- Sad sam kupila zeleni grah, cijene su da vam pamet stane – kaže nam redovita posjetiteljica gruške place Katarina Predojević pa zamjera slabu ponudu place.
Kupljeno objed neće okomodat, ‘a platila sam 7 eura zeleni grah i balicu petrusina i seleni’.
- Kažu da je grah njihov ali ne mogu procijeniti jer vidjela sam kašete s grahom – sumnjičava je.
U medijima stalno kruže priče o nerealnim cijenama u zelenom trbuhu grada, u posebnom žarištu je glavati kupus, namirnica koja će, doduše ukiseljena, zimi biti najtraženije povrće. Podaci Ministarstva poljoprivrede kažu kako je cijena kilograma kupusa na hrvatskim tržnicama dva eura, a lani je inače bila 20 posto jeftinija. U Požegi kilo stoji euro, u Osijeku 50 centi više dok je u Puli dva eura. U Dubrovniku se penje na tri eura, a spomenutu visoku cijenu od pet eura za kilogram kupusa kojeg tek treba ukiseliti za sarme na blagdanskom stolu na gruškoj placi nismo pronašli na bancima.
- Glavati kupus u mene je tri eura, možda je u nekoga i pet, ne znam – kaže nam jedna placarka. Nije htjela pred kameru da se, kaže, ne zamjeri kome. Kiselog kupusa na dubrovačkoj placi nema, ‘zadnji put ga je bilo kad su bili Srbi, ali su otišli i više ga nema’ – kroz osmijeh će nama dok se istovremeno dogovara s kupcem za cijenu balice kupusa. Balica je euro, a ona je ponudila tri balice za dva eura.
- Nije pet nego tri eura za glavati kupus – kaže Ana Bagoje. Kupusa nema ali 45 godina je na placi pa nas uvjerava kako sve cijene na bancima zna.
Ruke se gleda
- Cijene ođe su sigurno skupe u odnosu na primanja. Centri su ubili placu, a otkad se napravila ova nova ogromna placa, nikad se nije napunila i neće. Funkcionira petkom i subotom, tad je dosta proizvođača, ne kažem prodavača. Evo danas četiri proizvođača, drugo su preprodavači – otvara temu još jedne boljke tržnice.
Kod Ane blitva je četiri eura kilo, kupus raštan pet a u balici dva eura ‘ali tu se stvarno nema bacit ništa, očistila sam ga, oprala, ko da ću ga ja kuhat’. Balicu petrusina ili seleni ‘solidno vezanu’, cijeni pola eura. Salata se prodaje na komade, euro ili dva ovisno o veličini glave. Česan je deset eura, luk tri do četiri eura za kilo. Patate domaće su po dva eura, ‘ali treba uzimat tamo đe jesu domaće’. Balica rotkvica (pet crvenkastih kuglica) je euro. Ima i šipke ‘neprskani su, vidiš đe ga je muha ubola’, objašnjava nam dok jednoga pokazuje. Cijeni ih tri do pet euro kilogram, a onaj očišćeni, znači u zrnu - pola kila pet eura. Suhe smokve su 15 eura kilo, mrkatunje za kontonjatu tri eura ‘sve eko proizvodnja, ničim tretirano, kakvo je - takvo je!’.
Niko Primorac često navrati do banka po domaće.
- Kupus je izvrstan, neki dan sam kupio i sad ponavljam razred. Ponuda super, u ove gospođe kupujem često. Kupim svega što mi doma narede. Skupi su, istina, ali ima li jeftinija placa, nema! Što mi onda ostaje?
Po centrima kupuje, ali ostale potrepštine, povrće i voće ni slučajno.
- Znam da je razlika u cijenama. Što je zdravo što nije, i to je pod upitnikom. Imate i na placi dosta toga iz Konzuma. U gospođe sam siguran, nije me prevarila zasad – poručuje Primorac, a proizvođačica Ana savjetuje:
- Kad kupujete samo pogledajte ruke i vidit ćete tko stvarno proizvodi, a tko samo prodaje!
Nema ribe na ribarnici pa ljudi ne svraćaju ni na placu. U tome, manje u cijenama, problem poluprazne place vidi Neda Vuglač. Već 32 godine dolazi s robom iz Konavala.
- Dođu ljudi, ribarnica prazna, okrenu se i pođu ća. Kupe u centru i onda ‘ajme sve mi je požutilo, nismo kupili na placi jer smo peglali karticu...’. Tako se razbila dubrovačka tržnica, za koju godinu neće ni postojat – kaže nam ova proizvođačica.
S tvrdom korom je skuplji
S obje strane banka pretežito su penzioneri. Redovito joj navrati tek nekolicima mladih familija. Ipak stariji znaju vrijednost domaćeg proizvoda. Na banku ima svega ali ‘zaludu, ne može se prodat!’.
- Ljeti dok je bilo malo turizma bilo je bolje. Ne uzimju puno, po pola kila ali išlo je. Sad ne znam što je?! Znam da su teški dani, ljudi koji cijeli mjesec žive s 200, 300 eura trebaju dobro znat štedit.
Sugrađani kažu kako je tržnica preskupa?
- Kažu ali i mi proizvođači uđemo u poljoprivrednu butigu i u jednoj vrećici nosiš sto eura jer treba kupit zaštitu, sjeme za posijat... Koliko uložiš novca, a đe je naš rad i vrijeme, to nitko ne računa! I onda kažu skupo je – naglašava Neda.
