Ah, proljeće. Ono predivno doba godine kad se priroda budi, ptice pjevaju, a što je najvažnije, odnosno najgore, prisiljeni smo se nanovo priviknuti na polugodišnji "igrokaz" u kojem se sat vremena u našim životima pomiče poput figure na šahovskoj ploči. Da, vrijeme je za ponovno pomicanje sata čija je svrha jedino da nas zbuni te drži kolektivno razdražljivima i pomalo dezorijentiranima.
O pitanjima tipa "jel se vidimo u 8 ura po starom ili po novom?", da ni ne govorim. I naravno, da sam prvo jutro prespavao, a da je dan projurio poput razdraženog bika na bikijadi u Dicmu. Uz to nam je pola satova po kući nepomaknuto, osim onih koji su se sami "ušestali". Tako da, uglavnom dok se krećem po stanu ne znam jesam li doš‘o il poš‘o. Izvorna ideja za pomicanje satova trebala je dovesti do štednje energije; plemenita namjera koja, čini se, svakim danom i na mnogim razinama, gubi smisao te izgleda nebulozno poput prenošenja vode u pasabrodu tj. cjediljci (sjećate se da sam ja prvo naučio dubrovački pa onda hrvatski).
Studije su pokazale kako se ta minijaturna količina ušteđene energije poništi paljenjem svjetla ujutro i večernjim buljenjem u ekrane mobitela, televizora, laptopa jer je rano za poć‘ leć, iako se zapravo osjećamo premoreno. Čak je i Winston Churchill, čovjek koji je imao mišljenje o svemu, jednom rekao: "Svatko u životu ima trenutak kad mu je ponuđeno da napravi nešto vrlo posebno." Nažalost, za onog tko je smislio da bi produljenje dana bio taj trenutak, mogu samo reć‘ "džaba si krečio"!
U Dubrovniku, ovaj se apsurd poklapa s još jednim vjesnikom proljeća, a to je dolazak prvih turista. Vrlo lako ih možete uočiti – blijedi, drhture u šorcevima usprkos temperaturama koje bi se blago mogle nazvati nešto nižima. Kao da je netko okrenuo prekidač – u jednom momentu nigdje nikoga, a u drugom već ne možeš nać‘ parking.
Turisti dolaze sretni i optimistični, naoružani turističkim vodičima (knjigama), međutim, negdje je izmakao podatak da u ova doba na Jadranu nije 35 stupnjeva. U međuvremenu lokalci ih zabezeknuto gledaju iz kafića dobro obučeni i ušuškani, sporo ispijajući svoje kafe i kapućine. To je već uvježbani scenario koji se ponavlja jednom godišnje, predvidiv poput plime i oseke, sraz entuzijazma i stvarnosti.
Nego, s čim bi bilo najbolje započeti novo poglavlje u godini nego s uvođenjem novih poreza? Donald Trump koji ne propušta priliku da "nahrani" ekonomski kaos, objavio je uvođenje poreza na sve europske proizvode. Jer, zašto ne obnoviti trgovački rat u situaciji kad je ionako sve suludo? Stoga, ako on može opaliti tarifu na naše maslinovo ulje, onda bi bilo pošteno da mi za odmazdu razmotrimo "dodatak za američke turiste"! Možemo je nazvati "Trumpova tarifa": mala, simbolična naknada za sve one koji misle kako ‘Hrvatska nije država nego regija u Srbiji‘ ili za pitanje ‘primate li američke dolare‘?
Ajde, samo zamislite. Simbolična naplata na vratima od Grada koja bi išla u fond za lokalne ljude koji moraju odgovarati na beskrajna pitanja o Igrama prijestolja. Ili, još bolje – 5 dolara za svako "primate li američke dolare", 10 dolara za "govorite li američki", a 50 za svakoga tko kaže "da je Hrvatska Jugoslavija". Za one koji inzistiraju na tome da su prizore poput naših gradskih starina "već vidjeli u Disneylandu‘, e majkemi, njih bi opalio po džepu sa 100 dolara i to na licu mjesta. Osim toga, zašto se zaustaviti samo na američkim turistima?
Idemo se proširiti i na ostale nacije, pa recimo onda Britance kazniti jer vazda njorgaju da im piva treba bit‘ sobne temperature, Francuze opaliti po špagu jer inzistiraju da su hrvatski plodovi mora pas mal but rien de special (nisu loši, ali ništa posebno) ili Nijemci koji se dižu izvan‘zora, pa već u 6 ura ujutro mašu luftmadracima i šugamanima. Mogućnosti za napunit proračun su velike tako da bi Dubrovnik riješio budžetiranje vrlo brzo, u par mjeseci.
A čujte, naravno da se šalim. Svaki put kad upalim vijesti vidim da je Naračasti smislio nešto novo, nešto ludo što je zapravo vrlo deprimirajuće. Jasno mi je zašto gospođa Slovenka boravi na Floridi dok je on u Washingtonu. Sat se pomaknuo, stigli su turisti u šorcevima, stalni pokušaji da se nekako održi korak u cijelom ovom kaosu se nastavljaju.
U svim tim apsurdima ima i nekog šarma – Dubrovnik živi od turizma i bez obzira na pitanja "primate li dolare" ovaj grad bez njih ne bio bio isti. Možemo se šaliti s oporezivanjem i tarifama na budalaštine, ali oni su naši gosti i neka ih! Istina je da ih prihvaćamo jednako kao i zbunjuću promjenu sata!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....