Jedno od strateških pitanja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je gospodarenje otpadom. Poznato je da je Most, a posebice bivši Mostov ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović, bio protiv županijskog Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju i općenito takvog sustava zbrinjavanja otpada. Hoćete li, ako postanete dubrovačko-neretvanski župan, nastaviti s projektom?
Neću dopustiti da Lučino razdolje bude izvor smrada i bolesti za ljude kao što su Marišćina u Primorsko-goranskoj županiji ili Kaštijun u Istarskoj županiji niti da njegove otpadne vode idu u Malostonski zaljev. Zbog ovih problema Most je inicirao tematsku sjednicu Županijske skupštine, iznio javno sve argumente, među kojima i onaj ključni: o zakonitosti i ispravnosti trasiranja lokacije CGO Lučino razdolje. Samo su šutjeli. Ljudi po cijeloj Hrvatskoj prosvjeduju protiv takvih CGO-ova pa mi nije jasno zbog čega bismo mi olako gradili nešto što drugi neće u svom dvorištu. Odgovornost je i obveza županije napraviti Studiju utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš, ali ne pro forma i samo da se nekome bliskom vlasti to skupo plati. Studija mora biti neovisna, a njezini zaključci jasno predstavljeni javnosti. Tek onda možemo zajedno odlučiti kako dalje. Ljudi moraju znati da CGO znači i rast cijene odvoza smeća, što vidimo na primjeru Marišćine gdje je cijena obrade tone otpada porasla s planiranih 300 kuna na 1080 kuna po toni. Što mislite, tko će te nove troškove platiti nego građani, vlasnici nekretnina, kroz povećane račune?! Koga zanima pravo stanje stvari oko centara za gospodarenje otpadom, neka posluša nedavnu konferenciju za novinare ministra prometa Olega Butkovića i bivšeg ministra turizma Capellija kod Marišćine. Njihov je zaključak jasan – trebat će 40 milijuna dodatnih ulaganja, povrh dosadašnjih 300 milijuna, da bi se riješili problemi sa zagađenjem, smradom i neučinkovitošću. A tko bi to platio? Pa građani, naravno.
Dolina Neretve izniman je poljoprivredni potencijal, no nikako da dođe na 'zelenu granu'. Zašto je tako, jesu li krivi poljoprivrednici koji ne prihvaćaju nove trendove poput udruživanja? kako tu može pomoći Županija?
Meni kao županu primarni će cilj biti da lokalni proizvodi s polja u Županiji dođu na naše stolove i da ih ponudimo turistima. Iskoristit ću sve mehanizme da pokrenemo te kratke lance opskrbe lokalnim proizvodima, pa i putem javne nabave u ustanovama kojima je osnivač županija. U srednjem i duljem roku imamo više ciljeva koje treba ispuniti, od uređenja različitih registara zemljišta, okrupnjavanja zemljišta, do osiguranja infrastrukture u poljoprivredi poput sustava navodnjavanja i odvodnje i drugog. Županija tu može napraviti čuda, pokrenuti projekte da se konačno uredi vlasništvo na nekretninama i da se imovina i zemlja aktiviraju. A kad državna vlast konačno odluči donijeti novi Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta, osobno ću se pobrinuti za to da naša županija, u suradnji s gradovima i općinama, bude spremna prva uskočiti u projekt komasacije i okrupnjavanja zemlje. Što se tiče konkurentnosti, udruživanje proizvođača samo je jedan od načina na kojem treba raditi. Ljudi su kod nas prema tome malo skeptični zbog negativnog imidža zadruga iz socijalizma, ali EU danas potiče nove modele i poljoprivrednike u to treba uputiti. Spreman sam da županija preuzme i tu edukacijsku ulogu.
Raspodjela poljoprivredne zemlje u državnom vlasništvu jedan je od problema koji se nikako ne rješavaju na odgovarajući način. I vašoj, Mostovoj, vlasti u Metkoviću spočitavali su netransparentnost oko podjele, pa čak i stranački klijentelizam. Je li ovaj zadnji zakon pravedno rješenje i što kao župan možete napraviti?
O prodaji i zakupu poljoprivrednog zemljišta lokalna razina, dakle općine i gradovi, ima ovlasti ponovno odlučivati tek od 2018., otkad je donesen novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Dotad je na snazi bio zakon izglasan za Milanovićeve vlade koji je bio aktualan za našeg upravljanja Metkovićem. Njime je država centralizirala odlučivanje o zakupu i prodaji poljoprivrednog zemljišta putem nekadašnje Agencije za poljoprivredno zemljište sa sjedištem u Zagrebu. Dakle, 2015. godine dodjelu državnog zemljišta u Metkoviću provodila je državna agencija, a ne Grad Metković. Što je bilo od 2018., otkad imamo novi zakon, a Most više ne upravlja gradom, treba pitati one koji su sad na vlasti. No i aktualni je zakon neadekvatan, u prve je dvije godine doživio potpuni neuspjeh. Činjenica je da je ovoj Vladi, a pogotovo premijeru osobno koji je selo u životu gledao samo na televiziji, poljoprivreda na zadnjem mjestu u redu prioriteta. To su i sami priznali u Strategiji razvoja RH do 2030., utvrdivši da su performanse hrvatske poljoprivrede pod njihovom upravom spale na jedva tridesetak posto europskog prosjeka. Što se tiče uloge županije u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, Vlada je početkom 2021. u javnu raspravu uputila izmjene zakona kojima je cilj potpuno izbaciti županije iz raspolaganja poljoprivrednim zemljištem pa trebate ta pitanja postaviti Vladi i ministrici poljoprivrede. Ali kao župan ću javno tražiti od države da se razriješe svi nelegalni posjedi državnog poljoprivrednog zemljišta u našoj Županiji te da se 50 tisuća hektara trenutačno neobrađenog poljoprivrednog zemljišta počne obrađivati. Zar nije otužno da se od ukupno 60 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta obrađuje samo 10 tisuća?
