Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti godišnje upisuje samo jedan razredni odjel, a iz tog jednog razreda ovogodišnjih maturanata čak šest učenica upisalo je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Šest različitih temperamenata i naizgled nespojivih karaktera, protekle četiri godine pripadalo je zajedničkom kolektivu 24 učenika male dubrovačke škole s izvrsnim rezultatima na državnoj maturi već niz godina.
Daria Glumac, Leticija Grilec, Maris Jakić, Petra Mojaš, Loreta Puljizević i Andrea Zadre, djevojke u godinama ulaska u punoljetnost, s mnogo želja i vremena da ih ispune, ostvarile su dojmljiv uspjeh, osobito kad se zna da je samo trećina kandidata zagrebačkog Medicinskog fakulteta uopće uspjela položiti prijamni ispit. Značajan dio ispita odnosi se na organsku kemiju pa i gradivo koje nije u novom kurikulumu.
- Problem je što se gradivo koje učimo u školi ne podudara uvijek s traženim znanjem na prijamnom ispitu. Moj bi savjet budućim kandidatima bio: Nikad nije rano početi s pripremama za prijamni! – kaže Maris Jakić.
- Ne moraš se ubiti od učenja niti godinama unaprijed provoditi dane i noći nad knjigom da bi uspio upisati željeni fakultet, to iz osobnog iskustva mogu reći. Sve se može postići uz volju, samo bez stresa i panike – preporučuje Loreta Puljizević.
- Sve je to malo previše razvikano oko prijamnih ispita. Ako su mogli drugi, zašto ne bih i ja? Kad imaš cilj i daš sve od sebe, onda to nije teško. I ta se organska kemija da naučiti u kratko vrijeme, samo su potrebni koncentracija i sposobnost razlučivanja bitnog od nebitnog – govori Petra Mojaš.
Zajedno na pripremama
Odabir medicine nije došao tek tako, kako se boca okrene. Neke su već u osmom razredu, poput Leticije Grilec, znale kojim smjerom žele ići.
- Oduvijek sam znala da se želim baviti nečim čime mogu pomoći ljudima pa je medicina došla kao prirodan izbor. Pandemija? Ona je možda dodatno potakla, ali nije presudila u izboru – govori Petra Mojaš, a Maris Jakić kaže: "U svom odabiru nismo utjecale jedna na drugu, ali smo se tijekom priprema za upis na fakultet itekako poticale".
Daria Glumac vjeruje da je istinska želja za bavljenje medicinom, ili bilo kojim drugim pozivom, osnovni preduvjet za uspjeh te da se medicina u tom slučaju može upisati i bez dodatnih priprema koje su, ipak dodaje, itekako korisne. Djevojke su zajedno išle pripreme uz plaćanje koje se održavaju u tri ciklusa.
U Klasičnoj gimnaziji naučili su učiti bez straha od količine gradiva te razlučivati bitno od nebitnoga, kaže Loreta, a Maris na to dodaje i sposobnost organizacije koja će im biti neophodna na fakultetu.
- Mnogi misle da se u Klasičnoj samo buba napamet, ali mi iz prve ruke možemo reći da je jedna od prednosti ove škole što se tu nauči kako učiti s razumijevanjem – ističe Andrea Zadre.
- Meni je ova škola utisnula radne navike i pomogla riješiti se straha od ispita koji su ovdje vrlo česti – smije se Daria.
Petra, najrazgovorljivija među njima, budućim klasičarima poručuje: "Grčki i Latinski nisu toliko strašni, pogotovo u trećem i četvrtom razredu. To vam je mila majka, ne bojte se! Što se tiče glavnih predmeta, preporučujem da za Hrvatski jezik sjednete i zagrijete stolicu, nemojte se obeshrabriti ako nemate peticu kao u osnovnoj školi. Na kraju, ako ste u ovu školu došli sa slabim predznanjem, izaći ćete mnogo bogatiji". Za školu, na čijim skalinima se vodio ovaj razgovor, kažu kako im je osigurala dobar temelj za daljnje školovanje.
- Mislim da je jako dobro što nastavnici ne dopuštaju da gomilaš loše ocjene, da prolaziš s dva ili tri, tako što uvijek nađu načina kako učenika s lošim navikama potaknuti na učenje i daju mogućnosti ispravka – kaže Loreta. Klasična je ove godine imala najviši bodovni prag za upis u prvi razred u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Na aktualnu temu poplave superodlikaša, Leticija kaže: "Ma, te petice uopće nisu toliko bitne", pa su sve prasle u smijeh jer je ova učenica jedna od 'superodličnih'. U ovom slučaju, to je očito s razlogom.
