Umjesto kolona turista koje su stvarale čepove, sada Stradunom vlada pustoš. Brojni hoteli nisu otvorili vrata, a mnogi restorani imaju oznaku "Zatvoreno – Closed".
Dubrovnik je, umjesto majke svih sezona, dobio zlu korona-maćehu koja je Grad u dva mjeseca, otkada je pošast krenula s istoka, pretvorila u pustinju.
– Stanje je, a što ćemo kriti, loše. Katastrofalno. Dubrovnik je u turističkom pogledu na koljenima. Korona je zaustavila sve – tvrde nam turistički neimari.
Je li stanje doista tako loše? Ima li uopće ikakve nade za nešto bolji ostatak ljeta, pozitivniju posezonu, pitamo 35-godišnjeg Vedrana Miovića, koji već 11 godina drži kormilo iznimno uspješne agencije "Hedera Estate" za iznajmljivanje apartmana i vila, donosi Slobodna Dalmacija.
U fundusu na raspolaganju ima više od stotinu objekata različitih kvadratura u Dubrovniku i okolici. Pune ih stranci, klijentela više platežne moći, u dobi od 30 godina do umirovljeničke populacije.
NEKE NADE IMA, ALI...
– Mislim da još uvijek ima nade za ostatak ove sezone, ali koliko, to je upitno. Grad je evidentno prazan. No, moramo biti svjesni činjenice kako je ovo globalno viša sila. Dubrovnik je ipak u turističkom pogledu vezan uz aviogoste koji nam stižu s udaljenih destinacija. Ovo nije Istra, koja je od potencijalnih gostiju udaljena nekoliko sati vožnje. Na repu smo države, a u cijelom smo svijetu prepoznati kao luksuzna destinacija. Mislim da za sada nema ozbiljnih najava o promjeni aktualne situacije. Nadu nam bude povremeni gosti, a među njima je određeni postotak onih koji u Dubrovniku pronalaze grad sigurnosti. Došli su tu sami ili s obiteljima, rade online, i tu, zaštićeni i u sigurnosti Grada, čekaju da prođe napad korone – veli Miović.
Promet njegove agencije ravan je gradskom prosjeku, 15 posto u odnosu na lani. Buking s početka godine nije najavljivao takav scenarij, predsezona je po najavama popunjenosti više bila nalik sezoni, koja je trebala biti bolja nego prijašnje.
Preokret je šokirao sve, ne donoseći sa sobom pad od koliko-toliko prihvatljivih 20 do 30 posto prometa, što bi svaki ozbiljan poduzetnik ionako uvijek i uračunao u svoje poslovanje. Godina je donijela drastičan pad prihoda, neizdrživo stanje zbog kojega su poduzetnici bili prisiljeni zatražiti pomoć od države. No, ni ta ponuđena pomoć nije dugog vijeka, a u konačnici ni kao takva, drži Vedran, neće popuniti ogromnu rupu koja se otvorila.
– Grad je prazan. To je istina. Koliko god mi htjeli da sve cvate, on je pust. Pred nas poduzetnike postavljeno je hamletovsko pitanje – biti ili ne biti, raditi ili ne. Ja sam se priklonio radu, pa ćemo na kraju vidjeti kako ćemo proći.
ZAPOSLENIH VIŠE OD UPOLA MANJE
Neće biti lako, iako sam uvjeren da će se turizam nakon završetka krize prvi od svih gospodarstvenih grana početi oporavljati. Mislim da će ljudi, zamoreni koronom i svim restrikcijama i izolacijama, umjesto da kupe novi hladnjak ili automobil, poželjeti otići na odmor. Na nama je da izdržimo i pričekamo da sva ova bura prođe – veli Miović, koji sada zapošljava 20 djelatnika, puno manje od lanjskih 50, daleko do planiranih 60, od kojih su neki već odavno trebali biti angažirani za aktualnu sezonu.
Mioviću je tek 35 godina, u biznisu je od 23., a ono po čemu će ga turistički segment pamtiti je inovativan, štoviše pionirski ulaz u poslovanje. Još dok je studirao u Zagrebu, a dubrovačka ljeta provodio kao skiper na čarter-brodovima, sebe je doživljavao kao osobu koja želi uspjeti u biznisu. To ga je i dovelo do toga da, više kao hobi, otvori agenciju u svojem rodnom gradu.
Slučajno je pronašao nišu, okupio je u zbir nekretnine vlasnika koji se zbog radnih obveza nisu mogli o njima adekvatno iznajmljivački skrbiti. Od stana do stana, od vile do vile, stigao je do impresivnog broja objekata.