U ponudi su tikvice, manje ih je pa su četiri eura po kilogramu, na početku su bile i po šest do osam eura. Pomadore ovisno koja vrsta od dva do četiri eura, limun je pet eura ‘onaj meke kore, onaj tvrde je nešto skuplji’, a mrkva četiri ‘prava je domaća, nema je svatko, baš miriše’.
- Jutros je došla žena, uzela je salatu u njoj je bilo više od pola kila. Pet je kilo, rekla sam joj dva eura, bilo joj je puno. Pošla je i opet se vratila uzet’.
Jaja nema, ustvari ima ujutro čim dođe, ali planu ko šibica. A cijena 10 jaja - četiri eura, ‘takva im je cijena otkad je kuna pošla na euro’.
Stanka Đaja Katić u baštini ima glavati kupus, još nije počeo ali cijenit će ga tri eura.
- To je tako na početku ali već poslije će biti do dva eura.
Na našu kako smo od Dubrovčana čuli za precijenjeni kupus od pet eura po kilogramu tek odmahuje rukom i kaže kako glavati kupus nije bio pet eura ni na početku kada ga je bilo malo. I nama se učinilo nelogično jer ako prosječno glavica kupusa teži od 1,2 do 1,5 kilograma, a bude ih i po dva kila, tko bi za veću glavu kupusa dao 10 eura (čitaj 75 kuna)?
- Bude ljudima skupo, znam. Neki proizvođači mizerno vežu blitvu, tri četiri struka euro, onda ispadne da je kilo 8 eura. Onda se mušterije bune i normalno da komentiraju negativno, ali i ja kad pogledam na te male balice, rečem ‘što ne vežeš to malo bolje’. Ja prodavam blitvu 4 eura kilo, bila je pet eura kad je nije bilo toliko puno. Neki su čak prodavali veću tikvicu osam eura. Jedna žena im je svašta izgovorila. Mislim da je tako ali na placi možemo vazda euro popustit’, pa za što je placa nego da se pogađa. Cijenu nekad smanjiš pola, na placi je uvijek sniženje, a u trgovini traže i žute i brončane cente - govori nam Stanka, a ubacuje se mušterija dok po banku prebire balančane i salatu:
- Jedna od rijetkih na placi što prodaje svoje, ostalo sve nakupci s bezobraznim cijenama. Ne dopuštam da me varaju!
Paprenu cijenu na bancima drži grah rogačić – kilogram je negdje sedam, negdje osam eura. Cikle nije bilo cijelo ljeto, sad je na cijeni od tri eura po kilogramu, uvjeravaju nas placari kako je takva cijena bila uvijek.
Cijena - što te zapadne
Ferzo Dilberović povrće kupuje samo na placi, vremenom je naučio kod koga kupiti jer ‘dosta je švercera, kupe od seljaka i preprodaju, 80 posto je takvih na placi’.
Za cijene kaže da su ‘kako kad, sve ovisi o ponudi’. Najčešće uzima pomadore i mlade patate, koliko ih plaća ne zna jer ista cijena ne zadrži se ni dva dana ‘cijene variraju, dođem pa što me zapadne’. Netko se cjenka, netko i smanji cijenu, ali minimalno.
Katarina Perojević situaciju na placi s ponudom i cijenama naziva ‘pretužnom, a ne skupom’.
- Preko tjedna tuga i jad, nikoga, banci prazni, naših ljudi iz Konavala i Župe nigdje. Trebalo bi nešto učinit da ovog propuha na placi ne bude. Pođete u Zagreb na Dolac i vidite onu bogatu placu, na njoj i ribe ima, a ovdje nema ništa. Za kupiti domaći autohtoni proizvod nije skupo jer puno je tu truda i rada. Kad idemo popit kavu, nije nam teško dat’ dva i pol eura za kavu i još euro napojnice, a teško nam je dat za nečiji trud – kaže nam, a nama se nekako čini kako ima istine u tome.
Pokušavamo ‘ubrati’ što formira cijenu plodova čovječjih ruku: koliko čega ima trenutno na placi, je li stađon od nečega, početni troškovi (sjeme, pripravci, gnojivo...), koliko je sve ostalo poskupilo, rad i trud proizvođača, vremenski (ne)uvjeti, nametnici, a igra i jesi li stalna mušterija. Kad se sve zbroji, cijene su još i dobre ispale. Šalu na stranu. Činjenica je da je sve poskupilo, kao i ono što nije trebalo, čisto da se poprate trendovi. ‘Neću valjda baš ja dapingirat cijenu’ često smo čuli u điru među bancima. A cijenama usprkos najviše se proda grah rogačić, mladi luk, kupus raštan, a žućenica i pazija nestanu prije nego ih se izloži na banku. ‘Ljudi više komentiraju slabu ponudu nego cijene’ uvjeravaju nas proizvođači: ‘Freško je freško i to ljudi cijene. Mlađi svijet ne toliko, stariji su najčešći kupci, a žive od mirovine, čudno jest ali je tako. Narod voli domaće povrće na stolu’.
Vraćamo se na glavati kupus, namirnicu koja je sad ‘in’. Jesmo li na gruškoj placi uboli dan od popusta pa se cijena glavatog kupusa ipak približila prosjeku hrvatskih tržnica, ne znamo. Iako je i prosječnih dva eura po kilogramu, nekome veliki trošak. A kamoli tri ili neopravdanih pet! Kiselo zelje zasigurno bi bilo značajno skuplje, ali te delicije na dubrovačkoj placi nema. Hoće li omiljene sarme izostati sa blagdanskih trpeza zbog skupog glavatog povrća, nadamo se da neće. Baš kao što se nadamo da dubrovačka placa, a to nam upravo placari tvrde, neće polako ali sigurno nestati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....