StoryEditor

KOLIKO NAM DONOSE NAJSKUPLJI ELITNI GOSTI Platili bi i više, ali nemaju kome

Piše Vlaho Car
1. kolovoza 2020. - 09:03
CROPIX
Godinama dolazak Abramovičeve jahte na sidrište u blizini Cavtata izaziva natjecanje medija u opisivanju „predivnih linija, čarobnih salona, svemirske rasvjete...“ Ništa drugačije nije ni s jahtama bogatih šeika, ruskih naftaša, burzovnih mešetara i drugih „velikana“ kojima je dubrovački akvatorij redovita ljetna, usputna stanica. Nabacuju se vrijednosti plovila, pa se primjerice Abramovičeva jahta, procjenjuje na 300 do 600 miijuna eura, ovisno o mediju koji o njoj piše. Usporedo s tim krenu i priče o zaradi od jahti po kojima ispada kako je bolje da nam dođe jedan arapski šeik nego pun kruzer turista koji „ionako ništa ne troše“.
Međutim, malo je poznato da naša lokalna uprava i država od tih istih jahti ubere tek „siću“. Spominjana Abramovičeva jahta, duga čak 163 metra za višemjesečno sidrenje između Plata i Cavtata ne plaća nikome ništa! Točnije, nula kuna u proračun! Pitamo li se, tko je tu lud? Tako vrijedna jahta i ne samo ona, plove našim morem doslovno besplatno. Čak i mali ribari i kupači koji se usidre blizu njih u Župskom zaljevu sa svojim barkama plaćaju državi dozvole, vezove i slično kako bi imali plovila za svoje guste. Ova godina je specifična. Željeli smo elitni turizam – dobili smo ga radi korone. Isto je i s kruzerima. Smetale su gužve, šporkeca, buka, ispušni plinovi... A što sad imamo? Zatvorene butige, suvenirnice, restorane, hotele, apartmane, a na burzi rada se čeka satima. Neki bogataši su došli s jahtama i tu su, skoro, besplatno.

image
CROPIX


PLAĆA SE SAMO SIDRIŠTE

Istini za volju, Abramovič i drugi jahtaši sigurno su voljni, kao i u drugim državama platiti sidrenje, providbu i uživanje u moru. Većina od njih, bez da „trepnu“ platili bi tisuće eura za ljepotu koju im pruža naša obala. Ali, u Republici Hrvatskoj nema zakona po kojemu im se boravak u našim vodama može naplatiti, osim na rijetkim, ekskluzivnim mjestima.
Mnogim jahtašima i ljubiteljima mora možda je teško shvatiti način naplate i službi koje naplaćuju ono malo što je zakonom određeno. Naime, na području naše županije imamo oko 80 lučkih područja na kojima djeluju četiri Lučke uprave: Dubrovnik, Korčula, Vela Luka i Dubrovačko-neretvanska županija. Županijska lučka uprava Dubrovnik skrbi i naplaćuje na svom području od hotela Belvedere na jugu, do kraja Šipana na sjeveru. Isto tako Korčulanska i Velolučka brinu o svom području, a Dubrovačko – neretvanska o svim drugim područjima za koje ne brinu tri prehodne. Bilo je želja za otvaranjem još i više kapetanija jer im je zakonom iz 2003. godine to bilo dozvoljeno, ali iz financijskih i praktičnih razloga nije im udovoljeno.
Jahtaš, ako imalo vodi računa o sidrenju svoga plovila može doslovno mjesecima, cijelo ljeto, ploviti od sidrišta do sidrišta, od Prevlake do Savudrije, i ne plaćati ništa. Na našem bližem području jedina sidrišta na kojima se vrši naplata su između Lokruma prema gradu i oko otočića Dakse za koju skrbe dvije različite Lučke.
- Cijena veza u Gružu od polovice parka Luja Šoletića do Batahovine iznosi za plovila do 25 metara 120 eura dnevno, kaže nam ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Blaž Pezo koja skrbi o tom dijelu rive. Brodovi veći od 25 metara plaćaju dodatnih 12 eura po svakom dužnom metru. Istu cijenu naplaćuje i Županijska lučka uprava Dubrovnik od parka pa dalje prema placi. Cijena sidrenja na sidrištu Daksa iznosi 50 posto dnevne cijene vezivanja u Gružu, ističe Pezo.
Sidrenje između Lokruma i grada u nadležnosti je Županijske lučke uprava Dubrovnik i znatno je skuplje nego kod Dakse.
- Jedan dan boravka jahte od 20 do 25 metara na sidrištu s najljepšim pogledom na Grad iznosi u sezonskim mjesecima 850 kuna, govori nam Željko Dadić ravnatelj Županijske lučke uprave Dubrovnik koja osim dijela Gruške rive skrbi o vezovima u Portu. S veličinom broda rastu i cijene, pa tako oni veći od 90 metara dan sidrenja plaćaju 7500 kuna dnevno.
Jedna od atraktivnijih luka zasigurno je iCavtat gdje se sidrenje plovila do 15 metara u luci naplaćuje 400 kuna dnevno u vremenu od 1. svibnja do 1.listopada.
- Brodovi do 30 metara plaćaju sidrenje 1000 kuna, a još veći 2000 kuna dnevno, kaže nam Antun Banovac, ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko – neretvanske županije. Primjerice, u Pomeni na Mljetu za jahte do 13 metara jedan dan sidrenja je 250, a većima 350 kuna. Sidrenje do 4 sata u Pomeni je 150, odnosno 200 kuna kaže Banovac.
Vezivanje jahti u našim lukama nešto je skuplje, međutim za vlasnike milijunski vrijednih plovila to bi trebala biti sitnica u ukupnim troškovima.
- U Cavtatu se vezivanje jahte od 20 metara naplaćuje 900 kuna, kaže Banovac, a isti vez u Slanome, Stonu ili Pomeni 40 kuna, a oni veći plaćaju samo 60 kuna dnevno...

