Na 57 hektara ispod sela Ravno u Hercegovini prostiru se nasadi jabuka Dragana Obradovića. Rođen je u Čapljini, gdje i danas živi. Njegovi preci nisu imali baš nikakve veze s poljoprivredom, ali jesu s poduzetništvom, pa je taj obiteljski gen utjelovio bacivši se u uzgoj voća. Najprije su to bile breske i trešnje, danas su jabuke.
Jabuke su opstale
U Popovom polju nikad nije imao problema s navodnjavanjem, dapače, dvaput ih je pogodila poplava zbog kojih je i odlučio prestati uzgajati breskve i trešnje i prebaciti se na puno otpornije sadnice jabuka, priča nam Dragan dok hodamo kroz nepregledne redove nasada jabuka.- Jabuke su dosta otpornije na višak vode – odgovara na pitanje zašto, od sveg voća, upravo jabuka. - Kad su nas pogodile te poplave, breskve i trešnje su stradale, a jabuke su opstale – sjeća se tog gorkog iskustva od kojeg se, ipak, uspio oporaviti. I sad na plantaži ima nekoliko stabala breskvi, trešnje, nektarine i kajsije, ali to je samo za unuke, kaže s ponosnim osmijehom, pa dodaje 'zna se tko je prioritet!'
Već su obrane rane sorte jabuka, kao što je gala i idared, a na granama čeka cripps pink, najkvalitetnija sorta jabuke koja zauzima većinu Draganovih nasada. Jabuka je to slična onima iz našeg djetinjstva, kažemo Draganu, a on, kao iskusni i pametan poduzetnik, s osmijehom odgovara – 'I bolja je!'
Branje će početi s prvim danima studenog, a u veljači će se moći kupiti i sok od jabuka, po cijeni od 10 kuna za litru čistog, bistrog jabučnog soka, tu na licu mjesta, na plantaži ispod Ravnog.
- Još da s tržišta nestanu svi falsifikati i država bude štitila svoje građane od partvorina, gdje bi nam bio kraj – kazuje Dragan, svjestan da ljudi kupuju što im se nudi, a kvalitetan proizvod teško dopire do kupaca pored prejeftinih surogata.
Samo da ne bude velikih kiša
Sjećajući se svojih početaka, Dragan kaže da je, kad je bio jako mlad, bio 'najveći neprijatelj poljoprivrede'.- To vam dođe tek s godinama. Kad malo sazrijete, počnete razmišljati kako je lijepo stvarati, da je to uživanje – govori, ponosan na sve što je uspio stvoriti radom. Otac se bavio privatnim ugostiteljstvom od 1957., a djed s majčine strane još prije Drugog svjetskog rata.
- Ni sam nisam ni dana radio u državnoj firmi. Uvijek sam bio privatnik – kaže ovaj, uskoro šezdesetogodišnjak, otac trojice sinova i djed petero unučadi.
A zašto je izabrao baš Ravno za svoje nasade, udaljeno 65 kilometara od Čapljine?
- Bilo je to na nagovor prijatelja i poznanika koji su htjeli u Ravnome nešto raditi na zemlji. Zemlja je bila relativno čistih papira. Mislim da je ovo jedino mjesto u Bosni i Hercegovini gdje je zemlja vraćena ljudima kojima je oduzeta. To je jedan od rijetkih primjera u BiH gdje se išlo u tom pravcu. Tu su relativno veliki komadi zemlje, a u bivšoj državi voće iz Popova polja uvijek je osvajalo nagrade po raznim poljoprivrednim sajmovima. Tu je i mogućnost natapanja, što je prednost. No, zbog ljudskog faktora meni je pravilo probleme, ali nadam se da se to više neće događati – sjeća se Dragan Obradović poplava koje su mu onomad uništile nasade.
- Dogodile su se dvije velike poplave u dvije godine. To vam je isto kao da je u vas u kući netko otvorio česmu i poplavio vam kuću. Nije se vodilo računa. Ne znam što će se događati iduće zime, s obzirom da Plat još nije u funkciji. Viška vode neće biti ako se gospodari na vrijeme. Ne može se ispustiti milijun kubika za jedan dan! I sada je jezero relativno puno. E sad, svodi se na ono da molim Boga da ne bude velikih kiša i da Plat što prije proradi – kazuje Dragan.
Poljska poremetila tržište
Sva zemlja pod nasadima, većinom cripps pinka, u vlasništvu je Općine Ravno, a Obradović ju je uzeo u najam.- To je stvarno kvalitetna jabuka s visokim šećerima. Ima samo jednu manu – prva cvjeta, zadnja se bere. Ovdje branje počinje 1. studenog, ima dug period sazrijevanja. Pored cripps pinka, tu je zanemariv broj sadnica jabuke idared, a ima i gale, poznate i dosta cijenjene u Europi. Ima i nešto zlatnog i crvenog delišesa. Nositelj proizvodnje je cripps pink, pod nasadima je ove sorte oko 70 posto – kaže Dragan, koji skoro svaki dan prelazi put od 130 kilometara kako bi pratio napredovanje voćaka na svojoj plantaži.
- To vam jednostavno uđe u krv i postane navika. To je dosta velik teren, ima tu posla. Kad je vrijeme berbe, zaposlimo sezonske berače.
Nešto jabuka uspije i izvesti na strano tržište, ali priča o jabukama zakomplicirala se posljednjih godina zbog Poljske, koja dobiva velike poticaje od Europske unije za ogromne poljoprivredne nasade, između ostalog, i jabuka, kaže Dragan.
- To je poremetilo ravnotežu tržišta u Europi. Svi voćari u Bosni i Hercegovini su, generalno, u problemima. Srećom, ne mogu se širiti jer su sve općinske površine već pod nasadima – govori Dragan, ipak sretan što još uvijek uspije prodati sve što proizvede.
Na odlasku smo popili i po jednu rakiju od jabuka, poznatu jabukovaču, odličnu kao što su i drugi proizvodi od ovog sočnog, mirisnog ploda s ravnjanske plantaže jabuka.