Hoće li aktualni carinski ‘rat‘ SAD-a s cijelim svijetom pa tako i EU, odnosno Hrvatskom utjecati na turističko gospodarstvo na dubrovačkom području? Naime, s obzirom na to da je turizam jedina gospodarska grana na našem području, Dubrovčani su u strahu su da će se efekt uvođenja carina direktno odraziti na slabiji booking i dolaske turista, posebice onih iz SAD-a. Trebamo li strahovati, pitali smo izv. prof. dr. sc. Tonćija Svilokosa, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku.
Vidimo da Trumpove odluke o carinama imaju velik utjecaj na europsku industriju, pa nas zanima hoće li nama turistički najvažnija tržišta, Njemačka i Velika Britanija podbaciti ove ili iduće godine ?
Aktualni carinski rat koji je inicirala administracija Donalda Trumpa zasigurno će za sobom ostaviti brojne uglavnom negativne globalne posljedice. Iako je deklarativni cilj ove politike poticanje domaće industrijske baze i smanjivanje kroničnog trgovinskog robnog deficita SAD-a s ostatkom svijeta, vrlo je važno razumjeti da se stvarni učinci takvih unilateralnih mjera šire znatno dalje od početne točke. Trgovinski ratovi, naime, ne postoje u vakuumu – odgovor ostatka svijeta na uvedene carine odredit će smjer i intenzitet cjelokupne dinamike. Pitanje nije samo što je SAD poduzeo, već kako će ključni gospodarski partneri – Europska unija, Kina, Kanada – odgovoriti kroz vlastite kompenzacijske mjere. Od toga ovisi hoće li ova epizoda ostati ograničen protekcionistički incident ili prerasti u širi trgovinski sukob s višegodišnjim posljedicama. Vrlo je indikativna i reakcija financijskih tržišta unutar samog SAD-a.
Promatrajući kretanja ključnih burzovnih indeksa (npr. S&P 500, Dow Jones), jasno je da Trumpova administracija nije dobila pozitivan odgovor na svoju politiku. Umjesto očekivanog jačanja tržišnog povjerenja kroz projekt odlučne zaštite američkih interesa, došlo je do volatilnosti, nesigurnosti i opreznog povlačenja kapitala iz sektora osjetljivih na međunarodnu trgovinu. U tom kontekstu, potencijalni utjecaj na turističko gospodarstvo dubrovačkog područja ne treba podcijeniti. Iako se carine u pravilu odnose na robnu razmjenu, njihov učinak prelijeva se na opću gospodarsku klimu – osobito na agregatnu potražnju u zemljama koje su naši ključni turistički partneri, poput Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva. Usporavanje njihovih gospodarstava, bilo zbog direktnih posljedica carinskih mjera, bilo kroz opću neizvjesnost, može rezultirati smanjenjem raspoloživog dohotka i opreza u potrošnji, posebice turističkoj. Američki turisti, koji su poznati po visokoj potrošnji i dugim boravcima u Dubrovniku, mogli bi biti pogođeni i povećanim troškovima putovanja primerice kroz skuplje avionske karte, ali i sve izraženijim geopolitičkim i društvenim tenzijama koje ovakve unilateralne politike često izazivaju.
Kako trebamo reagirati? Smanjivanjem cijena i to u cijelom lancu, od proizvođača preko dobavljača, najmodavaca pa do pružatelja usluga u smještaju, ugostiteljstvu, prijevozu... ?
Što se tiče eventualne reakcije na lokalnoj razini o kojoj govorite, iako bi snižavanje cijena duž opskrbnog lanca,od proizvođača do ugostitelja, moglo djelovati kao brza mjera za poticanje potražnje, takav pristup nije dugoročno održiv u uvjetima rasta ulaznih troškova i inflacije. Umjesto toga, racionalnija strategija je usmjeriti se na ono gdje možemo dobiti najveće dugoročne efekte, a to je na povećanje vrijednosti ponude – kroz bolju uslugu, jaču digitalnu prisutnost, ulaganja u održivost i ciljanu promociju na tržištima koja pokazuju otpornost i slično.
Možemo li pretpostaviti da će Trumpove odluke o carinama najviše naštetiti Amerikancima jer su svoju industriju zbog manjih troškova dislocirali u zemlje s jeftinijom radnom snagom i troškovima proizvodnje. Trump očito preko carina proizvodnju želi vratiti u SAD, a time i potaknuti otvaranje novih radnih mjesta. Što Vi mislite?
Vaša je opservacija vrlo razumna i dotiče se ključnog pitanja – može li politika carinskog protekcionizma doista vratiti industrijsku proizvodnju u SAD i potaknuti otvaranje radnih mjesta. Uz već ranije navedene efekte Trumpovih “America First” carinskih mjera, postoje dodatna ograničenja zbog čega ne očekujem da će polučiti željene rezultate. Prvo, dislokacija američke proizvodnje prema zemljama s nižim troškovima rada – poput Kine, Meksika ili Vijetnama – nije rezultat lošeg strateškog planiranja, već racionalne reakcije na liberalizirani globalni tržišni okvir i pritisak tržišta kapitala na smanjenje troškova. Povratak te proizvodnje u SAD značio bi znatno veće ulazne troškove, koje bi u konačnici morali platiti potrošači kroz više cijene. S obzirom na automatizaciju i robotizaciju, čak i u slučaju povratka pogona u SAD, ne bi nužno došlo do značajnijeg otvaranja radnih mjesta, jer moderna industrija više ne zapošljava onim intenzitetom kao nekada. Drugo, taj proces je izrazito dugotrajan, kapitalno intenzivan i infrastrukturno zahtjevan, uz neizvjesne izglede za dugoročnu održivost. Uz to, valja imati na umu da brojne američke kompanije ovise o globalnim opskrbnim lancima, a carine unose dodatne troškove u njihove operacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....