- U životu je bitno znanje, manje su bitne ocjene. One nisu čak toliko presudne za upis na fakultet, jer veći dio bodova na medicini nosi prijamni ispit – objašnjava Leticija.
Čak 60 posto bodova za upis na medicinu odnosi se na prijamni, 16 posto na prosjek školskih ocjena, po 10 posto na ocjene iz Engleskog i Hrvatskog jezika te 4 posto iz Matematike na državnoj maturu. Unatoč nastavi na daljinu i izazovima tijekom pandemije koronavirusa, obrađeno je cjelokupno gradivo i učenici nisu ostali uskraćeni u stjecanju znanja, kažu djevojke. Prema njihovim riječima, nastavnici su uložili dodatni napor da nadoknade manjkavosti online nastave. U školi su se održavale i pripreme za državnu maturu. Mlade sugovornice kažu kako je Mirjana Žeravica, prof. hrvatskog jezika, držala pripreme za sve učenike, pa i one koji ne idu u Klasičnu gimnaziju. Valja znati kako su lanjski maturanti najbolje napisali maturu iz Hrvatskog jezika u državi. Ovogodišnji rezultati po školama bit će poznati tek po objavi statistike u e-Rudniku Ministarstva znanost i obrazovanja.
- Naša profesorica je dosta zahtjevna tako da nam je matura lakša od nekih testova koje smo pisali iz Hrvatskog jezika. Prosjek ocjena u razredu jednak je onome na maturi – kažu buduće liječnice.
Zahvalne za pomoć, bivše maturantice kažu kako su im profesori u pripremama na državnu maturu nudili pomoć preko teamsa i video poziva.
- Prof. Sanja Violić bi na putu za Zagreb stala na odmorište i iz auta držala pripreme za maturu: Ako nam je bilo potrebno, mogli smo poslati poruku ili je zvati u podne i ponoć za svaki nejasni zadatak. I zato, veliko hvala u ime cijelog razreda! – kaže Petra.
Buduće kirurginje, pedijatrice, psihijatrice
Neke već sad znaju koju bi specijalizaciju odabrale nakon fakulteta, druge oprezno ostavljaju prostora za oblikovanje tijekom studiranja.
- Medicina je dosta široko područje. U šest godina se svašta može dogoditi, rano je govoriti o opredjeljivanju, ali sam dosta razmišljala o kirurgiji - kaže Andrea Zadre. Leticiju privlače psihijatrija i kardiologija, Maris također psihijatrija, a Petru, na radost šefova zdravstvenih ustanova u Dubrovniku koji muku muče s deficitom tog kadra, pedijatrija. Ove mlade djevojke imaju stav o bolnom pitanju odljeva mozgova i više od osamsto liječnika koji su u desetak godina preuzeli dokumentaciju za odlazak iz Hrvatske na rad u inozemstvo. Daleko su još od diplome koja ih može odvesti u svijet ili vratiti doma, svjesne su toga, iako na prvu većina kaže da bi radije ostale. Pritom ne isključuju makar privremeno sjecanje iskustava i specijalizaciju u inozemstvu.
- Liječnici su u Hrvatskoj potplaćeni i previše rade, ali nismo ovaj poziv odabrale iz osobne koristi nego iz želje pomoći ljudima. Mislim da to mogu reći u ime svih nas, a u osobno ime kažem da se želim vratiti u Dubrovnik nakon studija – kaže Loreta.
"Najbolje su one države i oni roditelji koje ne osjećate. A znate da su tu, da vam drže leđa", tako je govorio Branimir Glumac za Jutarnji list, prije šest godina. Roditelji, djedovi i bake, sestre i braća, nastavnici, prijatelji, mogu biti ponosni na šest djevojaka iz Klasične, njihovog kolegu s trećim mjestom na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te čitavu generaciju i njihove odabire fakulteta i zvanja. Ova su djeca dvije godine provela u nastavi na daljini, bez pogleda, s maskama, obuzdavani strahovima odraslih za zdravlje, bez zajedničkih sjećanja se ekskurzije, a trebali su vidjeti i Atenu i Rim. Takav je bio plan. Nevjerojatno je s kakvom se lakoćom mire s promjenom plana, ne žale se, ne grintaju. 'Ne, sve su generacije u životu prošle nešto' - njihov je odgovor na pitanje osjećaju li se zakinuto. Petra Mojaš je budućim klasičarima poručila: "Uživajte, družite se i zabavljajte! Nemojte ganjati ocjene!".