StoryEditor

PRVI VODITELJ ANIMACIJE BABINA KUKA I BIVŠI MINISTAR TURIZMA: Neka grade, ali ne samo za goste, nego i za Dubrovčane baš kao nekad!

Piše Anđelka Kelava
10. rujna 2021. - 10:25

Babin kuk, nekoć nezaobilazno sastajalište Dubrovčana koji su ga pohodili i danju i noću, od rata do danas stalno gubi na značaju. Mali Stradun više i ne pamti kad su ga pohodili Dubrovčani. Zadnji put možda za Mediteranskog sajma. Butici i trgovine ili su zatvoreni ili se oni rijetki još bore s nedostatkom parkinga, dislociranošću, slabom posjećenošću...

Ovog tjedna najzapadniji je dio Dubrovnika ponovno u središtu zanimanja javnosti. Gradsko vijeće raspravljalo je o izmjenama prostorne dokumentacije koja će omogućiti nove investicije hotelske grupacije Valamar. Kako će se nova gradnja odraziti na ukupnu turstičku ponudu Grada i što od svega mogu očekivati građani, razgovarali smo s Nikom Bulićem koji je svoj bogati radni vijek počeo upravo u bivšem HTC-u Dubrava Babin kuk:

Bojite li se da će novim izmjenama UPU-a Babin kuk postati zatvoreni resort kojem Dubrovčani neće moći pristupiti, neka vrsta spavaonice stranaca nepristupačna domaćima?

Ne bojim se. Upravo suprotno, izmjenama UPU-a koje su potaknute na Gradskom vijeću, u razgovorima i dogovorom s investitorom možemo reafirmirati izvorni koncept Babinog kuka da u skladu s novim vremenom i novim standardima i sadržajima ostvarimo suživot građana i gostiju. Da prostori Babina kuka još kvalitetnije i sadržajnije ispune želje dubrovačke javnosti i ispune komercijalni interes investitora. Dakle, vjerujem u koncept otvorenosti i suživota, na razini sadašnjeg vremena, što znači i bolje i uspješnije nego što je to bilo od otvaranja 1976. godine do Domovinskog rata i nakon rata privatizacije i kvalitetne obnove Plakira, sada Lacrome, te Presidenta i Argosya.

image
Gradsko vijeće raspravljalo je o izmjenama prostorne dokumentacije koja će omogućiti nove investicije hotelske grupacije Valamar.
Tonči Plazibat/cropix

Od rata naovamo pratimo sustavno propadanje Babinog kuka kao omiljenog mjesta Dubrovčana za šetnju, izlaske, okupljanja. Zbog čega je do toga došlo, u čemu se pogriješilo?

Moramo trijezno sagledati okolnosti i rezultate ratnog i poratnog vremena. U ratu je Babin kuk bio utočište i dom brojnim prognanicima koji su u hotelima preživjeli to okrutno vrijeme. To je imalo svoju cijenu, jer su stvarni troškovi bili znatno veći od 25 kuna koliko je država plaćala puni pansion kao naknadu po svakom prognaniku. Trebalo je osigurati likvidnost tvrtke, da bi se mogle isplaćivati plaće i da bi se očuvala zaposlenost. Banke nisu imale milosti, pa je jedno od rješenja bilo i prodaja nekretnina koje nisu bile 'core business'. Tako je mali Stradun i njegovi sadržaji promijenio vlasnika. Velikom privatizacijom Valamar je postao vlasnik postojećih hotela i onoga što je bilo upisano u temeljni kapital Babinog kuka u procesu pretvorbe. Tu je cjelovitost koncepta dovedena u pitanje. U sadašnjem trenutku možemo objektivno procjenjivati posljedice i pogodnosti svega što se dogodilo. Bez obzira na trnoviti put kroz koji je Babin kuk prošao, pred njim je velika šansa da se potvrdi kao visoko kvalitetni projekt budućnosti.

S obzirom da dubrovački turizam ovisi o stranim hotelskim grupacijama, je li realno očekivati da će oni 'osluškivati' potrebe domaćih i opet vratiti društveni život na Babin kuk?

Ne bih rekao da Babin kuk, kao uostalom i cjelokupno hotelijerstvo Dubrovnika, ovisi o stranim hotelskim grupacijama. To su hrvatske tvrtke koje nažalost svoje sjedište nemaju u Dubrovniku. Mislim da je veliki korak unatrag, već prije Domovinskog rata bio praktički raspad hotelskog Dubrovnik, koje je bilo vodeća hotelska tvrtka u bivšoj državi.

Iz biografije

Mr.sc. Niko (Nino) Bulić bio je stipendist Babinog kuka, zatim od otvaranja 1976. do 1985. prvi direktor Odjela animacije, pa direktor prodaje HTC' 'Dubrava Babin kuk'. Radio je i kao zamjenik direktora Yugotoursa London do 1991. godine. Od 1992 do 1997. godine ratni je ministar turizma RH a zatim dugogodišnji direktor Glavnog ureda HTZ-a sve do 2013. godine. Od 2013. godine do 2015. godine bio je i predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika.

