Dok vrelo kolovoško sunce prži s visina, a na tlu gori od požara usijani kamen brda Ljubač poviše istoimenog naselja u dubrovačkim Gornjim selima, s oboda požarišta izvija se bijeli dim koji nemilice štipa za oči i nosnice. Cijeli Ljubač i susjedna naselja pod snažnim su dojmom tragedije koja se dogodila na požarištu koje je, prema prvim procjenama, zbog veličine od 87 hektara iziskivalo angažman oko 80 vatrogasaca i četiri protupožarna zrakoplova canadair.
Revolt i rezignacija mještana
Ali, život teče dalje: dok vatrogasci dežuraju i paze da bura koja na refule puše prilično jako iznova ne rasplamsa požarište, u mislima na poginulog vatrogasca Gorana Komlenca mještani čiste okućnice i zbrajaju nastale štete. Na oko 200 metara od ruba požarišta je kuća umirovljenog branitelja Luka Musladina koji uz mješavini revolta i rezignacije ogorčeno priča:
- Za razliku od drugih naselja Gornjih sela, jedino Ljubač nema ni metra probijenog protupožarnog puta i ni jednog hidranta! U naseljima koja krase kamen i suha trava ima i po deset hidranata, ali ih u najzelenijem i najšumovitijem naselju nema nijedan! Vatra je stigla na oko 150 metara od kuće i sreća je da se tijekom noći nije aktivirala. Canadairi su odradili ogroman posao i svi smo uvjereni kako, da nisu bila čak četiri zrakoplova, brojni vatrogasci ne bi uspjeli svladati izazov pred kojim su se našli- priča ovaj mještanin dok se oko njega svija trogodišnji sin Matej, dok Božo koji još nije napunio godinu dana sve promatra iz ruku majke Kristine. Kao da čita neizgovoreno pitanje, Luko nastavlja:
-Pokojni Goran je bio jedan od najboljih vatrogasaca u DVD Orašac: bio je uvijek spreman pomoći i brzo reagirati. Ne znam što se dogodilo da dođe do tragedije i pogine čovjek koji je bio izvrsne fizičke spreme?
Nešto dalje od njegove kuća je Nevenke Konjuh koja emotivno priča:- Jučer je bio strašan dan, a nakon njega stravična noć! Kad je izbio požar, iskrilo je na sve strane, vjetar je brzo đirio plamen, a kad je pala noć uz iskre koje su letjele zrakom nazirali smo svjetla baterija i reflektora dok je trajala potraga za Goranom. Sjećam se, našli su ga oko 23- 23,15 sati i bilo je jezivo gledati dok svjetla ”šaraju” po brdu punom pepela. Vatra je zahvatila područje između predjela Sinje brdo i Vresinje, a ovo što sad vidite da još dim to je predio Gaj gdje je nekad bila gusta šuma- jecajući priča nam Nevenka i kao da se naglo prenula iz grubog sna, s ljutnjom u glasu dodaje:- Nemamo probijene protupožarne putove a da ih je bilo, sve bi se, sigurna sam, puno lakše obranilo! Ovako cisterne nisu mogle dublje u polje niti blizu šume. Da nije bilo aviona, cijelo bi selo otišlo, izgorilo! Prije nego su je predvečer oko 19 sati stavili pod kontrolu, vatra je došla do kuće mještanina Nikše Majkovice. Kuća je srećom obranjena. Inače, gdje bi oni sad? A Goran je bio divan čovjek! Najtužnije je da su iza njega ostali, sad samohrana supruga koja je radila u klinici ”Marinmed” te sin od dvije godine i kći od šest mjeseci!
Gdje su nestali hidranti?
Krećemo ka Dubrovniku i putem, u podnožju brda susrećemo više vatrogasaca uz protupožarna vozila. Među njima su cisterna, kombi i zapovjedno vozilo JVP Konavle iz koje je stiglo osam vatrogasaca. Rekoše nam da su jutros stigli na požarište i da će dežurati do večeras, kad očekuju smjenu. Od njihove i ostalih cisterni kao paukova mreža šire se vatrogasna brojna crijeva prema brdu, gdje na prvoj liniji požarišta, dežuraju vatrogasci od kojih ovisi hoće li se požarište veličine 87 hektara ponovno aktivirati i hoće li biti nužne nove intervencije, odnosno letovi protupožarnih zrakoplova. Nešto dalje od njih, zapravo niti punih 80 metara nailazimo na umirovljenog pomorca Boža Musladina:
-Jučerašnje popodne je bilo krajnje dramatično! Nošen burom, požar se širio velikom brzinom jer sve je suho kao barut, a dobra kiša nije pala već mjesecima. Canadairi su mnogo učinili i ne znam što bi smo da ih nema!? Bila je ugrožena i susjedna Gromača i njihovi divni maslinici, ali oni imaju brojne i uz to asfaltirane protupožarne puteve i sigurno su imali manje problema s vatrom nego mi! Bio je to užas kao u najgrubljem snu! Sreća da nisu kuće izgorile!
Tužna hrvatska priča
Brišući znoj s čela, umirovljeni pomorac koji je, kako kaže, oplovio cijeli svijet i vidio sve i svašta, nakon nemirnih mora posvetio se poljoprivredi i voćarstvu. Sve obrađuje marljivo i možda upravo to još jače ukazuje na nesrazmjer uređenosti njegove i okolnih, vrlo loše obrađenih i uređenih parcela. Na upit o hidrantima, naš sugovornik ističe:- Prije desetak godina, kada se širila vodovodna mreža, pričalo se da ćemo dobiti osam protupožarnih hidranata. Okolna mjesta ih imaju po 10- 15, neka čak i 20! A kad su vatrogasci jučer otvorili šahtove, u najgorem su se trenutku uvjerili da ih uopće nema! Vjerujte ne znam kako to jer čuli smo da je Vodovod izvođaču radova uredno platio postavljanje svih osam hidranata!- ljutito se pita Božo Musladin. Doista, pitanje nadležnima traži odgovor koji je, nedvojbeno, već davno trebao stići mještanima Ljubača. Ovako, sve je, kako ističu mještani ovog naselja, ispala ”klasična hrvatska priča” i da nije bilo vatrogasaca koji su život riskirali, sve bi bilo još i s težim posljedicama.
