Dorian Kraševec Miljas: U ovom Dubrovniku nema gužvi, kajakaša ni stolova, a vlada geslo ‘Respect the LEGO City‘

Od LEGO kockica izgrađena su sjećanja brojnih djetinjstava. Međutim, ima i onih koji ovoj popularnoj danskoj igrački ostanu vjerni i nakon najbezbrižnijeg razdoblja života. Među njima je Dorian Kraševec Miljas. Kao dijete je najviše od svih igračaka volio LEGO kocke, najčešće su mu ih poklanjali, a on ih je strastveno skupljao i (sa)čuvao do dana današnjeg. Kolekcija se širila, a on je prešao na makete brodova, aviona, tenkova od plastike, ali je LEGO ostao strast pa, kad god se pojavi neki zanimljiv komplet, doda ga u svoju kolekciju.

- Kolekcija traje do ranih 90-ih. Tema LEGO City, dakle, izgradnja grada mi je uvijek bila najdraža: od policijskih postaja, vatrogasnih i autobusnih stanica do zračne luke i svemirske baze... U zadnje vrijeme sam se koncentrirao na kolekciju modularnih zgrada gdje jednom godišnje izlazi zgrada s posebnom tematikom tako da ‘svoju‘ ulicu upotpunjavam jednom zgradom godišnje! (smijeh) Zvjezdani ratovi su mi isto strast, imam dvije verzije Millenium Falcona Hana Soloa, letjelice Slave One Boba Fetta i par nosača droida, započinje Dorian.

Od dizajniranja do realizacije

Nakon Ratova zvijezda i LEGO Cityja, na red je došao ‘Old City‘, ‘Old City of Dubrovnik‘, na Grad.

- Poanta LEGO kocaka bi trebala biti da ljudi sastavljaju što žele i što vide. Nažalost, prečesto se slijede isključivo upute iz kutije pa čak i djeca često samo sastave ono što je programirano u kutiji i onda to drže na polici i ne rade ništa dalje. Ja sam isto tako, prije sam gradio kule do ‘nebesa‘, a sad se samo držim uputa! Današnji veći kompleti s dvije, tri, četiri ili pet tisuća kocaka bi prije bili pravo bogatstvo za djecu koja bi ukupno imala možda 200, 300 kockica pa bi sastavljali što bi im palo napamet, a sad tih par tisuća kocaka stoji u samo jednom obliku, uspoređuje Dorian.

Poput poznatih graditelja Dubrovnika, Paskoja Miličevića, Onofrija della Cave ili Stjepana Gradića, a vođen entuzijazmom, strašću i ‘mega strpljenjem‘, Dorian se bacio na posao. Najprije je krenulo ‘projektiranje‘, pronalaženje arhitektonskih i urbanističkih rješenja u malom, a potom ‘izvedba radova‘.

- Nakon što sam godinama sastavljao po uputama, na kraju mi je napamet pala ideja da napravim cijeli Grad, koliko je moguće vjernije, a po svom nahođenju. Originalna ideja je bila napraviti model u mjerilu standardnih LEGO figurica, samo bi to bilo preveliko, nekih dvadesetak puta dvadesetak metara, tako da sam morao drastično smanjiti omjer. Sad radim s mikro figuricama... Kad sam počeo dizajnirati, koristio sam Google Maps, Google Earth, fotografije s kopna i iz zraka nastale dronovima, a i sâm bih išao šetati da vidim i slikam kako je što izvedeno, kako točno izgleda određena ulica... Jednostavno, neke stvari trebalo je pogledati uživo. Po principu matematičkog preračunavanja sam pokušao što točnije napraviti omjere, duljine ulica, njihov kut... Naravno, poprilično je teško jer je većina LEGO elemenata pod kutom od 90 stupnjeva, a Grad ima dosta zavoja, nakrivljenih ulica... Cijela povijesna jezgra je velika kosina u oba smjera, tako da sam se trudio biti što autentičniji. Nažalost, dvije ulice fale... Prilikom zaokruživanja tih matematičkih omjera i dimenzija mi nisu stale tako da se unaprijed ispričavam svima čija kuća možda nije ušla u konačni model ili nije najtočnije reproducirana. Vjerujte, trudio sam se najbolje što sam mogao, poručuje Dorian.

