Otkako je sredinom ožujka zatvoreno improvizirano parkiralište u krugu Radeljevića, jedina veća površina raspoloživa za promet u mirovanju ostaje bivša Libertasova remiza. Oba ta vrijedna prostora imaju istog vlasnika, poduzetnika Lovorka Miloševića i tvrtku Pemo centar. Međutim, iako bi relativno mali ulog za ravnanje terena u bivšoj remizi mogao, barem privremeno, osigurati par stotina parkirnih mjesta, na terenu još sve stoji, pa tako i ‘žuta kuća’, jedina preostala građevina u krugu remize.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju
Dok čeka građevinsku dozvolu za izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa unutar Radeljevića, vlasnik izbjegava medije, no i bez izjave je sigurno da će do podnošenja zahtjeva za dozvolu građenja u prostoru remize proći i godina dana. Možda će se i prije toga razjasniti barem sudbina ‘žute kuće’. Stanari iz obitelji Dikenšajt obratili su nam se s molbom za pomoć:
- Suprug, tri sina i ja do 2005. godine smo živjeli u Karmenu, pa smo prodali kuću i doselili u ovu, tada prizemnicua od 55 kvadrata gdje su mi živjeli brat Stjepan Gudelj i majka. Novcem od prodaje kuće dogradili smo kat i visoko potkrovlje, četiri banje i klimatizaciju svih prostora. S bratom, braniteljem oboljelim od PTSP-a, potpisala sam i ovjerila Ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem se do smrti skrbim o njemu, a nekretnina prelazi u vlasništvo moje obitelji u trenutku Stjepanove smrti. Po doseljenju smo pazili na njega i majku, a dokumenti su ostali na njemu: pogriješili smo što u Zemljišniku nismo stavili zabilježbu na kuću. Kad se lani 21. rujna rušila susjedna iseljena zgrada, krov se obrušio i probio nam fasadu kuće, a brat je lokalnoj TV rekao kako se jedini nije dogovorio s novim vlasnikom remize, te da o prodaji i odlasku iz kuće ne razmišlja. Pitao je kako su bageri mogli probiti zid njegove kuće udaljene 10 metara od srušenih zgrada, je li to slučajnost ili zastrašivanje - priča Ivanka Dikenšajt, a njezin suprug Vladimir dodaje:
- I premda je fasada kuće nakon oštećenja brzo sanirana, u samo tri mjeseca pojavila se vlaga, interijer je pun gljivica i prijetnja je zdravlju. Mi smo poslušali supruginu majku i savjet “ako nećete da svi znaju za uzdržavanje, nemojte se odmah sudski upisivati”, što su neki iskoristili i Stjepana uputili što i kako da radi. Bez temeljitog uređenja kuća nije za stanovanje, postoji problem kanalizacije i vlažnog podruma te susjedove izgradnje na prostoru koji bi nama trebao pripasti, a što bismo morali sudski rješavati! Upitan je i naš status jer je Miloševiću zatajeno postojanje Ugovora o uzdržavanju, zbog čega nekretnina pravno “nije čista”. Osobno, iz kuće neću živ iseliti dok se sve ne riješi! - negoduje Vladimir.
Pemo nije ništa kriv
Gudelju smo ovog tjedna dva puta nudili da kaže svoju stranu priče, što je odlučno odbio, kao i fotografiranje. Obitelj Dikenšajt ističe da ga je u pregovorima s tvrtkom Pemo zastupao cavtatski poduzetnik Miha Hafner koji nas je uputio:- Pitajte Gudelja! Stvar smo odradili i ako ste našli da nešto nije u redu, hvala Bogu, ali ja nemam komentara!
Ivanka Dikenšajt dalje ističe:
- Brat je 12. siječnja donio s Pemom potpisani ugovor o zamjeni nekretnina i tvrtka se odmah elektronski predbilježila na kuću, a objekt u Brsečinskoj je na bratu. Rekao je da je dobio još 50 tisuća eura za bivši uredski prostor ugašene tvrtke Vulix gdje su donedavno spavali radnici Pema. Kad sam tražila da poništi ugovor, samo je rekao “hoćeš da idem u zatvor?” Mi papirnato ne postojimo i zamjena se nudi bratu, ne nama. Mi bismo preselili kad bi se prostor prenamijenio, a prema ugovoru s bratom, Pemo se obvezao da će prostor preurediti u roku godine dana te mu isplatiti još 50 tisuća eura ako se prostor ne prenamjeni. Ali, zbog PTSP-a ili nečijih savjeta, on samo šuti, tko zna je li pare potrošio, tko ga i što savjetuje pa sad tvrdi da Ugovor o izdržavanju nije valjan?! - opisuje Ivanka težak suživot u kući i naglašava:
- Nitko iz obitelji, ni u primisli, ništa ne predbacuje tvrtki Pemo centar niti njezinu vlasniku kojeg je brat doveo u zabludu. Pemo ima dobru volju, ali je naša sudbina neizvjesna. U Brsečinskoj je prostor dovoljno velik, brat bi dobio stan od 62 kvadrata, a mi od oko 80 kvadrata, voljna sam i dalje skrbiti o njemu ali smo zbog zamjene “ni na nebu ni na zemlji”. Jer, skrbništvo se odnosi na ovu kuću, iako bi se sve moglo lako riješiti, običnim aneksom ugovora i upisom novih čestica nekretnina.