
Koja je prednost turbulencije u avionu? Ne moraš miješat’ kafu! Za reć’ pravo od turbulencija koje sam doživio prije nekoliko dana kafa je postala kapučino. Eto mene (nas dvoje) opet u letećem autobusu. U Ryanairu, naravno, ovoga puta prema Londonu. Gledajući situaciju na terenu, sve mi se čini da ovaj niskobudžetni avioprijevoznik sljedeću zimu neće vozit iz Dubrovnika. Naime, u avionu je bilo samo trideset putnika (prebrojao sam), tako da nema šanse da Ryanair vozi na relacijama koje su neprofitabilne.
Engleska nas je dočekala zavijena u crnu zimu, kako bi rekla u mene punica. Ove je godine bilo toliko oluja da će domalo ostat bez imena. Naime, svaka oluja ima ime, koje se daje po abecednom redu. Od početka zime, a to je praktički bilo jučer, eto njih već na slovu E!
Dolazak u London bio je samo dio našeg putovanja, trebalo se još spustit prema jugu. Odlučili smo se za rent-a-car. Na parkingu nas je dočekala igračkica od auta pa smo na trenutak pomislili da se netko s nama šali. Srećom, naviknuti na putovanja, supruga i ja postali smo majstori pakiranja u male burse. Nagurali smo se i krenuli. Na kraju tog dugog dana dočekala nas je nagrada, ono što Božić predstavlja: zagrljaj obitelji i prijatelja.
Krenuli smo s uobičajenim tradicionalnim stvarima, vrlo brzo se “ubili” u punjenoj purici i sve dobro isprali s eggnogom, tj. likerom od jaja. Jeste li se susreli s tim neobičnim pićem koje je specifično samo za ovo doba godine? Jedna od tipičnih engleskih tradicija je i odlazak na Pantomimu. Nekoliko dana prije puta bio sam u Gradu na piću s prijateljima i pokušavao im objasniti što je zapravo taj događaj, pantomime. Shvatio sam da sam se totalno zapetljao u objašnjavanje koje je na kraju izgledalo kao da je riječ o seksi partiju transvetitima u kojem sudjeluju i gledatelji. Jedna prijateljica je komentirala “ako sam dobro shvatila, riječ je o pučkom teatru u kojem se muškarci oblače u žene, a žene u muškarce i tom su prilikom obučene u uske kostime, a predstava je između ostalog namijenjena i djeci?” zbunjeno je dodala.
“Nešto kao Ivica i Marica, ali puno seksualnih aluzija i šala koje djeca ne mogu razumjeti?” nastavila je moja prijateljica. Da, nakon svega, moram priznati da stvarno sve zvuči čudno. Međutim, zapravo je riječ o šarenom i bučnom kaosu, komediji prepunoj veselja (i veseljaka), predstavi u kojoj s dosjetakama sudjeluje i publika i koja je zapravo odraz Božića, zajedništvo i radost svih ljudi. Riječ je o još jednoj neobjašnjivoj britanskoj tradiciji. U tu skupinu svakako ulaze i crackersi koje je također teško objasniti. Drugi prijatelj je to protumačio ovako: “Da vidimo, znači, sjedite za stolom, blagdansko je jelo pred vama, svatko ima kartonski tuljac koji eksplodira kad ga povučeš, pritom nosite kartonske krune i čitate najgluplje moguće viceve?” E, upravo to! Na neku ruku sve skupa navedeno je genijalno. Nakon svega krene maraton u jedenju mesnih pita. Slatkih mesnih pita! Mljeveno meso s jako začinjenim voćem i lojem! Pa vi vidite….
Postoji nepisano pravilo da svaki Britanac od 1.12. do Božića mora dnevno pojesti po jednu pitu (piticu, riječ je o malom zalogaju). Stoga, ne treba se čudit ljudima kad se nakon Nove godine više ne mogu uvuć u omiljeni jeans. Nikako ne smijem zaboraviti ritual s božićnim pudingom, pecivom tako tvrdim da može služiti kao oružje, koje se k tome zalije s alkoholom i zapali! Čuo sam priču da se u ta peciva “za sreću” stavi kovanica. Meni se čini da je to izmišljotina nekog zubara jer jedino on može biti sretan nakon što netko drugi zagrize u metal!
Dok sat polako otkucava i hrli u susret Novoj godini, uvijek smo ispunjeni osjećajem uzbuđenja, nade i donekle strepnje. Što nam donosi 2025.? Nakon svega što se događa oko nas očekujmo neočekivano.
Svima vama želim mira i zdravlja, kolendavanja i kuću punu ljudi, prikala i bakalara, veselja i obilja! Uživajte u ostatku 2024., sretna vam nova godina!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....