- Ma što je tu toliko teško, koliko teško može biti da praktički plutaš i dodavaš loptu, pa to svatko može!” Iskustvo je sve u životu! Svi poznajemo nekog tko u teoriji zna sve o svemu, međutim u praksi to baš i “ne drži vodu”. Svaka obitelj ima jednog takvog filozofa. Naravno, isprobati stvari o kojima sve “znate” u teoriji daje vam sasvim novi uvid u pravo stanje stvari kad se dogodi stvarnost. Prije nego sam doselio u Dubrovnik postojala su dva sporta koje nikada nisam gledao: rukomet i vaterpolo.
Kažem nikad, a zapravo sam krajičkom oka uhvatio segmente tih sportova za vrijeme održavanja Olimpijskih igara. Na Olimpijadi postoji toliko neobičnih i egzotičnih sportova o kojima nikad nisam razmišljao. Znači, “krenuo” sam iz grada u kojem nitko nije čuo za vaterpolo i stigao u (G)grad koji ima svjetske prvake u tom sportu.
Prva rečenica iz ovog teksta bila je zapravo moja reakcija na prvu odgledanu vaterpolo utakmicu. Izgledalo mi je kao da se djeca zabavljaju u kadi: voda prska uokolo, pljuskanje, glasni povici, a tu i tamo lopta odskoči o površinu vode.
Naravno, nepoznavanje pravila pripomoglo je tom (krivom) dojmu. Kasnije sam pronašao informaciju da su Englezi (opet Englezi) izmislili tu igru, međutim, kako mi je rekao jedan bivši Jugov igrač, ona danas ni najmanje ne sliči na svoje početke.
Prije nekoliko dana održala se prava svečanost vaterpola. Osim 95. rođendana najtrofejnijeg dubrovačkog kluba i ponosa našega Grada - Juga, u eksploziji emocija i boja održalo se i finale Divlje lige. Divlja liga dugogodišnja je tradicija koju treba brižno njegovati i slaviti. Skidam kapu svim sudionicima događanja: igračima, organizatorima i izvanrednim navijačima jer su i ove godine upriličili nezaboravna događanja.
Zapravo, jedan od mojih nećaka (opet s hrvatske strane), igrao je u finalu Divlje lige. On je bio taj koji me naučio “igrati” vaterpolo. Kad kažem naučio, mislim na pokušao naučiti. Spomenuti nećak i njegov brat od malih su nogu u vaterpolu. Prije nekoliko godina potrudili su se pokazati mi osnove tog sporta. I tu sam se našao u situaciji kada teorija sretne praksu (da, ja sam onaj filozof s početka priče).
Naravno, moja prva reakcija bila je uhvatiti loptu s obje ruke, što je vrlo teško, jer sam u isto vrijeme trebao ostati na površini mora. Uhvatiti loptu s jednom rukom činilo se super teško. Od deset pokušaja, devet ih je završilo tako da mi se lopta odbila od ruku i nastavila plivati, dok sam ja bio potopljen.
Nakon samo nekoliko minuta “igre” borio sam se za zrak. Moram dodati da se pritom nisam ni pomaknuo s mjesta! “OK, idemo sad isprobati napad i obranu,” doviknuo je jedan od nećaka. Iako sam shvatio da vaterpolo definitivno nije “moj” sport, nastavio sam.
Obrana u vaterpolu prilično je slična pokušaju ubojstva! Obrana protivnika pokušava pod svaku cijenu povući ispod vode i udaviti ga, barem sam ja to tako shvatio. U vaterpolu ima JAKO puno plivanja. U nogometu možeš napraviti kratku stanku i doći k sebi, al’ u vaterpolu nema milosti.
U nadi da ću se malo odmoriti i doći do daha prijavio sam se da stanem na gol. Koja loša ideja! Cijelo vrijeme tijelo mi je bilo u pokretu, osjećao sam se kao Bambi na ledu! Mislim da nisam izdržao niti pet minuta! Uspio sam jednom dodati loptu, a jedini “pogodak”, (kažem pogodak jer ne postoji izraz za taj moj pokret), do gola nije ni dospio.
Lopta je iskakala, i uranjala preda mnom poput pluta na trstici za ribanje. Kako bih spriječio utapanje ili srčani udar, izašao sam iz igre. Od tog trenutka prema vaterpolistima gajim najdublje poštovanje.
Da biste igrali ovaj sport morate biti u ozbiljnoj formi. U polu (sportu) konji su ti koji za vas odrađuju sav posao vezan za kretanje. Tako da, još jednom velike čestitke svim igračima Divlje lige, vi ste doista ponos ovoga sporta. Uz želju da se ova prekrasna tradicija i festival vaterpola nastavi i da potraje.
Netko je jednom napisao da “savršeni vaterpolo igrač ima snagu u rukama poput bacača u bejzbolu, doskok igrača odbojke, čvrstinu igrača ragbija i hokeja, izdržljivost skijaša trkača i smisao za strategiju poput igrača šaha.” Evidentno je da ja nemam ništa od toga.