Projektiranje je radio u programu Studio od BrickLinka.

- Prvi put sam napravio model i došao do omjera i dimenzija, a onda sam još jedanput ispočetka morao raditi taj model, korak po korak. Jer, s gotovim projektom je teško graditi ispočetka tako da sam morao sve iznova i postupno jer se jedno nastavlja na drugo, tako da je bilo nekih pet mjeseci dizajniranja, mjesec dana nabavljanja dijelova i onda još jedan mjesec za izgradnju samog modela, govori Dorian.

Nakon idejnog rješenja, trebalo je nabaviti i materijal. U Grad je ugrađeno otprilike 23.600 većih i manjih komada. Kako je u neka davna vremena svaki posjetitelj Grada trebao donijeti kamen, tako je Dorianu poštar donosio kockicu po kockicu, odnosno više njih po isporuci!

- Dijelovi su došli s dvadesetak adresa iz cijelog svijeta! Srećom, na Internetu ima stranica koje drastično olakšavaju nabavu kockica. Nakon što je projekt bio gotov u programu, program je izbacio detaljnu listu potrebnih dijelova i njihove količine. To sam prebacio u listu za narudžbu, stranica je izbacila optimalno i najekonomičnije rješenje za narudžbu dijelova kako bi se što više dijelova naručilo iz što manje trgovina, otkriva sugovornik.

Kao pravi graditelj, tijekom izgradnje nailazio je izazove koje nije mogao predvidjeti pa je u hodu dorađivao, tražio i nalazio najbolja i učinkovita rješenja.

Odmor za dušu

Budući da je mjerilo sitno, Grad ne obiluje detaljima, ali ipak ih ima, lako je prepoznati svaku znamenitost. Brižno je Dorian pazio na sitnice, a ne krije da za neke promatraču treba i mašte... Površina njegovog Grada je 1,5 puta 2,2 metra. Nije se konzultirao s drugim graditeljima i obožavateljima LEGO-a, ali napominje:

- Jako sam zahvalan za potporu mojoj dragoj ženi koja je trpjela ‘okupaciju‘ dnevnog boravka, a zahvalan sam i ostatku obitelji, prvenstveno majci na potpori ovog cjeloživotnog hobija, dodaje.

Gradilište mu je bio stol u dnevnom boravku, a kako je koji dio završavao tako je dodavao cjelini. Kako radi u turizmu, nakon odrađene smjene bi gradio Grad kao ‘terapiju‘, odmor za dušu... Uložio je puno vremena i truda... Dizajnirao je zimi kad ima više vremena, tad je ujedno naručio većinu dijelova, a sve je završio prije sezonskog zahuktavanja i toplinskih valova. Još donedavno je čekao dijelove jer je naknadno uočavao nedostatke, a još čeka samo jedan dio, križ na vrhu Katedrale! Iako su izdvojeni, izvan zidina, dodao je Revelin i Lovrjenac.

- Lovrjenac je odvojen, ali je tu. Izazovno je bilo dizajnirati hrid koja se proporcionalno diže sa svih strana te izvesti tlocrt Lovrjenca koji je, zapravo, vrlo nepravilan. Revelin je tu s malim dijelom Ploča, s bivšom Laurom, koju sam morao ubaciti. Postavilo se pitanje treba li replicirati Grad iz prošlosti ili se držati današnjeg izgleda pa je na kraju nastao spoj starog i novog, prošlosti i sadašnjosti. Uzeo sam si malo slobode, ali sam se trudio biti što vjerniji, kazuje ovaj graditelj i obožavatelj LEGO-a.

Zidine su bile izazov i zbog svog oblika, posebno kula i utvrda. Iako mu nije isprva bila namjera, dodao je Dorian lokalce i turiste u Grad, a riječ je o mikro figurama, čovječuljcima koji su veličine kao jedna standardna LEGO kockica. U Dorianovom Gradu nema zakrčenosti na ulazu od Pila ili rijeka ljudi po Stradunu, stolova na Prijekom ili gužve u Ulici od Puča, sve je prohodno i dostupno, tu vlada geslo "Respect the LEGO City".

