne možemo ako pacijent ne zna koju bolest ima. A ako nekome i ne kažete da boluje od maligne bolesti, bit će jasno ako se svaka dva tri četiri tjedna dolazi liječiti na onkologiju…

 

Pozornost javnosti ovih dana privlače vijesti iz SAD-a, gdje se nakon ispitivanja novog lijeka za rak rektuma svi sudionicima u ispitivanju tumor potpuno nestao. Mogu li takvi lijekovi pomoći i u povlačenju drugih vrsta karcinoma?

Treba napomenuti da unutar ukupne populacije bolesnika sa adenokarcinomom rektuma koji se nije proširio je to bila jedna mala grupa bolesnika, 5 do 6 posto s promjenom gena u tumorima koja uzrokuje poremećaj mehanizma popravka oštećenja DNA. Bitno je naglasiti da se zapravo radi o jednoj maloj grupi gdje je mutacija kod polovice nasljedna, a kod polovice stečena spontano u tumoru. Tumori su stvarno nestali, što je dobra opcija, ali za jako ograničenu grupu bolesnika.

 

Onkolog ste s bogatom praksom, možete li nam reći nešto više o učestalosti karcinoma na dubrovačkom području? Konkretno, koji su najčešći tipova kod žena, a koji kod muškaraca? Kakva je stopa preživljavanja?

Najčešći tipovi kod žena su tumor dojke, na drugom mjestu su kod žena tumori debelog crijeva. Kod muškaraca najčešći tumori su tumori prostate. Do prije par godina najčešći tumori su bili tumori pluća, ali zadnjih godina smo se približili trendovima bogatih zapadnih država tako da je i kod muškaraca najčešći tumor prostate, a zatim slijede tumori pluća. Mislim da smo, što se tiče incidencije, negdje pri sredini Hrvatske, nešto je veća incidencija tumora na Sjeveru Hrvatske nego na jugu, e sada što je uzrok tome teško je reći. Možemo tu hipotetski govoriti, možda malo i mediteranska prehrana utiče na manju pojavnost malignih bolesti na obali.

Stalno se govori kako je prevencija ključni alat za borbu protiv karcinoma, kako naši pacijenti reagiraju kad dobiju poziv na pregled. Kakav je odaziv?

Da je dobar odaziv, ne bih imao pacijenata. Treba razlikovati dvije stvari, prevenciju kojom ćemo spriječiti pojavu tumora i prevenciju koja otkriva tumor u ranoj fazi, kad je taj izlječiv. Što se tiče sprečavanja pojave tumora, tu su prvenstveno zdrave navike u životu. Maligne bolesti su vrlo česte, no glavni uzrok im je, po mom mišljenju, ne čimbenik okoline nego starenje. Tumori nastaju kao posljedica poremećaja, grešaka u genetskom materijalu stanice u molekuli DNA, što u određenim situacijama dovodi do toga da stanica počne nekontrolirano rasti, širiti se i dijeliti pa tako nastaje maligna bolest. Što je čovjek stariji, veća je šansa da će se tako nešto dogoditi. A faktori okoliša mogu to potencirati, primjerice zagađenje, pušenje i izloženost raznim drugim toksinima iz okoline, kemijskim agensima i zračenju. Kod dosta tumora tu je i nasljedna komponenta. Kod određenog broja malignih bolesti postoji obiteljska sklonost. Preventivno se može utjecati na nastanak bolesti i kod tumora uzrokovanih HP virusom. To je tumor karcinom grlića maternice uzrokovan infekcijom humanim papilona virusom. Postoje određeni tumori u usnoj šupljini koji se povezuju s tim virusom. Postoji jako dobar način prevencije infekcije i prevencije nastanka takvih tumora, a to je cijepljenje sa cjepivom protiv HPV-a. Kad bi se školska djeca cijepila, vjerojatno takvih tumora ne bi ni bilo. A imamo drugu prevenciju kroz rano otkrivanje bolesti. U Hrvatskoj postoji program za rano otkrivanje tumora debelog crijeva, tumora dojke i odnedavno tumora pluća. Postoji i program za rano otkrivanje karcinoma grlića maternice. Svi ti programi se temelje na određenim pretragama koji će otkriti tumor u ranoj fazi bolesti. Za neke od tih programa se dobiju pozivi, o tome brine HZZO. Građani bi se trebali odazvati na taj poziv jer se na taj način tumori mogu otkriti u ranoj fazi dok su mali i vrlo se lako mogu izliječiti jer se nisu proširili.

Unatoč napretku medicine i tehnologije borbe protiv karcinoma i dalje je dojam da je ta bolest u prevelikom broju slučajeva fatalna...

