Bilo da je riječ o koncertu ili predstavi na Igrama, kongresu, gala večeri, vjenčanju ili privatnoj zabavi, Antonio Ljubojević i njegovi kolege dolaze prvi, a odlaze zadnji. Kao djelatnik FiFi Sounda radi već 7 godina.
- Upisao sam srednju elektrotehničku školu i radio na rasvjeti na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tamo su me 'snimili' pa je Đoni Čučević pitao moju baku bi li došao raditi kod njih i tako sam i krenuo. Potom sam dvije godine radio ljeti na Igrama, a zimi u FiFi Sounda i dobio posao, govori Antonio kojemu je rad na rasvjeti i ozvučenju nekako genetski 'upisan' jer je pola obitelji radilo ili radi u kazalištu.
- Moj đed Zvonko Habazin bio je dugogodišnji majstor rasvjete u Kazalištu i na Igrama i on me je u to sve 'gurnuo'. Kao mali, s pet godina sam išao s njim, bilo mi je super i uvijek sam htio biti kao on, priznaje Antonio dok njegov nadređeni Ivica Bušić ističe kako je naslijedio djedovu strpljivost, ali i da se novim tehnologijama raduje kao dijete čokoladi.
Svi rade sve
Radni dan nekad počinje ujutro, nekad popodne.
- U skladištu se dogovorimo i pripremimo opremu za sljedeći zadatak. Uglavnom to bude popodne jer se najviše toga događa navečer, jedino su kongresi cjelodnevni. Nekad radimo dvokratno. Lagane večere 'sredimo' za dva sata, a kongrese pripremamo dva-tri dana ranije, ovisi o vrsti i složenosti opreme, objašnjava sugovornik.
Pored ozvučenja rade i rasvjetu, ali i video produkciju. Antonio i kolege rade sve i svi su podjednako dobri u svemu. U tvrtki je pet stalno zaposlenih, a tijekom sezone se taj broj udvostruči. Bude svakakvih zadataka. Vrtovi sunca su poseban izazov:
- Tamo često radimo velika događanja, kongrese i popratne događaje. Pripreme traju dva do tri dana, a u međuvremenu bude sadržaja kao što su gala večere ili zabave izvan glavne kongresne dvorane, na bazenu ili drugdje. Dok traje događaj, jedan od nas je za pultom kao glavni tonac i 'lightman', po potrebi uskoči još jedan kolega, priča tehničar.
Za zahtjevne produkcije obično prevezu dva do tri kombija puna opreme, skupi se tu tri, četiri tone – od kablova preko rasvjetnih tijela do zvučnika. Puno je lakše opremu rastaviti nego sastaviti. U svibnju, lipnju te u rujnu i listopadu bude najviše posla, a ljeti su najviše angažirani oko Igara. Rad na otvorenom je zanimljiv, ali i nepredvidljiv.
– Posebno kad nam vjetar pokušava srušiti opremu, tad je zeznutije i moramo paziti na licu mjesta. I kiša je problem, klijenti bi čim ona stane odmah krenuli s događajem, ali mi zbog sigurnosnih razloga i opreme ne možemo tako. Na jednoj večeri na Copacabani smo zbog kiše odmah zaštitili opremu, ali je propala skoro sva hrana. A kako takvi događaju nemaju 'reprizu', za klijente je to veliki problem. Nama se rijetko događaju kvarovi u zadnji čas jer nam je oprema prilično vodootporna. Zna se dogoditi da klijenti imaju neke nenajavljene želje, na primjer naruče još jednog svirača, a fali zvučnik... Teško je svima ugoditi jer smo u ovom poslu jako vremenski limitirani, govori Antonio koji hvali suradnju sa svim dubrovačkim hotelima i agencijama.
Na Gracu su se već navikli na vjetrovite epizode, a ceremonija Otvaranja Igara posebno je zahtjevna:
- Đoni tu odradi najviše, radimo s puno ljudi i opreme pa surađujemo s HRT-om. Teško je, ali ipak sve uspijemo odraditi s jednom probom. Iako ide live prijenos, nema nekih velikih priprema. Najvažnije je da nitko ne primijeti ako i bude poteškoća. Važno je ostati nevidljiv i učiniti sve da krajnji proizvod bude dobar, naglašava Antonio te dodaje:
- Kvarovi se većinom brzo otkriju, ali nekad ne možemo utvrditi zašto nešto ne radi. Dogodi se da iskopčaš i ukopčaš neki kabel pa proradi. Na sreću, s dosta kolega izmjenjujemo iskustva i tako napredujemo. Neke kvarove svatko primjećuje, a neke samo mi. Svatko primjećuje kad svjetlo radi ili ne radi, ali neke kvarove laik neće skužiti, ističe Antonio.
Opasan posao
Za vjenčanja je pak važno da je bend osvijetljen i ozvučen, da sve štima na prvom plesu i da kasnije na fotografijama i videu izgleda lijepo. Svake godine rade i na Festi sv. Vlaha, a radili su i ređenje novog dubrovačkog biskupa.
- Dva dana smo pripremali LED ekran, a sutradan provjerili je li sve kako treba pa je krenuo program. Tek oko deset navečer smo sve rastavili, uz pomoć kolega iz Zagreba..., prisjeća se djelatnik FiFi Sounda.
Posao zna biti opasan, ali dosad na svu sreću nije bilo ozljeda niti većih oštećenja opreme. Odlično se Antonio nosi i sa stresom.
- Jedanput na nekoj večeri nije radio reflektor, netko ga je iskopčao i stavio mobitel na punjenje. Jednom nam je neki tehničar iz hotela koji nije znao što radimo ugasio struju... Uvijek pokušam riješiti problem, sam ili s kolegama, uvijek imamo viška opreme pa nešto dodam, zamijenim, improviziram..., priznaje Antonio.
Na otvorenom oprema prenoći vanka i privlači znatiželjnike.
- Često radimo i kao 'info pult', mačke liježu i piške po opremi, ptice isto učine 'probleme', ali sve je to dio posla. U Gradu je velika prohodnost ljudi pa bude nezgodno raditi, veli Antonio koji radi i na velikim visinama.
- Radimo i koncerte tijekom Zimskog festivala, radili smo posljednji novogodišnji koncert, oprema se montira više dana jer dolaze malo jači bendovi sa svojim toncima i 'lightmanima' čije želje treba ispuniti. Poznati izvođači su dosta jednostavni iako često nemam izravan susret s njima, češće su to menadžeri ili organizatori. Najbolje je kad nas nitko ništa ne pita jer to znači da smo odradili kako treba, komentira Antonio.
Ako je sve dobro, i on kao tonac i 'lightman' može uživati u koncertu ili događaju.
- Najteže je prvih 10, 15 minuta, ako sve tad krene kako treba, koncert ide dalje. Volim ovaj posao jer radimo na dosta mjesta dosta različitih stvari s različitom opremom i različitim ljudima te vanjskim suradnicima. Nije neko fiksno radno vrijeme od 8 do 16 u uredu. S tehnikom je lakše nego s ljudima, tehnika malo više sluša, tvrdi Antonio koji voli upoznavati druge tehničare, posebno ako su iz inozemstva i cijenjeni, voli upijati njihova iskustva i znanja.
U slobodno vrijeme odmara, voli šetnje i kupanje. Veljača i ožujak su najmirniji mjeseci za odmor. Uz Antonijevo znanje, vještine i majstorije, nema kakofonije, naprotiv, zbog njega se doslovno dobar glas daleko pročuje, a nitko ne ostaje u mraku.