– Uvidio sam obećavajući potencijal, krenuo sam od našeg obiteljskog slobodnog stana, te drugim od prijatelja i poznanika, koje smo bez problema počeli puniti. Pročulo se to od uha do uha. Dakle, znao sam da ću biti u biznisu, nisam znao u kojem, ali imao sam veliku želju i ušao sam u to čisto iz hobija i radoznalosti. Nikad prije nisam imao veze s turizmom, otac mi je liječnik, mama radi u knjižnici. Ali rekao sam, idem pa što bude – veli.
I SOBARICA IMA VOZAČA
I tako je bilo. To "idem radit, pa što bude" dovelo ga je do agencije definirane kao turistička, ali koja se u biti brine o gostu 100 posto. I još puno iznad toga.
Uvidjevši enormni porast prometa, odlučio se pozdraviti s fakultetom i ozbiljno ući u posao. Bile su mu samo 23, a već je imao na desetke objekata čiji bi vlasnici poslušali njegov savjet da svoj objekt upotpune bazenom ili nekim drugim dodatnim sadržajem. Veliko povjerenje koje je kao mladac i početnik stekao sa svojim savjetima u turističkom biznisu uživa i danas među svojim poslovnim partnerima. U međuvremenu je napravio nešto što se pokazalo kao sjajan i vremenu prilagođen pothvat – ušao je u virtualno oglašavanje.
– Mogu potvrditi da tada u Dubrovniku nije bilo internetskog oglašavanja bukinga, online komunikacije s iznajmljivačem i gostom na virtualnoj razini. Moj tadašnji poslovni partner i ja ocijenili smo da je to budućnost. Budućnost se pretvorila u dobar poslovni potez, koji nam i danas u najvećem postotku donosi nove goste.
"Hedera Estate" nije obična putnička agencija, to je integralni hotel. Oni u hodu dolaze po gosta, razvoze ga, brinu se o njemu tijekom 24 sata svakog dana dok je tu.
Predlažu mu najbolje restorane, usluge, izlete, kafiće, mjesta za doručak, večeru, šoping, jedrenje, šetnje...
I sve je unaprijed provjereno, jer Vedran drži da će gost automatski izgubiti povjerenje ako u bilo kojem od tih segmenata gost ne dobije samo vrhunsko.
– I zato mi sve to prije obiđemo, pregledamo, probamo. Naša je klijentela iz više kategorije, kojoj se priklanja i ona iz dijela luksuznog turizma. Moje je osnovno pravilo u radu da gost iz najmanjeg apartmana, kojemu je najam 70 eura dnevno, kao i onaj iz vile s bazenom od 1000 eura, moraju imati isti tretman. Najbolji. I ništa ispod toga. Po tome težimo biti poznati i zato smo na odličnom glasu – kaže.
A da bi se zadovoljili takvi poslovni apetiti, Miović je oko sebe okupio najbolji mogući tim. Plaća ih odlično, od informatičara do radnice u praonici, a oni kao sezonci, uz plaću veću od hrvatskog prosjeka, dobivaju i besplatan smještaj i hranu.
S toliko objekata koje treba proći kako bi se osigurala vrhunska čistoća unutrašnjeg i vanjskog prostora, sobarice, radi bržeg prelaska od točke A do točaka B, C, D, tijekom smjene gostiju vozi vozač. Brzina, preciznost, vrhunska čistoća njihov je prioritet broj 1. Ali kako pronalazi radnu snagu?
POVEĆANE PLAĆE DRŽE RADNIKE
– O, to nam je bio veliki problem posljednjih godina. Brojni radnici koji su dolazili iz Slavonije i drugih krajeva Hrvatske otišli su u Irsku, Njemačku. Radnike smo onda tražili u Bosni i Srbiji. A kao što već rekoh, s obzirom na to da tražimo najbolje, odlučili smo napraviti još jedan bitan potez. Povećali smo dodatno plaće i tako smo dobili ljude koji su zbog odličnih uvjeta rada napustili svoje dotadašnje poslove. Dobro plaćen i stimuliran radnik, koji će s povećanjem obujma posla biti nagrađen dodatnim bonusima, itekako je zadovoljan radnik – veli Miović.
S krizom su počeli, a evo, desetak godina poslije dočekala ih je nova. Miović je, kao i svi poduzetnici, prati s nelagodom. Korona je svima nepoznanica, ne zna se koliko će trajati, koliko će se širiti, koliko će se puta vraćati, hoće li nestati. Evidentno je samo da već sada ostavlja velike posljedice na gospodarstvo, piše Slobodna Dalmacija.
– Kada se okrenem unatrag, smatram da sam napravio dobar posao. I iz prvotnog hobija, rekreacije, stvorio sam novi standard. Novi, jako dobar proizvod koji funkcionira, s ogromnim potencijalom. I za rast i za širenje na druge destinacije.
Zadovoljan sam u svakom slučaju, ostvarila se moja želja da postignem nešto u biznisu, nešto drugačije od svega što smo do sada imali na tržištu. I još uvijek smo u Dubrovniku po tome raritet – kaže Vedran Miović.