Ćuše i auti
Njihova je zadaća u vrijeme smanjene, ali svejedno prisutne korona opasnosti, pripaziti da zelena placa u zidinama radi u skladu sa sanitarnim i svim drugim propisima:
- Ujutro prije nego dođu ljudi s robom, mi im postavimo stolove, vage i suncobrane, pločnik se pomete i očisti, a kad prodaja počne, onda po potrebi upozoravamo kupce i prodavače na održavanje distance. Ljudi su na placi navikli pričat', dobro se poznaju, a nisu se dugo vidjeli pa jedva dočekaju susret. I onda se dogodi da zaobiđu pleksiglas i tu nastupimo mi – tumače nam Ivo i Marinko svoja zaduženja koja nisu preteška jer čeljad, kažu, uglavnom poštuje pravila. Kako oni koji kupuju, tako i oni stacionirani na štandovima. Najviše je prodavačica, a Župa dubrovačka, Konavle i Komolac glavna odredišta odakle dolazi kvalitetno voće i verdura.
U gospođe Nedjeljke Jakobušić svega toga ima u izobilju, zeleni se banak od boba, rikule, blitve, mladoga luka...sve domaće:
- Muž i ja smo u penziji, moramo se nekako snalaziti, sreća da ima zemlje pa možemo svega usadit. Najveći je problem prevesti robu do place. Sad je Libertas vratio autobuse kroz Župu, ma isto nije lako. Mene je, recimo, jutros rođak prebacio. Sjetim se često kako su prije naši stari u četiri ujutro išli na ćušama prodavat' u Grad, skoro da bi i mi tako trebali – šali se gospođa Nedjeljka koja je prije Gundulićeve poljane isti asortiman prije par dana nudila u Gružu. Osim na placi, prodaje i vjernim mušterijama koji joj dođu na kućna vrata jer se glas o dobrom zelenilu nadaleko pročuje.
Potpisat će tu tvrdnju i Nedjeljkina susjeda, Župka Ivanka Pavlović. Živi u Petrači, radi na placi u Gradu, oduvijek. S mužem održava baštinu koja obilato daje plodove, posebno u svibnju:
- Iz iskustva ću vam reći da najbolje idu sve 'prve stvari'. Kad su prije par dana počele jagode, one su bile hit, a sad se najviše traže kriješve, njim dam za 30 kuna kilo. Traže se puno i tikvice i kukumari. Jutros imam i saketić mladoga biža, očistila sam ga na ruke i još dodala balicu kopra, može se odmah bacit u teću, sve za 20 kuna – pohvalila nam se gospođa Ivanka.
Prodavačica Ana Knego je s Donjeg Brgata, osim svježeg povrća, ima u nje i friških jaja, mlijeka, svega od ovoga svijeta. Falio je doduše, narančasti autobus, no sad se i to dovodi u red. Anu inače muž dovede do Pila, pa se istovari roba i otpremi do zelene place u zidinama. No, ograđivanje banaka još ima jednu neželjenu popratnu pojavu:
Primjećuje Ana kako i nakon vikend- akcije 'oslikavanja' pleksiglasa u režiji Tee Batinić još ima golubova koji se zalijeću u prozirne ploče na ruti za objed:
- Bome grubo zvuči kad ti lupne od gore onako iznenada. Ne znaš okle je udarilo, k'o da si u ratu – priznaje Brgaćanka.
Buđenje zmija
A što kaže njezina kolegica iz Konavala sa susjednog banka? Njoj Libertasov autobus ne treba jer sama autom ide u Grad i vraća se s place. Šime Bijelić iz Gabrila pozira nam s glavicom domaće zelene salate, no 'puterica' ni približno nije jedina delicija u ponudi. Nađe se tu žućenice, mlade krtole, kontonjate... Iako su na izmaku, sladokusci još tu i tamo traže šparoge, ma do njih je sve teže doći:
- Brala bih ja još šparoge i kuke ali me postalo strah, naglo je zagrijalo, zmije su izašle, opasno je – otkriva Šime koja u baštini s tim nema problema. Sve je uzorano, prekopano i dobro se vidi svaka tikvica, svaki struk blitve...
Opća ocjena prometa na placi? Dobro je da je krenulo, ali moglo bi i bolje, vele prodavači. A štošta bi za reći imali i kupci. Ulogu 'glasnogovornice' preuzela je gospođa Katarina Oremović iz Karmena koja je sretna 'što su se finalmente prizentale njezine drage Župke', ali joj pregrađeni banci nikako nisu sjeli:
- Ovo vam je sve per la finta, ovi pleksiglas koji para k'o ekran od televizije. Ljudi što prodaju nisu propisno zagrađeni. Trebali su svuđe pregradit a sprijeda ostavit neku rupu kroz koju će nam provući zelenilo ili drugo što kupimo, a ne ovako, da mi idemo okolo i pričamo s njima. Svi smo se previše raskomodili. Nekako 'ko da se zaboravilo na zarazu, a do prije mjesec dana su nam stalno ponavljali 'ostani doma', 'ostani doma'...- negoduje gospođa Katarina. No, dolazit će ona i dalje ujutro obići svaki banak, to je i gust i navika iz 'stare normale'.
A dok ne reču drugačije, prodavači će se držat' regula. Prijavljivati unaprijed svaki boravak na štandu, poštovati udaljenost, gledati svoj odraz u pleksiglasu:
- Ima se poslušat što su naredili velikani – dobacuje nam za kraj gospođa koja kaže, ima razloga zašto neće slikom, imenom i prezimenom u novine. Recimo o njoj tek da prodaje latice 'stolisne' ruže čentifolije bez kojih nema pravih dubrovačkih likera.