Vlada je osnovala Povjerenstvo za suočavanje sa prošlošću koje bi trebalo odgovoriti je li pozdrav Za dom spremni kojeg su u drugom svjetskom ratu uzvikivale Ustaše O.K. ili ne. I je li u redu da on krasi spomen ploču HOS-ovcima u Jasenovcu. To nam je izgleda najveći problem u državi iz koje se iseljava sve više Hrvata. I dobro je rekao Vido Bogdanović na 'uskrsnuću' dubrovačkog HSS-a. 'To ljudi moji nije politika'. Suočavanje sa ustašama i partizanima iz 45' neće zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske sve dok je u njoj najvažnija kvalifikacija za državni posao jesi li nečiji rodijak ili brat. Pa ni kad Papa svecem proglasi Alojzija Stepinca. Rodijaštvo je naime, u Hrvata jače i od ustaša i od partizana zajedno. Hrvatska Vlada bavi se ratom koji je završio prije 72 godine, čeprka po arhivima tko je u bivšoj državi bio udbaš, a na ključna mjesta u državnoj upravi i tvrtkama imenuju se braća, kumovi i rodijaci vladajućih. I bilo bi dobro da je to slučaj samo u ovoj Vladi.
Ministar državne imovine Goran Marić ljut je što su se novinari uhvatili njegova brata koji je sa Zavoda za zapošljavanje dobio posao jednog od direktora u Tehničkim servisima željezničkih vozila, državne tvrtke u sklopu Hrvatskih željeznica. Pravdao se da o tome nije imao pojma, a njegov brat Svetimir u pravdanju je bio još maštovitiji- Poručio je kako, od kad mu je brat Goran postao ministar, nema ni broj njegova telefona. Ma daj! Pa u to ne bi povjerovali ni novinari cavtatskog Tintilinića. Svetimir je pod pritiskom javnosti dao otkaz, krenuo se ponovo prijaviti na berzu na koju je inače nedavno stigao iz druge HŽ-ove tvrtke koja čisti vagone. Naravno uz otpremninu. Usput je navodno svratio do zagrebačkog gradskog ZET-a. Jer željeznički ili tramvajski, vagon je vagon. A kada su u pitanju vagoni , Svetimir je neupitni stručnjak. O slučaju Marić mišljenje je dao i MOST –ovac Nikola Grmoja. Kaže kako ne zna 'je li, u biti, uputno i dobro da se na nekakvu poziciju gdje Vlada odlučuje imenuje brat jednog od ministara'. Sjetio se kako su se i oni u MOST-u s tim 'opekli' kada su u Hrvatskim vodama kao zamjenika ravnatelja htjeli zaposliti Maria Bukmira, kuma predsjednika Sabora Bože Petrova. Grmoja se sada posipa pepelom i kaže da su tu odluku povukli čim su shvatili da se njome ' šalje loša poruka'. Inače Grmojino 'čim' trajalo je dva dana tijekom kojih je Bukmir bio glavna vijest svih hrvatskih medija. Prije tri mjeseca braneći pokušaj 'uhljebljenja' Božova kuma, iskreno je rekao kako je Bukmir njihov čovjek te kazao da u MOST-u za kadroviranje postoji cijela ekipa. Politički neiskusan Grmoja priznao je da MOST radi ono što druge političke stranke, a u pitanju su redom sve do jedne, rade proteklih 25 godina. Samo to pokušavaju prikriti javnim natječajima za koje i novinari spomenutog Tintilinića znaju da su namješteni.
A to se zove političko 'uhljebljivanje' koje najviše razara Hrvatsku. Zar nije skandalozno da se tri mjeseca prije lokalnih izbora po Dubrovniku već 'dijele' radna mjesta u gradskoj upravi, gradskim tvrtkama i ustanovama. A za sva će, kako zakon nalaže, biti raspisani javni natječaji. Ili se, ne do' Bog potrebe za koaliranjem nakon izbora, nekima čuvaju. Iako ih ničim ne zaslužuju. Najbolji je primjer našeg županijskog pročelnika za poljoprivredu, Ivice Provića koji uz prefiks v.d. radi već sedam godina. Nakon što je Ministarstvo uprave prisililo HDZ-ova župana Nikolu Dobroslavića da raspiše natječaj, Prović koji godišnje upravlja sa 2,4 milijuna kuna proračunskog novca nije prošao pismeni ispit. U sedam godina čovjek nije naučio osnove Ustava RH i dva, tri zakona usko vezana za njegov posao!? Pa da je svaki dan naučio samo jednu riječ, to bi bilo 2555 riječi. Dovoljno za pismeni. I što se dogodilo? Ništa. Natječaj je poništen jer se drugi kandidat nije se pojavio na testiranju. Ej!!! Netko je poslao molbu za državni posao sa plaćom od oko deset tisuća kuna i nije se pojavio!? To je zapravo prava vijest. I to dovoljno govori o javnim natječajima. Tako će naš Prović do idućeg natječaja, odnosno nakon što se vidi treba li HDZ-u Jambova pomoć u županijskoj Skupštini, kao v.d. pročelnik i dalje upravljati milijunima iz županijskog proračuna. Zbog takvih stvari, opet ću citirati Vida Bogdanovića, naša djeca, ona malobrojna koja se ne presele u Irsku, morat će znati strane jezike da bi radila u Hrvatskoj. Stoga bi Vladi umjesto Povjerenstva za suočavanje sa prošlošću bilo pametnije da osnuje Povjerenstvo za braću, kumove i rodijake. Jer povik Za dom spremni u realnom životu ni blizu nije opasan za Hrvatsku kao povik Za braću spremni.