Pokušaj okupljanja i objedinjavanja kroz projekt Dubrovačke banke nažalost je neslavno završio. Tako smo iz procesa privatizacije hotelijerstva izašli kao glavni hrvatski turistički brand u svijetu, o čijem se hotelijerstvu odlučuje u Istri ili Zagrebu. Želim vjerovati i nadam se, da će sadašnji vlasnici prepoznati vrijednost Dubrovnika i osjetljivost dubrovačke javnosti i iz respekta prema Dubrovniku taj odnos dugoročno mijenjati. Na nama Dubrovčanima je da budemo konstruktivno otvoreni i dorasli.potrebi aktivnog suodnosa u promjeni stanja na bolje. Očekujem od vodećih političara Grada da aktiviraju sveukupnu dubrovačku pamet i iskustvo ljudi koji mogu pomoći u utvrđivanju pravaca turističkog razvoja Grada, u sklopu toga i Babinog kuka.

Možete li se prisjetiti vaših početka na Babinom kuku i prvotne ideje da turizam živi uz domicilno stanovništvo?

Nostalgično se sjećam tog vremena. Bio sam stipendist Babinog kuka i prve generacije studenata na Ekonomskom fakultetu u Dubrovniku. Velike rasprave su se vodile, kao što je i danas slučaj, o tome treba li nam uopće Babin Kuk kao novi hotelsko-turistički centar. Srećom, prevladao je pozitivan stav. Moj profesor sociologije i kasnije prvi direktor Babina kuka, gospar Ivo Bautović, na pitanje studenata: 'Što nama znači Babin kuk, odgovorio je: 'Znači vam zaposlenje'. Tako je i bilo. Babin kuk je zapošljavao 800 stalnih i još oko 400 sezonskih radnika.

image
Niko Bulić, bivši ministar turizma
Tonči Plazibat/cropix

Na otvaranju Babinog kuka u lipnju 1976. godine Ivo Bautović je 'urbi et orbi' u izravnom televizijskom prijenosu rekao: ' Prostori Babina kuka ostaju otvoreni i bit će dostupni svim građanima Dubrovnika, od plaže do drugih javnih sadržaja. To smo opredjeljenje mi zaposlenici provodili. Tih godina 1976./77. bio sam voditelj animacije (zabava, sport, kultura) i otvorili smo prostore gostima i građanima. Od lipnja do polovice rujna na Trgu od fontane svirali su reprezentativni sastavi, prvo grupa More, zatim Dubrovački trubaduri, Jerry Sebal show grupa i drugi. U svim vanjskim sadržajima se sviralo i pjevalo. Dubrovčani su hodočastili na Mali Stradun. Meni je danas žao jer smo praktično svojim otvorenošću zatvorili do tada kultni Jadran.

Kad se izgubila prvotna ideja suživota Babina kuka s građanima, gdje je pošlo u krivom smjeru?

Već sam rekao, da su rat i njegove posljedice, zatim vlasničke promjene dovele do sadašnje situacije. Ne smijemo biti malodušni. Pred nama je izazov, trebamo naći način da optimiziramo buduće razvojne korake u dogovoru s Valamarom. Sve dosad što je novi vlasnik Valamar učinio je poslovno ispravno i u skladu s održivošću. Podignuta je kategorija obnovljenih hotela i svaki pojedinačno je sadržajno obogaćen. Inicijativa za promjenom UPU-a ide u tom smjeru. Moramo iskoristiti šansu i biti na razini novog razvojnog iskoraka, na način da harmoniziramo javni i privatni interes.

Što mislite o planovima za izgradnju novih kapaciteta na Babinom kuku?

Načelno sam pozitivno određen prema novom razvojnom opredjeljenju Valamara. Unutar toga podrazumijevam oživljavanje koncepta otvorenosti, naravno u skladu s današnjicom. Tu mislim na kongresni centar i uz njega prateće sadržaje, vanjsku pozornicu za glazbene nastupe svjetskog ranga, obnovu hotela Tirene na višu kategoriju, praktično novi visokokategornik sa pratećim sadržajima na mjestu današnje Minčete, te novi hotel koji bi uz sebe vezivao i javne sadržaje koje smo dijelom imali na malom Stradunu. Sve to uz dogovor s Gradom i vrednovanje javnih površina koje će ostati dostupne Dubrovčanima.

image
Gradsko vijeće raspravljalo je o izmjenama prostorne dokumentacije koja će omogućiti nove investicije hotelske grupacije Valamar.
Tonči Plazibat/cropix
Solitudo je bio privremeno rješenje

Mislite li da je Babinom kuku potrebna gradnja hotela nauštrb kampa Solitudo?


Mislim da je nužno i potrebno. Ako se prisjetimo, a bio sam sudionik tih odluka, autokamp nikad nije bio planiran kao trajno rješenje. U onom vremenu, budući da nije bilo financijske snage za realizaciju druge faze Babinog kuka, prišlo se uređenju zemljišta i privelo se taj prostor komercijalnoj namjeni kroz autokamp kao privremeno rješenje.

27. svibanj 2022 09:57