Tonći Jonjić nije nepoznat dubrovačkoj javnosti, ali je relativno nepoznata njegova radna svakodnevica. Već dvadeset godina je djelatnik Čistoće, a kaže kako se u ta dva desetljeća puno toga promijenilo – nešto nabolje, nešto nagore.
- Počeo sam kao 'obični radnik' pa sam nakon pola godine počeo prati i usisavati Grad, čistiti porat, voziti čistilicu, kositi po Gradu... Prošao sam sva radna mjesta, još jedino nisam radio dežurstvo na javnom WC-u, ističe Tonći.
Dva kamiona, plus jedan popodne
Danas mu se radni dan 'proteže' od 5 do 12 sati, a posljednjih godina vozi papir i karton.
- Prikupljamo karton i papire po hotelima i od tvrtki koje nas zazovu. Naš normalni đir je od Kantafiga do Belvederea, a kad nas zovu, radimo cijeli grad. U kamion dnevno skupimo oko 7 do 8 tona kartona, u ekipi smo dvojica i vozač C kategorije, a kad dođe 'moj' kamion, bit ćemo samo dvojica. Ja radim kao radnik i kao vozač, govori Tonći.
Sav papir trebao bi se odlagati u plavi kontejner, ali...
- Ima hotela koji to ne poštuju, ali izlazimo ususret koliko možemo. Često kažemo ljudima da u plavi kontejner ne bacaju otpad poput šuta, stakla, robe... Prije par mjeseci zatekli smo u kontejneru plastičnu bačvu pive od 30 litara. Bacili su je jer je bila ustajala, iskrenuli smo kontejner u spremnik kamiona, a kako se stvorio plin od mućkanja, kad smo je izbacili na traku za reciklažu, bačva je eksplodirala. Srećom, nitko se nije ozlijedio, jedino nas je isprljala. Bude svega, od komunalnog otpada preko injekcija pa i do drijena nakon operacija! Neki su znali u biootpad baciti i čarape! Ako takve stvari vidimo, možemo ih izbaciti ili zazvati drugi kamion za komunalni otpad da to preuzme, objašnjava Tonći.
Gradom kruže dva kamiona koji prikupljaju karton i papir.
- Naš kamion pokupi 7, 8 tona i drugi otprilike 10 tona i to je 17, 18 tona. Još jedan kamion popodne pokupi papir i karton od butiga. Dakle, dnevno se prikupi najmanje dvadesetak tona papira i sve ide iz Dubrovnika na reciklažu. Neki misle da mi to ne razdvajamo i sve stavimo zajedno, ali sve se uredno odvaja, što se bolje može. Nema smisla pokupiti 7,8 tona kartona da bi ga na kraju izmiješali s ostalim otpadom! - kaže djelatnik Čistoće.
Papir je vrlo zapaljiva roba. Znali su zateći zapaljeni kontejner, a Tonći upozorava da kod nesavjesnog paljenja mogu nastradati okolni automobili, kuće, stabla, netko se ozbiljno može ozlijediti. Jednom je planulo u reciklažnom dvorištu, a jednom u kamionu na potezu od Sustjepana, ali je vozač srećom brzo reagirao pa su izbjegnute teže posljedice. Tonći je primijetio da ljudi savjesnije pristupaju razdvajanju otpada:
- Više paze, ali nije dovoljno. Neki izmet kućnih ljubimaca bacaju u papir, a kod slanja na reciklažu moramo sve razdvojiti jer nam inače vrate pošiljku. Za Novu godinu počnemo u tri ili četiri ujutro, a kako kamion stane na putu, vozač iza nas trubi. U 8 nam trube jer se ide u školu, a u 9 jer se ide na posao. Znači da non-stop 'smetamo' ljudima, a mi smo usluga za druge i nije nam lako kako neki misle, napominje Tonći.
Za nedavnog Dubrovačkog polumaratona Tonći i kolege ustali su u 4 da stignu sve obaviti. Uvijek prilagođavaju radno vrijeme. Hladniji mjeseci u godini su mu najizazovniji. Puše i pada kiša, a moraju obaviti posao. No, oni su uigran tim, brzo rješavaju odlagališta. Svašta su doživjeli, a za svaki tjedan mogu napisati novi scenarij.
Suradnja s drugima
Sjeća se još grupe stranaca koja je gola trčala preko Buže, a viđao je Tonći i vlasnike koji vode dva kučka, a počiste izmet samo iza jednog. Najviše papira pokupe prilikom renoviranja ili otvaranja hotela zbog početka sezone.
- Po količini otpada znamo kad ljudi otvaraju apartmane, a kad je neko prvenstvo, kupuju televizije. Neki u karton ubace stiropor ili u kartonsku kutiju ubace i stiropor i staru televiziju i sve to završi u plavom kontejneru umjesto da se odvoji. Kad ljudi kidaju grane oko kuće bace ih kraj ili između kontejnera, a mi ih moramo maknuti kako bismo uopće došli do kontejnera. Bude i slomljenih boca ispred odlagališta koje treba maknuti da bi se izbjegla ozljeđivanja, apelira Tonći te dodaje:
- Imamo dobre cipele sa željeznom 'glavom', rukavice, robu, ali ljeti smo u kratkim rukavima, znači, djelomično zaštićeni. Kad podigneš kontejner nikad ne znaš hoće li nešto pasti i eksplodirati! A kad nekog opomeneš, samo kaže da nije on, nitko neće priznati krivicu. U kontejneru smo znali naći i pepeo od roštiljanja pa sva prašina padne po nama. Ili netko kupi novu klimu pa baci kutiju sa stiroporom, ali i sav šut nastao tijekom bušenja. Zatekneš i bidon ulja od 25 litara u kartonu, isprljaš čiste rukavice, ali većina nas ima po dva para. Ili uzmeš vlažne maramice kao ja i obrišeš ruke, prepričava Tonći.
Bilo da je riječ o Otvaranju Igara, vjenčanjima, prezentaciji Rimčeve Nevere, Čistoća je tu i Tonći naglašava suradnju s drugima – od policije do vatrogasaca koji su bezbroj puta pomogli: od zakrpavanja cijevi tijekom pranja Straduna ili do pilanja stabala izvađenih iz mora u portu motornom pilom. Čak im ribari posude konop za izvaditi nešto iz mora u portu. Pet puta zaredom je bio najbolji djelatnik Županije na što je iznimno ponosan.
- Najzanimljiviji događaj u karijeri u Čistoće mi je bilo pranje Grada za dolazak pape Ivana Pavla II. Dva i pol sata smo prali Stradun, u jednoj noći smo potrošili deterdženta kao inače u jednom tjednu. Ali, zato je bilo burno jutro, Stradun je bio kao 'ogledalo'. Da biste to danas napravili, trebalo bi zatvoriti Grad. I za Susret katoličke mladeži 2014. je bila 'ludnica', tu su i neki događaji koji su obilježili grad: prvi Dubrovački polumaraton, prva Dubrovačka trpeza... Te situacije ti daju više adrenalina. Volim što mi je u poslu svakodnevica drugačija, priznaje Tonći.
Kad je lijepo vrijeme a Tonći je slobodan, koristi dan za ribanje, a inače voli poći na utakmice Juga gdje se opusti, a dragi su mu sportski događaji općenito. A onda će opet svako jutro u svoj uobičajeni đir rješavati 'papirologiju'. Jer, kaže se kako 'carta canta', a Tonći će se pobrinut da 'karta' završi u pravoj 'kanti'.