image
CROPIX


CIJENE U SKLADU S EU

Cijene na drugim dijelovima našeg mora sjeverno od Dubrovnika još su i niže jer su naše Lučke uprave iskoristile maksimalne cijene koje dopuštaju zakoni Republike Hrvatske, a usklađeni su sa zakonima Europske unije koji ne dopuštaju „penalizaciju“ stranaca u odnosu na domaće. Isto tako, brojna veća i manja plovila koja vidimo na našem moru nisu uvijek bogati šeici i naftaši. Čak 85 flote na našem moru je domaće, tj. charteri naših ljudi, a tek 15 posto stranci. Stoga su možda i ove naoko „smiješne“ cijene poticaj i zaštita domaćih brodara kako bi pored svih skupih troškova na plovilima imali barem u jednom dijelu smanjene izdatke.
Iako neizgled izgleda kako je zakon na moru neuređen, s obzirom na neke druge segmente društva i administracije, pomorstvo je još uvijek jako dobro sređeno i zna se tko što radi. Bi li se moglo bolje? U svakom slučaju trebalo bi raditi na tome, stvoriti zakonske preduvijete kako bi vlasnici velikih i malih, lijepih i atraktivna plovila, koja su nedvojbeno ljetni ukras našeg akvatorija, dali svoj doprinos mjestu i području na koje su došli ili mu se pak dive s paluba svojih skupih ljubimaca. Možda za početak, da se cijelo područje od Cavtata do Dubrovnika i od Gruža do Stona proglasi sidrištem. Sigurni smo da Abramović i drugi jahtaši ne bi imali ništa protiv!



PARKING ZA AUTO KAO PARKING ZA CESNU 

Zračna luka u Čilipima zasigurno je jedna od najpogođenijih tvrki na našem području od korona krize. Promet je u jednom trenutku potpuno stao, pa tako u travnju ove godine preko zračne luke nije prošao niti jedan putnik što se ne pamti još od ratnih dana. Manji, poslovni i drugi avioni, uglavnom s bogatom klijentelom prvi su u koronakrizi „probili led“ i dovodili goste koji su odlazili na jahte ili se pak s njih vraćali. Međutim, cijena slijetanja i korištenja usluga zračne luke za takve zrakoplove nisu ni izdaleka onoliki koliko bi se očekivala kad lete svijetske zvijezde i bogataši. Naime, cijene se formiraju na osnovi težine zrakoplova, pa tako najčešći manji zrakoplov težine oko 23 tone za jedan dan osnovnog korištenja zračne luke izdvoji nešto više od 1000 eura, a onaj duplo veći težine 46 tona gotovo 2200 eura. Bogataš koji sleti s velikim zrakoplovom, primjerice Boeingom 737 teškim 76 tona platit će oko 3000 eura. Isto tako za male zrakoplove, popularne Cesne i slične lagane avione do dvije tone cijene su gotovo simbolične. Zrakoplove malog dometa uglavnom koriste poslovni ljudi i sportaši, a cijene za njih su male i stimulativne, pa je tako gotovo skuplji cjelodnevni parking automobila u Zračnoj luci nego dan parkinga Cesne na stajanci. Međutim, bogata klijentela uvijek ima i posebne prohtjeve kojima Zračna luka nakon obnove i dogradnje uglavnom može udovoljiti. VIP salon, doček vozila na zrakoplovu, crveni tapit i slično dodatna je, ali i dosta skupa. Što nije problem, jer ako imaš zrakoplov od nekoliko milijuna eura, što je onda platiti limuzinu i crveni tapit na samoj pisti. Rekao bi Sir Oliver: „Cijena! Prava sitnica!“
loading...

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 10:18