Jako je veliki napredak u onkologiji. Ja sam završio specijalizaciju i počeo raditi 2009. godine, a većina tumora se danas, u 2022. godini, ne liječi onako kako se liječila tada. Preživljenje kod nekih tumora se udvostručilo, utrostručilo u ovih zadnjih desetak godina. U određenim situacijama čak možemo govoriti o potencijalnom izlječenju metastaskih tumora. Danas se za svaki pojedini tumor za svakog određenog bolesnika ciljano može odrediti koje mutacije postoje u tumoru, koje onda potiču rast tumorskih stanica, a zatim se mogu davati ciljani lijekovi za svakog pojedinog bolesnika. Budućnost onkologije je za svakog bolesnika posebno birati lijek. Mi još dosta bolesti liječimo uvijek sličnim lijekovima u prvoj, drugoj i trećoj liniji liječenja. Mislim da je budućnost onkologije personalizirana medicina, gdje će za svakog bolesnika biti poseban lijek, koji će točno djelovati na njegovu bolest.

image

dr. Zvonimir Curić

Božo Radić/cropix

Dostupnost lijekova

Koliko je vremena potrebno od pojave nekog ovako učinkovitog lijeka do njegova dolaska u Hrvatskoj, može li on po cijeni biti pristupačan široj populaciji oboljelih i hoće li biti na popisu lijekova HZZ-a?

U onkologiji dosta brzo novi lijekovi dolaze na listu. Dobra stvar je što se onkologije tiče da postoji lista posebno skupih lijekova što znači poseban način financiranja kako bi naši bolesnici mogu doći do tih lijekova. Ova konkretna studija sa tumorom rektuma, ne znam što će odlučiti regulatorne agencije jer je to studija gdje nema kontrolne grane, ali su rezultati jako dobri. Koliko se meni čini, praksa u Europi je da se preferira da postoji kontrolna grana u studijama,a u Americi ne i kod njih se puno registriraju lijekovi na razini takvih studija, međutim već znamo otprije da je imunoterapija kod bolesnika sa tumorom debelog crijeva vrlo djelotvorna i vrlo brzo će se i registrirati i u ovakvoj indikaciji. Ovo je za ranu, ne proširenu bolest, za bolesnike koji su kandidati za operaciju i zračenje.

Ima li dokaza da je među glavnim razlozima obolijevanja od malignih bolesti ubrzan način života i svakodnevni stres kojim smo izloženi?

Stres je vjerojatno jedan od faktora. Mislim da je 50 posto čimbenika utjecaja okoliša, a ostatak je ono na što nemamo utjecaja, a to je količina mutacija koja se događaju u tijeku života. A tu je i nasljedna komponenta na koju ne možemo utjecati. Tako da je oko 50 posto čimbenika okolina, a sve drugo je, ako se može nazvati, srećom ili tako nekako.

Možete li predstaviti vaš Onkološki odjel, koliko vas ima, kako ste ekipirani, ima li mladih specijalizanata?

Onkologija u Općoj bolnici u Dubrovniku se sastoji od dnevne bolnice i poliklinike. Sada nas je dvoje specijalista, uz mene dr. Mario Nalbani, a imamo i četiri medicinske sestre. Kod nas se bolesnici liječe u dnevnoj bolnici, koristimo sve sistemne oblike liječenja, kemoterapiju, imunoterapiju, hormonsku terapiju i pametne lijekove. Za zračenje bolesnici odlaze u Split. Imamo jednu kolegicu na specijalizaciji i imamo jednu kolegicu na sekundarijatu i nadam se da će se javiti na specijalizaciju kada se raspiše slijedeća.

image

dr. Zvonimir Curić

Božo Radić/cropix

Kako na svoj posao gledate iz perspektive onkologa?

Maligne bolesti jesu teške, ali percepcija je u javnosti da su puno teže nego što jesu, pogotovo jer je onkologija jako napreduje iz godine u godinu. Danas uz kemoterapiju ne bi trebalo biti povraćanja i mučnine. Postoje dobri lijekovi koji to sprečavaju. No, u javnosti se misli da će netko kada dobije kemoterapiju odmah početi povraćati. To je zato što se, kad se 1980-tih počela koristiti kemoterapija, nije bilo lijekova za prevenciju mučnine i povraćanja i od tada se uvriježilo mišljenje da će je svaki citostatik izazvati. Takva nuspojava danas se može prevenirati kombinacijom lijekova. Napretkom medicine i preživljavanje se dosta produžilo. Mislim da većina bolesnika sa nekim tumorima živi puno dulje od onih s teškim bolestima koje uopće nisu maligne.

 

02. srpanj 2022 08:57