A u početku, kaže, ništa nije upućivalo na probleme...
Nakon kupnje nekretnine u Zatonu na Sekundovu, Geodetska uprava izdala joj je potvrdu da je kupljena ruševina tlocrtne neto površine 96 četvornih metara evidentirana prije 15. veljače 1968. godine. Od države je potom zatražila utvrđivanje granice pomorskog dobra na dijelu obale blizu njezine nekretnine pod brojem katastarske čestice 688/2. Nakon dvije godine, "crno na bijelo" dobiva potvrdu da se čestica s ruševinom nalazi izvan utvrđenih granica pomorskog dobra.
Time su, prema njezinu sudu, otpale sve prepreke za obnovu kućice, najmanje u neto tlocrtnim gabaritima, kako stoji u zemljišniku i katastarskim knjigama.
Moj susjed RH
– Osim parcele pomorskog dobra pod oznakom 688/4, moj jedini susjed u smislu vlasništva ostala je tada Republika Hrvatska. Stoga sam se pismenim putem, ali i osobno obratila ministarstvima RH sa zahtjevom da mi država preko javnog natječaja proda cijelu česticu ili barem jedan njezin dio kako bih osigurala minimalni prostor oko moje kuće. Budući da su granice pomorskog dobra bile utvrđene i upisane u zemljišne knjige i katastarski operat, nisam vidjela smetnje za objavu prodaje cijele čestice ili njezina dijela, kako je država i prije radila po priobalju.
I doista, država je angažirala ovlaštenog sudskog vještaka koji procjenjuje vrijednost zemljišta kao podlogu za objavu natječaja u nacionalnim medijima. Na natječaj sam se odmah javila, no slijedilo je neugodno iznenađenje. Natječaj je poništen bez ikakvog suvislog objašnjenja, možda i zato što sam se jedina ja javila na njega – ističe dr. Sršen, koja je tada, kaže, prvi put posumnjala da se nešto komplicira u njezinu predmetu.
– Osjetila sam da mi pojedini državni dužnosnici govore jedno, a rade nešto sasvim drugo. Jedan od razloga koji su naknadno naveli za poništenje natječaja bio je da Hrvatske ceste na ulazu u Veliki Zaton moraju graditi treći trak s državne ceste D8. Taj sam argument razumjela i prihvatila, samo sam zamolila da se ubrza proces određivanja širine zahvata na državnoj parceli. Procedura je potrajala gotovo dvije godine, iako je u startu bilo jasno, a posebno danas, da ima itekako dovoljno širine da se napravi normalni treći trak s nogostupom koji neće zadirati u moje vlasništvo – ističe naša sugovornica.
Dr. Sršen se potom javlja na novi javni poziv Ministarstva državne imovine, raspisan početkom 2019. godine. Natječajem se na prodaju nudi trinaest građevinskih parcela, među kojima i građevinsko zemljište u Zatonu pokraj Dubrovnika površine 921 četvorni metar:
– Na natječaju sam ponudila višu kupoprodajnu cijenu od one koju je utvrdio ovlašteni sudski vještak. Na moju žalost, tada sam uvidjela da me u Ministarstvu državne imovine civilizirano lažu. Moja ponuda bila je pravovremena i transparentna, da bi pet minuta prije javnog otvaranja Ministarstvu stigla druga ponuda, tisuću kuna veća od moje. Ovome doista nije potreban nikakav komentar! – uvjerena je dr. Nela Sršen, koja i danas sumnja da je Ministarstvo, tada pod vodstvom u međuvremenu otpisanog ministra Gorana Marića, u strahu od mogućeg izbijanja afere, odbacilo obje ponude, ne ponudivši za to nikakav valjani zakonski razlog.
– Ministarstvo mi je potom, vjerojatno kako bi sakrilo svoje nečasne radnje, predložilo zaključenje ugovora o osnivanju služnosti pristupnog puta na nekretnini u k.o. Zaton. Dovedena pred svršen čin, potpisala sam taj ugovor i u državni proračun uplatila 59.900 kuna, samo da osiguram pristup svojoj kući, odnosno ruševini – otkriva dr. Sršen, koja je prethodno morala izraditi geodetski elaborat, uz poštovanje utvrđenih granica pomorskog dobra i svih ostalih zakonskih obveza.
– U zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu upisuje se zatim novoformirana čestica, u naravi put, koji je i dalje u vlasništvu Republike Hrvatske, ali ima teret kolnog i pješačkog pristupa za moju kućicu ruševinu. No, Ministarstvo državne imovine je navedenu česticu nakon odcjepljenja potrebne kvadrature za izgradnju trećeg traka darovalo Gradu Dubrovniku za sportsko-rekreativne sadržaje! – prisjeća se naša sugovornica situacije nakon prosvjeda Zatonjana koji su se usprotivili prodaji zemljišta, tražeći da ga se ostavi domaćima za rekreativnu zonu, odnosno šetalište između Malog i Velikog Zatona.
