StoryEditorOCM
Turizam i gospodarstvoPOTREBE SU VELIKE

Pitali smo dubrovačke poslodavce odakle im dolaze najbolji sezonci: ‘Nemamo izbora, malo tko hoće fizički raditi, a strance plaćamo jednako kao i domaće!‘

Piše Bruno Lucić
2. rujna 2022. - 09:20

Usporedo s rastom turističkih brojki, raste i potreba za inozemnom radnom snagom. No, nije potreba velika samo u turističkom sektoru, i u drugim djelatnostima se ‘rupe‘ popunjavaju radnicima s Balkana, ali odavno se prešlo i na azijske zemlje.

Dobra atmosfera

Jasniju sliku o situaciji u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji daju podaci PU dubrovačko-neretvanske.

- Na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske tijekom ove kalendarske godine privremeni boravak odobren je za 409 strana državljana. U navedenom razdoblju izdano je 5.696 dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja i to najčešće za grane djelatnosti: ugostiteljstvo i turizam, građevinarstvo i trgovina. Najveći broj državljana trećih zemalja dolazi iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije, Albanije, Nepala i Filipina, ističu iz PU dubrovačko-neretvanske.

image

Konobarenje je za mnoge opcija

Vladimir Ivanov/Cropix

Kako to izgleda u praksi, navodi voditelj restorana Poklisar Danijel Vulanović.

- Zaposlio sam troje ljudi iz Indije, jednu osobu iz Makedonije, četvero iz Srbije i sedam do osam ljudi iz Bosne i Hercegovine i ultra sam zadovoljan. Primjerice, Indijci su požrtvovni i poslušni, jednostavno, strašno su prilagodljivi, a što se tiče naših Balkanaca, potrudio sam se oko toga tko će mi doći, a i puno smo s njima radili, navrijeme smo ih doveli i to je jako važno pa smo imali vremena s njima raditi i uvesti ih u posao i onda smo dobili maksimalno od njih. Treba uložiti truda u ljude, pogotovo ako se radi o nekim zahtjevnim pozicijama, lako je ako zaposlite Indijca da pere suđe, to nije nikakav problem, ali staviti ljude da recimo rade u pizzeriji ili da rade kao konobari, tu treba malo uložiti energije i vremena, prenijeti im što više informacija, imati dobru atmosferu i onda bi sve trebalo biti u redu, kaže voditelj Poklisara te nastavlja:

- Ako radnici dođu sa stresom zbog promjene stila života i ako im je stres na poslu, to ne može dobrim rezultirati. Moraju se dobro osjećati i tek onda budu produktivni. U svakom drugom slučaju, imat ćete samo problem ukoliko čovjek nije sretan i zadovoljan, tko može raditi ako nije zadovoljan?! Ne može nitko, priča sugovornik te otkriva kako je tekla suradnja s agencijama i kako ide proces rješavanja papirologije:

image

Tko ima imalo znanja, može raditi i kao pizza-majstor

Božo Radić/Cropix

- Za Indijce je trebalo dva do tri mjeseca za realizirati papire, dok za radnike s Balkana ide daleko lakše i jednostavnije. S agencijama imam jako loše, grozno iskustvo, jako su prevrtljivi jer puštaju informacije na sve strane i onda vas na kraju izigraju bez ikakvih problema ako im se ukaže prilika da negdje zarade 200 do 300 kuna više. Potpisao sam ugovor s jednom agencijom za četvero Indijaca i u zadnjem trenutku mi je otkazan ugovor, vraćeni su mi novci tako da sam na kraju do Indijaca došao sâm, doslovno sâm. Preko jednog Indijca došao sam do kontakata i dogovorio se s njima preko telefona i maila, sam im rješavao i vizu i radnu dozvolu, bez agencije, s agencijom nikad više! - poručuje Vulanović.

Važno je imati volje

Radnici više zarade nego što bi doma.

- Pogotovo Indijci koji su sposobniji, na nekim pozicijama kao kuhar ili pizza-majstor. One koji su nešto znali o tome poslu, obučili smo dodatno i dobro ih platimo pa su prezadovoljni, navodi Vulanović ističući kako strane radnike plaća jednako kao i domaće.

image

Radnici iz Indije u škveru

Tom Dubravec/Cropix

Kako nema domaće radne snage, uvoz radne snage jedini je izlaz.

- Moderna su vremena i ljudi sve više pribjegavaju poslovima gdje se manje fizički radi, putem Interneta ili na poslovima gdje imaš minimalno stresa tako da je jako malo ljudi koji hoće fizički raditi. Ovo je jedan od najtežih poslova, moraš uključiti intelekt te je uključen i fizički posao, a moraš znati jezike, jednostavno, posao je kompleksan, napominje Vulanović.

U Agroturizmu Antunović na Pelješcu rade Nepalci, a vlasnik Josip Antunović komentirao je koliko je zadovoljan radnom snagom iz daleke Azije.

image

Nepalci zaposleni na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Antunović u Kuni Pelješkoj

Božo Radić/Cropix

- Nisu loši, ali sve je drukčije, počevši od navika do hrane. Neki koji imaju volje nauče se, a oni koji nemaju volje, idu ća. Zadovoljni su, ali jedan nam je pošao nakon godine i pol, jedan je bio samo dva mjeseca, a sad imamo opet dva pa ćemo vidjeti dokle će biti tu. Trenutno zapošljavam dva Nepalca, jedan je došao prije par dana, a drugi prije par mjeseci. Dovoljno zarade jer imaju čistu plaću, a hrana, spavanje i roba - sve je naše. Govore malo engleski pa se tako sporazumijevamo, otkriva Antunović.

28. siječanj 2023 05:33