U posljednje vrijeme naš zdravstveni sustav je u središtu pozornosti. Najavljuju se štrajkovi zdravstvenih djelatnika, ministar Vili Beroš često je na meti kritika zbog neprovođenja zdravstvene reforme. Kakva je situacija u našoj bolnici?
Dubrovačka Opća bolnica danas funkcionira u multidisciplinarnim uvjetima u odnosu na neka ranija vremena, razlog su najvećim dijelom velika ulaganja sredstava Europske unije posljednjih nekoliko godina. Možemo se pohvaliti najsuvremenijim Hitnim bolničkim prijemom putem kojega i domaći i turisti mogu kroz Ujedinjeni hitni prijem dobiti visoku razinu zdravstvenih usluga, daleko višu od onih koje pružaju druge Opće bolnice. Imamo 24-satnu osiguranu djelatnost interventne kardiologije, tako smo u prošloj godini imali čak 423 izvršena interventna kardiološka zahvata. Upravo u tu granu medicine nastavljamo ulagati i to je ono što jedna udaljena bolnica od jednog centra kao što je KBC Split mora i treba imati. Imamo i cjelodnevnu dostupnost neurokirurga, pred potpisivanjem smo Ugovora s Klinikom za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice, pismo namjere s njihove strane prema našoj ustanovi već je poslano. Najsloženiji neurokirurški zahvati obavljali bi se uz dolazak kompletnog operativnog tima iz te ustanove, što će samu djelatnost neurokirurgije podići na zavidnu nacionalnu razinu. Na Odjel traumatologije i ortopedije danas dolaze najveći stručnjaci na tom području, kao što je profesora Zdenko Ostojić iz Mostara, ili donedavni voditelj Odjela za Traumatologije bolnice u Karlovcu dr. Korač. Tu su i kardijalni kirurg s Klinike za KBC Zagreb, profesor Hrvoje Gašparović; brojni kardiolozi, među njima i profesor Bulum s Rebra, inače rodom iz Metkovića. Elektivne zahvate iz područja dječje kirurgije sada u našoj ustanovi jedanput mjesečno izvodi profesor Zenon Pogorelić, voditelj Klinike za dječju kirurgiju KBC-a Split, usto i predstojnik Katedre za kirurgiju Medicinsko fakulteta u Splitu. Vrlo smo zadovoljni suradnjom sa vanjskim kolegama, naši sugrađani pogotovo. Puno se ulaže u opremanje odjela, nedavno ste nazočili velikoj donaciji OTP banke od 115 tisuća eura za nabavku opreme za pomoć našim najmlađim pacijentima, između ostalog za nabavku transportnog inkubatora i respirator ate drugih instrumenata za potrebe liječenja djece.
Gradski vijećnik, vaš kolega po struci, Andro Vlahušić prozvao vas je da mu se ne dopušta povratak u bolnicu. Liječnici su deficitarni, u čemu je problem?
Andro Vlahušić treba znati da je više liječnika trenutno zaposlenih u Općoj bolnici Dubrovnik znatno starije od njega, a on je davno iskazao želju da ne želi raditi, izabrao je očito trajnu mirovinu. Dio prošle godine Bolnica i pacijenti su bili bez bolničkog endokrinologa, znao je to pa se nije sjetio ponuditi svoju pomoć. Srećom, postoje kolege endokrinolozi iz Splita i Zagreba kojima nije bio problem doći i pomoći našoj ustanovi i pacijentima. Međutim, ako se odluči aktivirati u Općoj bolnici, pozdravljam to, dobro je došao. Osobno kao ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik svaki mjesec imam četiri dežurstva i četiri pripravnosti te sam jučer operirao troje pacijenata. Mislim da svaki liječnik mora prvenstveno njegovati osnovno zvanje i poziv za koju se školovao i pripremao, pa tako i kolega Vlahušić. Nije zatražio niti izrazio želju za radom u Bolnici. Već smo u par navrata odgovarali medijima na njegove neosnovane tvrdnje o tome.
