Djeca su disciplinirana
Prije je ovaj elektrotehničar sa završenom višom građevinskom radio u TUP-a, vodio je skladište, radio u nabavi, a tijekom rata vodio i prodaju. Sudbinski je pak povezan sa školstvom.
- Interesantno, kad sam radio u TUP-a, žena mi je radila u školi i danas radi, a kad bih čuo kako tamo djeca galame i vrište, sebi sam znao reći: „Tko bi ovdje izdržao?!“. Kad sam se zaposlio u školi, isprva mi je bilo neobično, ali se čovjek navikne na ovo radno okruženje, ističe Branimir.
Radno vrijeme je od 6.30 do 14.30 sati, ali nekad 'premaši' orar jer zna doći do izvanrednih situacija.
- Primjerice voda curi pa je ne mogu zatvoriti, dijete se zaključa u WC-u pa ne zna otvoriti vrata, panika ga uhvati pa ne zna kako otključati… Nađemo način, imamo ključeve svih zahoda tako da se vrata uspijemo otključati. To se dogodi baš maloj djeci koja ne znaju otključati vrata, ali to se riješi brzo, nije problem, ističe Branimir koji je tako 'spasio' bar pet-šest djece.
Doma pije kavu, a kad dođe u školu, baci se na posao.
- Prvi je zadatak provjeriti je li sve u redu u školi te otvoriti ulazna vrata. Obično znam što tog dana treba raditi pa tako i počnem. U zadnje vrijeme su djeca dosta dobra i disciplinirana, zadovoljan sam u potpunosti, ne lome ništa u odnosu na prije kad sam tek došao ovdje - znalo je tu biti slomljenih prozora. Zadnjih 10, 15 godina vrlo malo je toga bilo slomljeno i to ne naprave naša djeca iz škole, nego se to dogodi popodne. Najčešće se kvare kvake, dovoljno je da malo dijete potegne. Nije to namjerno, nego je to vrlo loša kvaliteta brava od ovih aluminijskih vrata, strašno pucaju. Bude tu svega, popravljaju se klupe koje se rasklimaju, svjetla, negdje recimo procuri voda ili treba odčepiti odvod, negdje treba promijeniti baterije ili nekome ne radi pametna ploča, nabraja meštar.
Tijekom lockdowna cijelo je vrijeme radio, sjeća se i snijega 2009. koji je blokirao Dubrovnik, djeca nisu pohađala nastavu. Tada je trebalo prilaze osloboditi od snijega i posuti ih pijeskom. A kad su kiše, poplava nema.
- Radim i pripreme za priredbe, razglas, ja i kolega koji je došao prije godinu dana. Sâm sam radio 15-ak godina. Bio je jedan kolega pet godina i otišao pa sam opet bio sâm dok mi se lani opet nije pridružio kolega. Radimo u istoj smjeni jer neke stvari ne možete sami, na primjer kad nešto treba montirati, prenijeti ormar ili nešto slično, zgodnije je uvijek kad su dvojica. Ako treba nešto taj dan završiti, dulje radimo ili se dogovorimo za kasnije ili ostavimo za popodne, najviše radimo skupa, ističe domar gruške škole.
Ljeti se radi opsežnije
Odgovoran je za uređenje školskog đardina, posebno u proljeće kad mu je najdraže raditi jer je vanka i uređuje školske masline. A brine se i za područne škole na Šipanu i Kalamoti. Dok učenici uživaju u ljetnom odmoru, meštar nastavlja održavati školu.
- Ljeti se rade poslovi koje ne možete raditi dok učenici idu školu, na primjer, mijenja se nešto u razredu ili se piturava, kad nema djece onda su malo veći radovi. Kad je kolektivni godišnji odmor, netko bude dežuran, govori Branimir.
Zimi se brine o grijanju, a išao je i polagati za voditelja centralnog grijanja. Zima je specifična i zbog blagdanskog ukrašavanja škole.
- Kolega i ja stavimo panoe, stolove, sve pripremimo, a onda profesori ukrašavaju. Tako smo radili nedavno povodom Dana kruha, priča domar.
Sjeća se i poneke anegdote.
- Jednom je učenik slučajno na radijatoru nogom otvorio ventil za vodu pa su se svi prepali, nisu znali što se dogodilo, voda je išla iz radijatora, bila je i učiteljica s njima. Zvali su me, ali dok sam ja došao, skupilo se vode. Ali, riješili smo i to, govori Branimir koji djeluje i kad u razred uđu ptice ili veći i opasniji insekti.
- Jedanput ili dvaput je ušla mačka, ali teško je istjerati! Prepadne se. Mačku ne moram hvatati, samo otvorimo vrata i ona sama izađe. Jednom se mačka uvukla, ali se nije znala 'izvući' i škole, bio je otvoren prostor na kipu pa je tako ušla pa sam je zatekao u školskom hodniku, sjeća se sugovornik.
Hitnih slučajeva nema toliko puno.
- Kad sam bio sâm, radio sam dvokratno, škola je tada radila u dvije smjene. Prije, ako i nisam bio dvokratno, znali su me zvati, a ja bih došao i riješio što treba. Otkako je škola u jednoj smjeni, radim ujutro, napominje Branimir.
U radu je dosta strpljiv.
- Nisam nagao čovjek, neke se stvari ne smiju forsirati. Posao nije težak, samo morate biti tu i pravovremeno reagirati. Ako recimo pukne ventil, morate biti dostupni ako vas pozovu na telefon, ističe meštar na kraju. U slobodno vrijeme najbolje se opušta kupanjem u moru, šetnjama ili gledanjem televizije. I dok učenici uče ili se tijekom velikih i malih odmora odmaraju, za meštra Branimira nema velikih problema, samo malih izazova.