Uprava Libertasa ponovno briljira. Otkrili su internet i mobitel. Toplu vodu kojom se danas služe i prvašići. Libertas je, nećete vjerovati, napravio mobilnu aplikaciju na kojoj raspored vožnje možete pratiti u realnom vremenu. Samo pogledate na mobitel i točno vidite kad ćete se, metnimo, sa stare bolnice spustit na Pile.
Wow....
Takva informacija je neprocjenjiva. I još kažu u Libertasu da bi ovu aplikaciju htjeli unaprijedit. Ljudi moji, pa ima li to iđe. Ovako čudo informatičke...tu aplikaciju, kako li se zove...može li se to ikako unaprijedit?
Pitao sam Filipa. Ide u treći C i prije dva mjeseca je dobio mobitel. Tatin stari naravno. I evo što kaže Fićko:
- Tata, pa ovo je samo za androide. Zašto nisu napravili i za iPhone - čudi se mališ. Znate, on još ne razlikuje iPhone od iOs-a. Ali to ne razlikuje ni starija čeljad. Evo ni ovi iz Libertasa. Da se mali ne bi razmahao, održim mu lekciju o ljudskim vrijednostima:
- Zato, tupsone, što se oni koji imaju iPhone ne voze autobusom. Previše su fini da bi se vozili s drugima, a Libertas sa takvima ne želi imati posla - objašnjava mu Roditelj 2, što je moderni izraz za oca. Mama je Roditelj 1, ali to je druga priča.
- Dobro tata, ali ti se isto voziš autobusom a imaš iPhone - kaže prvorođeni, lijep na tatu a pametan na mamu. Ili obrnuto...nije sad važno.
- To je drugo sine, meni je iPhone dala firma jer sam bio dobar i slušao. Uostalom, znaš da su meni Libertasovi autobusi najljepši na svijetu. Znaš da nigdje nema boljiv vozača od Libertasovih - kažem ponosno. I stvarno tako mislim, ali sad naš razgovor postaje pomalo neugodan.
- Ali tata....
- Roditelj 2 sine, kakav tata...
- ...haloo, ali s ovom aplikacijom ne možeš ništa. Opet moraš trčat do trafike i kupit kartu. Ili je moraš kupiti kod vozača, pa ispadneš debil jer te cijeli autobus gleda i zbog tebe čeka. Eno u Splitu na stanicama imaju one žute automate za kupit kartu. To je za babetine koje nemaju ni mobitel - oholo će tatino mladunče 1.
- Oli i u Splitu imaju aplikaciju?
- Imaju tata, ali za Android i za iPhon. Uostalom, u Splitu preko aplikacije možeš kupiti i pojedinačne i dnevne kartre. Čak i pokaz možeš klupiti.
- Čuj pokaz, što će ti pokaz kad imaš mobitel - pokušavam se obraniti od argumenata malog trećaša.
- E, pa ne treba, baš zato što imaš aplikaciju za mobitel. Splićani se voze k‘o gospari, a ne ‘ko mi - poentira mali gnjavator.
- I što, onda svaki turist može skinut aplikaciju, kupit kartu preko mobitela i onda u autobusu skenirat bar kod? A što glupi turist zna u koji će se autobus ukrcat, gdje mora izać... Ništa ne zna. Mandrili mu podvalili. Vlaška posla. Lako je platit, ali ne znaju ni gdje će se ukrcat ni gdje će izać - sad već očajnički pokušavam obraniti čast rodnog sela.... Grada, oštija. Evo me snervalo.
- Nemaš pojma tata, platiš kartu, upiše gdje si, upišeš gdje bi htio ići, pa ti aplikacija izbaci koji broj autobusa ti treba, gdje ćeš se ukrcat, a gdje iskrcat. Eno Duje ima tu aplikaciju, vidio sam - kaže Filip. Duje mu je frend iz Spinuta.
Gledam u sina i ne vjerujem. Do jučer sam u džepu nosio presavijen list papira s rasporedom "petice" i "šestice". Današnjoj mladost ne valja što taj raspored sad ima u mobitelu, što ne mora mislit koliko ima do, evo one tamo stanice, nego bi još i karte kupovali. Ne znaju kako doć‘ od Pila do Pošte Lapad, nego moraju upisat u mobitel koji će im reći - eno ti, tupsone, "šestica", sjedi tu i ništa ne diraj dok ti ja ne kažem.
Nikad sretni, nikad zadovoljni. Sve nam smeta, Samo grintamo. Pa što ako u informatičkom kamenom dobu? Evo, recite, što fali ovom kamenu? Cijeli svijet dolazi viđet ovaj kamen, a mi fino afitavamo i boli nas Pipi.
Snervan, uzmem rješavat križaljku. Malo turističko mjesto pored Trebinja.... Devet slova....
- Filipe, đe ti je telefon, danu vidi na Google...