– Nakon što je parcela darovana, javila sam se gradonačelniku Matu Frankoviću i, ističući kako ne želim ništa nemoralno ni nezakonito, pitala je li moguće da mi sada Grad proda parcelu ili jedan njezin dio. Sve to tražila sam nakon izvedenog projekta Hrvatskih cesta i upisanog prava služnosti, kako bih dobila malo površine oko kućice – govori nam liječnica, čija je zamisao o domu s okućnicom uz more još na čekanju, dok je izgradnja trećeg zatonskog traka odrađena.
Novi problemi za dr. Nelu Sršen tek slijede:
– Na vrhuncu epidemije koronavirusa javili su mi da se nije vodilo računa o novoformiranoj čestici, odnosno ucrtanom putu prava služnosti, jer je na trasi napravljen skalin od pola metra. Došla sam u Dubrovnik, izložila se trošku i zdravstvenom riziku i u Hrvatskim cestama – Ispostavi Dubrovnik dostavila dokumentaciju da se propust ispravi, što je i učinjeno. Unatoč svemu, ja i dalje želim, poštujući sve zakonske procedure, obnoviti svoju kuću, koja je sada ruševina, i oko nje osigurati dvjesto do tristo četvornih metara okućnice. Sve je to izvan granica pomorskog dobra. Ne želim narušiti ni jedan kamenčić niti graditi nekakvu kućerinu u Zatonu, nego kućicu za vlastite potrebe – poručuje dr. Nela Sršen, koja priznaje kako se osjeća izigrano, ali ne gubi nadu da će se na kraju stvari ipak posložiti u njezinu korist.
Iz ureda dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića na opaske dr. Nele Sršen rezolutno odgovaraju:
– Poznato je kako je zemljište koje je doktorica Sršen željela kupiti izazvalo veliku bunu mještana Zatona. Stoga je, sukladno dogovoru Grada Dubrovnika i Ministarstva državne imovine, navedeno zemljište predano u vlasništvo Gradu Dubrovniku. Poštujemo želju doktorice Sršen za pristupni put, što će joj se i omogućiti, ali Grad nema namjeru prodavati javni prostor za koji su se niz godina borili mještani Zatona. Svatko je dobrodošao, ali javni prostor je javan i takav će i ostati – ističu iz Grada Dubrovnika.
Za napomenuti9 je kako je u ožujku 2019. godine za otkup željenog 921 kvadrata zemljišta dr. Nela Sršen ponudila 380 tisuća kuna ili 26 tisuća više od početne cijene. Njezin konkurent na natječaju, tvrtka za razminiranje i gospodarenje otpadom "Piper" sa sjedištem u Zagrebu, bila je spremna izdvojiti 461.201 kunu. Krajnji zakonski rok za odabir ponuditelja nije bio izrijekom propisan.
Nekretnina označena kao zk.č.br. 688/1, k.o. Zaton darovana je, potvrđuju iz Ministarstva državne imovine, Gradu Dubrovniku ugovorom o darovanju 9. listopada 2019. godine, u svrhu izgradnje sportsko-rekreacijskog igrališta.
URBANISTI
Pazite na zakonske odredbe
Dubrovački Upravni odjel za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša na zahtjev dr. Nele Sršen izdao je u ožujku 2019. lokacijsku informaciju u kojoj stoji kako je zemljište kat.čest.zem 688/2 k.o. Zaton (u naravi ruševina koju je kupila prije devet godina, nap. a.) na području primjene PPU-a nalazi u građevinskom području naselja, i to u sportsko-rekreacijskoj zoni namjene R2 – Športska igrališta.
Na upit dr. Sršen oko rekonstrukcije postojeće ruševine, iz UO-a je upozoravaju da predmetna čestica mora udovoljavati odredbama za provođenje PPU-a o udaljenosti od susjeda, visini objekta, koeficijentu izgrađenosti, sve uz stroge smjernice konzervatora.
REKONSTRUKCIJA CESTE
Gotovo do kraja srpnja
Radovi na rekonstrukciji raskrižja državne ceste oznake DC8, križanje Zaton Veliki završeni su, sukladno najavama polovicom srpnja. Iznos ugovora za izvođenje radova je 1.048.553,45 kn (bez PDV-a), izvođač radova bila je tvrtka Dubrovnik ceste d.d., a nadzora tvrtka Institut GH d.d.
Hrvatske ceste izvele su radove na temelju građevinske dozvole, te je u sklopu projekta riješena kompletna problematika novoformirane čestice, kažu iz HC.