Da zaključim, kolega Vlahušić se uvijek mogao i može aktivirati tamo gdje treba pomoći, a to je konkretno endokrinologija. Spomenut ću i to da će kolega Vlahušić ostati upamćen kao liječnik i kao ministar koji je jedini uspio ujediniti kompletno hrvatsko liječništvo u najvećem štrajku hrvatskih liječnika 2003. godine i tu se razlikuje od drugih ministara. Bilo bi dobro da se aktivira na poslu u bolnici kao liječnik jer bi mu ostalo manje vremena izlaziti u javnost s ovako smiješnim opservacijama.
Također vam je prigovorio kako naša bolnica nije na tržištu?
Dosta se stvari promijenilo u ovih dvadesetak godina, neargumentirani i ničim izazvani napadi od bivšeg ravnatelja, nekadašnjeg gradonačelnika i također bivšeg ministra zdravstva gospodina Vlahušića lako se mogu opovrgnuti. Naša bolnica itekako radi na tržištu. I ne samo to, već ostvaruje i dodatne prihode sistematskih pregleda određenih tvrtki u našoj županiji, tu su i preventivni pregledi protiv malignih bolesti karcinoma debelog crijeva, karcinoma pluća ili pregleda slabovidnosti. Najponosniji smo zbog preventivnih sistematskih pregleda hrvatskih branitelja u suradnji sa resornim Ministarstvom, gdje smo među vodećima ako i ne prvom mjestu u RH.
Funkcionira li i kako ‘pomorska medicina’?
Riječ je o pacijentima koji nemaju obvezno ili dopunsko zdravstveno osiguranje u RH i nisu među zemljama koje s RH imaju posebne ugovore kao države EU i neke druge. Projekt je zaživio sredinom 2008. godine i još traje, no sustav naplate se promijenio jer je kontrola Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz veljače 2016. ustanovila da bolnica isplaćuje pojedinim zaposlenicima naknadu plaća na osnovu prihoda ostvarenih na tržištu takozvane ‘pomorske medicine’. To je bilo suprotno odredbi članka 48. Kolektivnog ugovora i nije bilo zakonski dopustivo. Tako je 23. lipnja 2016. godine donesena odluka o privremenoj obustavi isplate naknada plaća po tom osnovu. Primjerice ako sam danas ja dežuran 24 sata i pružim zdravstvenu uslugu npr. pacijentu iz SAD-a, ne mogu biti dvaput plaćen, jer sam već jednom dobio novac od ustanove i sustava za to 24-ero satno dežurstvo. Međutim, pacijent će platiti tržišnu cijenu, nekoliko puta višu od HZZO-ove minimalne, na tržištu se to nesmetano odvija. Evo primjera kako je to teklo kroz godine, 2009. je prihod bolnici bio nešto ispod 3 milijuna kuna, godinu nakon 5,3 milijuna, a potom skoro 7 milijuna kuna. Godine 2012. zaradilo se milijun kuna manje, a 2013. 4,5 milijuna kuna, potom 3 milijuna, pa 2015. godine nešto više od 3.5 milijuna kuna. Godine 2016. kad ja postajem ravnatelj, prihod je iznosio 3.611.000, godinu nakon 4 milijuna, a 2018. 4,5 milijuna. Godinu poslije, zarada je dosegnula 5 milijuna kuna, a u korona godinama najprije 576 tisuća kuna, a 2021. dva milijuna i prošle godine zarada je bila 1,8 milijuna kuna. Ističem da od 2016. prihod pružanja zdravstvenih usluga pacijentima iz tzv. pomorske medicine u cijelosti ostaje bolnici. Dotad nije bilo tako. Tek je 50 posto ili čak i manje ostajalo ustanovi, većina je išla pa čak i na fiksne plaće određenog dijela članova Uprave. Dakle plaćalo se onima koji nisu bili direktno uključeni u pružanje zdravstvenih usluga, za razliku od liječnika i medicinskih sestara što mislim da je apsolutno bilo nekorektno i kontraproduktivno pogotovo u očima javnosti. Već sedmu godinu cijeli prihod ide bolnici. Upravo je 2018. godina kada smo ostvarili najveći prihod na tržištu i 2019. godina sa 5 milijuna kuna, tad je kompletan novac ostao našoj ustanovi.
U našu bolnicu dolaze i studenti sa Medicinskih fakulteta iz drugih gradova?
