Dobili su koncesije, kupili nekadašnje hotele, mahom razrušene u ratu u Dubrovniku, Župi dubrovačkoj i Konavlima, no najavljene investicije još čekaju na ostvarenje, a turistički sektor na tisuće kreveta koji bi primili turiste. Neki od hotela čekaju već 30 godina na obnovu. Rak rana turizma ovog područja sve je otvorenija i sve jače boli, pogotovo jer se suvlasnici neprestano mijenjaju, a što od toga imaju gradovi i općine? Samo sramotu dok odgovaraju na pitanje: 'što je s ovim, što je s onim...' i troškove.
Mogu li se gradovi i općine pouzdati u kakve penale za sve te godine koliko se investitori nećkaju oko investicije, mijenjaju suvlasnike, zatežu oko projektne dokumentacije i žale se na odredbe koncesije ne dirajući nekretninu? Nažalost, ne mogu. I to, kako su nam objasnili pravni stručnjaci, jer se napravila greška u početku privatizacije. Tada su se mogli diktirati uvjeti kupnje bilo koje nekretnine s gospodarskom namjenom, pa su morali, primjerice, zadržati radnike, završiti investiciju u određenom vremenu prema određenim uvjetima s naglaskom na društveni i javni interes, no to se, dodaju, izgubilo kroz godine u prijevodu, dirati se više u privatno vlasništvo ne smije, pa sad uvjete kupnje diktiraju oni.
Nema ekskluzive? Ok, nema ni investicije
Prva šaka u oko je nekadašnji dubrovački broj 1 hotel, grdosija tipična za američku grandioznu gradnju 80.-ih, hotel Belvedere koji možda ima i najnesretniju sudbinu u ova tri desetljeća. Išao je iz ruke u ruku dok ga nije na koncu kupio ruski oligarh Viktor Vekselberg na javnoj dražbi za upola manju cijenu od tražene, 12 milijuna eura. Iako je kasnije arhitektonski studio 3LHD napravio projekt koji bi se sjajno uklopio u okoliš projekt nije prošao jer se građanima zabranio pristup pomorskom dobru. Projekt je na novoj reviziji, a kako je gradonačelnik Mato Franković nedavno najavio, do ljeta bi, a nakon što je usvojena Procjena utjecaja na baštinu - HIA studija, proces mogao biti završen.
Tad bi se pokrenulo usvajanje predložene izmjene prostornog plana. Definiranje granice pomorskog dobra i samim time zaštitu javnog interesa mora odraditi država i to je jedna od prepreka s kojima se investitori, srećom, susreću. No Vekselberg nije tako mislio pa se nedavno, barem papirnato, ostavio Belvedera. Prodao ga je, odnosno tvrtku Vilu Larus, ciparskoj tvrtki Zabuton Holding Ltd. I opet smo nigdje. Od svega toga Grad Dubrovnik financijski nema ništa.
Već nakon kojeg kilometra prema istoku susrećemo se s nekoliko razrušenih hotela, vila i kompleksa, s još zapuštenijim plažama. Kupari su već poznati cijelom svijetu zbog cirkusa koji se upravo odvija među investitorima. Najnoviji cirkus priredio je upravo Ivan Paladina, novi ministar graditeljstva i državne imovine koji je, nakon brojnih korporacija i tvrtki u kojima je bio, otkriven i kao partner singapurskog magnata u ovom projektu. Sad želi van, ali očekuje isplatu partnera, kako se ne bi miješao u projekt. Većinski vlasnici tvrde da su šokirani koliki iznos traži za izlazak iz suvlasništva, pa nesretni Kupari zasad ostaju ruglo, mada singapurski suvlasnici djeluju ozbiljno. Presuda u sporu koji je ministar Ivan Paladina pokrenuo protiv singapurske hotelske grupacije bit će donesena 31. svibnja.