U Dubrovniku ste podržali građane koji će ostati bez vezova za barke na Lapadskoj obali te poručili kako je Županija kao nadležna na tu problematiku, odavno trebala riješiti vezove. No, kako nema pomaka, možda su opravdani sve glasniji zahtjevi općina i gradova da priobalni pojas bude u njihovoj nadležnosti?
U Mostu smo oduvijek podupirali model decentralizacije prema kojemu bi se odluke donosile na razini najbližoj ljudima, ako je moguće lokalnoj. Županije tu mogu osigurati ravnomjeran i usklađen razvoj, ali ne smiju biti smetnja lokalnom razvoju ili oruđe za političku ucjenu pred lokalne razine. Drugim riječima, županije bi trebale odrađivati samo poslove koji nadilaze lokalne potrebe, zajedničke svim lokalnim razinama i one koji se ne mogu dovoljno učinkovito obavljati na lokalnoj razini. Evo jedan konkretan primjer. U saborskoj raspravi o novom Zakonu o koncesijama kritizirali smo 2017. Vladu zbog sustava koncesija na pomorskom dobru koji je u velikoj mjeri isključio lokalnu razinu iz odlučivanja. U Mostu smo tvrdili da bi bilo normalno i poželjno da lokalna razina ima pravo glasa o koncesijama na svom području. Ljude jednostavno treba uključiti u donošenje odluka koje ih se neposredno tiču. To će biti moj politički cilj.
U Dubrovniku ste poručili kako će se aktualni HDZ-ov župan Nikola Dobroslavić ovaj put 'poprilično oznojiti' u drugom krugu. Najavili ste da ćete ga na kraju pobijediti i građanima osigurati županijsku administraciju koja će im biti na usluzi. Što točno mislite mijenjati, kolike su u tome ovlasti župana i Županijske skupštine?
Ovoj županiji treba čovjek koji će je pripremiti za dugoročne promjene i izazove, a ne netko tko će kratkoročno održavati postojeće stanje. Tako možemo samo zaostajati za razvijenim svijetom. Što se ovlasti tiče, županije su s početkom 2020., uz poslove koje su prije obavljale, dobile odgovornost za novih dvjestotinjak poslova državne uprave koje je prije toga obavljala centralna država. Županije sad obavljaju brojne nove poslove, primjerice od matičnih knjiga pa sve do postupaka koji se provode prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti ili Zakonu o pružanju usluga u turizmu. Dakle, županijska administracija obavlja neke od poslova koji su svima važni u svakodnevnom životu, ključni i za naše poduzetnike, ugostitelje iurističke djelatnike. Moj je zadatak da županijska administracija funkcionira kao švicarski sat, da predviđa buduće potrebe ljudi, da je otvorena i dostupna svima koji je trebaju i da radi za njih. Uostalom, sve to narod plaća iz brojnih poreza i davanja pa zauzvrat treba dobiti vrhunsku, brzu i učinkovitu javnu uslugu.
S obzirom da je Most među zadnjima objavio kandidata za dubrovačko-neretvanskog župana, stječe se dojam da se nitko iz Mosta toga nije htio prihvatiti pa ste Vi 'uskočili s klupe'. Je li Vaša kandidatura planirana otpočetka?
Svatko tko je imalo pratio moj politički put, vidio je da, čak i kad sam obavljao dužnosti u Vladi i Saboru, nisam htio prihvatiti sugestije da se preselim s obitelji u Zagreb. Štoviše, zbog toga sam trpio kritike od kolega, a čak su mi i neki vaši kolege novinari znali spočitnuti da previše gledam prema jugu. Pred nama su lokalni izbori koji su ključni. Cijela Hrvatska trpi štetne posljedice pandemije, a mi smo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji posebno ranjivi zbog ekstremne izloženosti i ovisnosti o turizmu. Sad svi trebamo skupiti glave i uložiti znanje i energiju u brzi oporavak. Za to će trebati velika energija i odlučnost, inače ćemo ostati na začelju u tom procesu. Zato mislim da je moje mjesto baš sada u mojoj županiji.
Ako budete izabrani za župana, ostajete li u Saboru? Zadržite li saborski mandat, gdje ćete biti 'profesionalac', u Ranjini ili na Markovu trgu?
Kandidirao sam se da budem župan, a moje mjesto u Saboru nakon izbora zauzet će netko drugi s liste Mosta u 10. izbornoj jedinici. Takav je, uostalom, zakon. Dužnosti su župana i saborskog zastupnika nespojive, ne mogu se obnašati istovremeno.