- Naknadno sam naručio stotinjak figurica i postavio ih po cijelom Gradu. Po broju posjetitelja, to je Grad po mjeri čovjeka... Šalu na stranu, ima red za Lokrum, postavio sam bukere u Portu koji prodaju izlete, ima grupa oko Orlandova stupa koji nije u ‘kavezu‘... Što se tiče vremenskog razdoblja, mogli bismo pričati o nekoj kasnoj jeseni ili ranom proljeću, govori Dorian.

Na skalinama od Dominikanaca svira Ibrica, nasred Straduna je naznačen kvadratni kamen u sredini, tende su na sjevernoj strani najveće i najljepše dubrovačke ulice, u Gradu nema ni automobila ni karićara, rezerviran je isključivo za pješake. Na gradskom Zvoniku je mali prostor za Zelence, na Gundulićevoj poljani se vidi Mačica, kraj Gradske kavane je Vidra, samo što ne sjedi nego stoji, a ako se poviri u atrij Dvora, može se vidjeti Pracatova bista. U Dorianovom Gradu Kaše stoje stabilno i ‘ganc nove‘, mostovi na Pločama i Pilama se mogu dignuti, cijeli Grad je uredno popločan i Stradun nema neravnina, rupa, oštećenja, jedino na Boškovićevoj poljani se vidi ‘pržina‘! Oko Grada nema nijednog kajakaša, po cijeloj Placi stoje banci, a nema niti jednog ugostiteljskog stola... Ljetno kino Jadran čeka posjetitelje i projekcije, Pustijerna i u ovom Gradu od kockica čeka obnovu, igralište ispod Minčete igrače... Ispred Revelina nema redova razularenih mladih, na Svetoj Mariji je tiho, a na Porporeli je zaljubljeni par u amorima... Neke dijelove nije mogao nabaviti u određenom tonu pa je tu malo potpomogao, bio je ‘pitur‘ te ih je ručno opiturao, primjerice, crveni feral na Porporeli ili crni na Velikom mulu, kupolu Katedrale...

Oko jednog dijela Grada se posebno ‘namučio‘.

- Najteže je bilo uklopiti Dominikance, ostali su mi za kraj pa ih je trebalo prilagoditi na postojeći ostatak Grada, plus oko njih uklopiti zidine koje gledaju vanka i na Gradsku luku, a tu je i ulica od Sponze do Revelina koja je zavojita i postepeno se diže... Cijeli sustav zidina i tvrđava oko Dominikanaca je također poprilično nepravilan tako da je sve to trebalo uklopiti u neko rješenje, veli Dorian koji se baš ne bi složio s čestom uzrečicom koja se može čuti: ‘da su ulice u Gradu pravilne‘.

- Ali, općenito sam zadovoljan konačnim proizvodom, govori Dorian koji i od velikih i od malih dobiva isključivo pozitivne kritike na svoj Grad.

Kreativnost je u cijelom procesu igrala važnu ulogu:

- To je i poanta ovakvih igračaka. Projekti ove vrste su česti vani, recimo, po svijetu se repliciraju građevine, znamenitosti – HNK u Zagrebu i Rijeci, željeznički kolodvor u Pragu... I oni onda stoje izloženi u trgovinama, shopping centrima, kolodvorima, aerodromima... Želio bih da se i moj projekt izloži negdje javno, ako bi netko bio zainteresiran i prepozna kvalitetu, rado bih ga posudio, kazuje Dorian.

Možda u budućnosti doda Pile, ali zasad će ostati na Gradu koji zauzima veliki dio Dorianovog dnevnog boravka. Nije samo upoznao dušu, već i konstrukciju Grada! Trenutno razmišlja od LEGO-a napraviti središte Bjelovara, rodnog grada supruge. To ne bi bilo jako teško jer je, kaže, trg građen po austrougarskim smjernicama pravilnog tlocrta, što olakšava imitiranje LEGO kockicama. Svakako, u svom Gradu neće ništa mijenjati, nereda nema pa nema ni potrebe!

Riječ LEGO dolazi od danskih riječi "Leg" i "Godt" što bi značilo "dobro se igraj!", a Dorian je pokazao da se uz puno ljubavi, posvećenosti, preciznosti i ustrajnosti dobro i impresivno gradi!