Župski trajni ožiljci
Načelnik općine Župa dubrovačka, općine s najviše razrušenih hotela, Silvio Nardelli, za Dubrovački vjesnik je izjavio:
-Općina, županija i država od najavljene investicije u Kupare samo imaju koristi, jer dobivaju naknade od koncesije na pomorskom dobru, postotke iz bruto prihoda i naknade od prava gradnje. Zasad su naknade na čekanju jer investicija nije ostvarena, to tako ide. Imali smo par sastanaka u Ministarstvu graditeljstva koje je zaduženo za projekt "Kupari". Investitor je tražio promjenu nekih tehničkih stvari, te produženje roka za izradu projektne dokumentacije za godinu dana. To je nešto što je meni potpuno prihvatljivo. Tih godinu dana još nisu dobili, odluka je na povjerenstvu." - izjavio je Nardelli.
No to se odnosi samo na Kupare, ne i na Hotele Župu i Plat, još dva trajna župska ožiljka.
-S hotelom Župa nema ništa novo već dugo, kao ni s hotelima Plat koji se već dugo prodaju, odnosno većinski vlasnik Nexus fond još traži partnere, i kako stvari stoje, ne vidi se kraj. Ne znam hoće li se i kad stvari pomaknuti s mjesta" - kaže nam Nardelli.
Sve te godine koliko se investitorima, mahom strancima, puštalo da prevrću papire i mijenjaju partnere, zatežu s dokumentacijom i traže ekskluzivne resorte tamo gdje ekskluzive ne može biti, jesmo li naplatili ijedne lipe? Nismo, jer zakonski ne možemo. Začkoljice kroz koje se investitori provlače dok otežu s investicijom jedinicama lokalne samouprave jednostavno ne dozvoljavaju da se bar donekle naplate dok čekaju investiciju. Sve ovisi o dobroj volji investitora i potpisanim ugovorima.
-Složio bih se s time da se kod takvih nekretnina koje godinama stoje bez milimetra pomaka, uvede neka naknada, porez ili obaveza u zakonu kako bi se jedinice lokalne samouprave bar donekle naplatile za svo to vrijeme što te nekretnine stoje neiskorištene. Pa barem da možemo naplatiti komunalnu naknadu ako ništa drugo, ali to je nemoguća misija. Znamo već kako to ide, često se žale na urbanističke planove uređenja, odredbe koncesije, mijenjaju dokumentaciju, suvlasnike i tako, ali definitivno bi se to na neki način moralo naplatiti. Ako za ništa, a onda zato što godinama stoje neiskorištene." - mišljenja je Nardelli.
Čija je ono livada, čija trava, čiji hotel...?
Sljedeći je na listi bivši Hotel Makedonija u Cavtatu, još jedna crna točka u otužnoj statistici o investitorima i suvlasnicima koji se mijenjaju kao na traci, a ruševina stoji i nad njom se više nitko ni ne zgraža. Aman Resort najavljivao je također pravi mali turistički biser, no s ekskluzivnim pravom na pristup plaži i moru, a to u Hrvatskoj ipak ne može proći bez ispaljenog metka. U ovom trenu više nitko i ne pita za najavljeni projekt bogatog Grka Petrosa Stathisa i hoće li ikad biti realiziran, kao ni je li još uopćeu istim rukama.
Načelnik Općine Konavle Božo Lasić nedavno je, kaže, doživio evoluciju svijesti, kad su ga brojni turisti pitali za bivši hotel Makedoniju.
-Neki dan su me pitali što je ovo, je li ovo neki ruševni hotel? Rekao sam da nije, nego umjetnička interpolacija u prostoru poznatog kipara Džamonje, i nažalost, povjerovali su na prvu. Mada sam objasnio da sam se šalio i rekao o čemu se radi, s ovim projektom se ništa ne događa. Više nitko ni ne pita ni čije je, niti se zna i to je najveća tragedija" - priča Lasić. Na pitanje mogu li se bar naplatiti neki penali za godine čekanja, otezanja, zavlačenja, Lasić odgovara:
- Nažalost zakon nam se ne dozvoljava naplatiti. Stoput smo zahtijevali promjenu zakona, da bar možemo naplatiti komunalnu naknadu, da se na neki način djelomično obeštetimo kroz porez, ali ništa od toga. Valjda će netko smoći snage upustiti se kako treba u projekt."