Da, imamo više ugovora sa Medicinskim fakultetima i u Splitu i u Rijeci, kao i Medicinskim fakultetom Katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Upravo je u našoj ustanovi boravila nedavno skupina studenata iz Splita iz kolegija Oftalmologija kod profesorice Gverović. Prije toga su u Bolnici boravili studenti Medicinskog fakulteta iz Splita na Odjelu za ortopediju i traumatologiju iz Kolegija kirurgija, konkretno Traumatologija gdje sam im održao predavanja, seminare i vježbe. Na Odjelu za plastičnu kirurgiju kod profesora Margaritonija također su bili studenti iz Splita. Dana 4. ožujka očekujemo posjet studenata medicine iz Sjedinjenih Američkih Država. Tu je i ugovor sa dubrovačkim Sveučilištem sa studijem sestrinstva. Od 2019. Godine Opća bolnica Dubrovnik je dio obveznog obilaska polaznika najviše razine vojnog školstva u Republici Hrvatskoj, Ratne škola “Ban Josip Jelačić”. S ovom razinom znanstvenog djelovanja realno rastu i naše ambicije, a jedna je formiranje Zavoda za kirurgiju pri Klinici za kirurgiju Medicinskog fakulteta u Splitu. Kadrovski normativi su zadovoljeni i mi smo davno predali Ministarstvu zahtjev za priznanje tog statusa i očekujemo odgovor.
Kakvo je financijsko stanje u bolnici?
Opća bolnica je imala izrazito otegotne okolnosti u ovih 7 godina nakon izlaska iz tzv. sanacije. U ‘nasljedstvo’ sam dobio 103 milijuna kuna duga u primopredajom zapisniku od 31. ožujka 2016., a pretpostavljam da je dug u lipnju kada sam preuzeo bolnicu bio dosegnuo i 150 milijuna kuna. OB Dubrovnik je prošlu godinu završila sa najmanjim minusom, volio bih da je bio pozitivan rezultat poslovanja, međutim tako je kako je. Trudimo se platiti svaki prekovremeni sat našim zaposlenicima, bez obzira radi li se o medicinskoj sestri, inženjeru radiologije, spremačici ili pomoćnom djelatniku. Važno je da svi oni vide da vodimo računa o njima. Tu smo ostvarili korektnu suradnju sa Sindikatima koji djeluju u našoj ustanovi. Odlično surađujemo sa Sindikatom medicinskih sestara i njegovim predstavnikom g. Večerinom, postoji koordinacija između bolnice, Sindikata i Grada Dubrovnika i gradonačelnika Frankovića. Planirana je donacija zemljišta Općoj bolnici Dubrovnik za djelatnike koji bi tako bili oslobođeni potrebe plaćanja zemljišta i komunalnih nameta i trajno riješili svoj stambeni status. Tako bismo privukli zdravstvene djelatnike iz drugih krajeva RH koji nam i sada dolaze. Zaposlenici iz drugih županija koji nisu zbrinuti imaju subvenciju u vrijednosti od 480 tisuća kuna na razini godine. To donira naša Županija, a također su nam na raspolaganje dali jedan stan, a drugi će nam uskoro dati Grad Dubrovnik, koji nam je već dao na raspolaganje jedan gradski stan.
Najavljujete puno više specijalizacija nego ranijih godina?
Očekujemo suglasnost Ministarstva zdravstva za naš petogodišnji plan specijalizacija, najveći do sada. I sada imamo desetak mladih liječnika koji su kao sekundarci vezani za određene odjele, prvi su s kojima u bolničkim prijemu pacijenti dolaze u kontakt. Treba voditi računa o mladima i kroz financijski moment i kroz osiguravanje njihovog stalnog ostanka u gradu. Tu bolnica sama ne može riješiti taj problem, može samo biti inicijator. Nadam se da ćemo u najskorije vrijeme u suradnji sa lokalnom samoupravom riješiti taj problem. Žalosno je da se do mog mandata niti jedan ravnatelj tom problematikom nije bavio. Specijalizacije su se dijelile na kapaljku, mogu to potvrditi iz vlastitog iskustva. Željenu specijalizaciju koju sam dobio u KBC Zagreb, na Rebru ovdje nisam mogao dobiti kroz više godina i u tome nisam bio usamljen slučaj. Mnogi su ostali u Zagrebu. No, kako će netko urediti privatni život, ravnatelj ne može utjecati.