“Kriv” sam koliko i vi! Svima nam je zajedničko ono “ajde bogati tu je svaki dan, poć’ ću vidit jedan put”. Iste se stvari sigurno događaju u Parizu pa mnogi od njegovih stanovnika nikad nisu bili na Eiffelovom tornju, ili u Londonu, zasigurno, pa onda čujete “nikad nisam posjetio Buckingamsku palaču.” Tu dolazimo do tri pitanja koja sam postavio Dubrovčanima i zamolio ih iskrene odgovore. Kad ste zadnji put bili na zidinama? Kad ste zadnji put obišli Knežev dvor? Kad ste zadnji put bili na Lokrumu? Odgovori su bili, uz duboko dumanje i češkanje po glavi, “paaa, ja mislim, neđe u srednjoj školi.” Zbilja sam upoznao nekoliko ljudi i mogli biste se iznenaditi, koji cijeli život žive ovdje i nikad nisu bili na Zidinama, a bogami ni na otoku paunova, našem krasnom Lokrumu.
S objedom u Portoč
Naravno, ne treba generalizirati, jer na drugu stranu znam da ima ljudi koji svakodnevno odlaze na Lokrum i tamo je vazda ekipa na okupu. Sjećam se priča svoje žene kako pamti da se prije nosio objed na kupanje u Portoču, svaki put neko drugi bi donio teću punjenih paprika ili šnicela, jelo se skupa, kupalo se, ćakulalo i uživalo.
Kao što obično biva, posao me je prošli vikend odveo na Lokrum. Dok sam sjedao na Skali, morao sam se dobro promisliti kad sam i ja zadnji put bio na Lokrumu. I nadošao da je to bilo prije otprilike prije pet godina. Baš me bilo sram. Bio sam u društvu grupe stranaca, pristiglih sa sve četiri strane svijeta, ali je većina bila iz Južne Amerike.
Obožavam gledati Dubrovnik očima onih koji ga ugledaju prvi put. To me uvijek vrati na moje prve dane boravka ovdje, čini mi se kao da ih ponovo proživljavam. Dobrobit druženja s ljudima koji nemaju predrasuda je to što je sve avantura. I dok je obilazak bio popraćen povicima oduševljenja, bilo je i “nerazjašnjenih” situacija. Lokrum je bio onakav kakvog pamtim: prekrasan i tih. Priroda ujedinjena u spokoju i osjećaju slobode. Zašto ja ne dolazim češće?
Valjda mi se život prepriječi na putu. Ako nas je prošla godina nečemu naučila, onda je to da je povratak prirodi ono od čega svi možemo imati koristi, na razne načine: od boravka u prirodi pa do sađenja vlastitih vrtova. Teško da negdje drugdje u ovome kraju možete toliko duboko zaroniti u krilo Majke Prirode kao na Lokrumu. Borova šuma, maslinici, mnoštvo biljnog svijeta, životinje, neumorni orkestar cvrčaka (moja bi punica rekla: k’o da rade na normu), a sve to okruženo surim stijenama i kristalno čistim morem čiji se spektar boja kreće od tirkizne do duboke modre s vanjske strane otoka. “Pretpostavljam da se ovdje nikad ništa nije posebno događalo?” pitao je moj novi prijatelj iz Montevidea.
Da, ravno iz Urugvaja pa na Lokrum! “Oooo, bit ćeš i te kako iznenađen kad čuješ priče iz povijesti i legende o ovom malenom otoku,” odgovorio sam mu. Ovdje smo došli kako bismo sudjelovali u avanturističkoj igri koja nas je u potrazi za tragovima vodila posvuda, a ujedno smo učili o povijesti i legendama vezanim za Lokrum.
Airbnb i Instagram vs. agencije
Mladi ljudi, većinom lokalci, u protekloj su godini “praznoga hoda” došli do ove zanimljive ideje, a sada, na početku sezone, pomalo skupljaju plodove planova i teškoga rada. I u tome je budućnost. Manje grupe ljudi, uz pomoć stručnjaka s kreativnim idejama iz lokalne sredine, donose osoban pristup Dubrovnika i okolice gostima, pritom ih informirajući o zanimljivostima i povijesti Grada. Vrijeme putničkih agencija koje dovode mase ljudi i velike ekskurzije dosadne su i pomalo postaju stvar prošlosti. Takve su putničke agencije posljednji dinosauri turističke industrije i većina onih koje ne nude lokalne sadržaje neće preživjeti.
Svijet se okrenuo nekim novima načinima funkcioniranja pa tako danas društvene mreže i njihovi marketinški kanali omogućuju programe čiji uspjesi cvatu poput maslina na Lokrumu! Nepotrebno je reći da su povratne informacije izvanredne te da je promocija Dubrovnika putem nebrojenih Instagram i Facebook foto-objava Dubrovniku donijela veliku promociju što je dobitna kombinacija. Manje, i po mogućnosti lokalne agencije, trebale bi na temelju ovih iskustava, izrađivati ciljane turističke ture, prilagođene gostima.
Hoće li one od državnih institucija uspjeti dobiti financijsku potporu, čisto sumnjam, a hoće li je i trebati, i to sumnjam. Vjerujem u njihov uspjeh, jer dok se “dinosauri” lagano bude pitajući se “što je pošlo po krivu”, za to vrijeme Airbnb i Instagram zvijezde voze u punoj brzini i stvaraju nova tržišta. Svima želim puno sreće, iako im po svemu sudeći, neće trebati, jer su to novi turistički lideri koji su ujedno postali i turistički influneceri.