Opet je planulo. Opet su vatrogasci naši heroji. Naročito piloti kanadera što lete u onim čudnim avionima koji izgledaju kao križanac gumenog pačića i dječje lopatice za plažu. Zapravo, u nekim dijelovima svijeta ih baš tako i zovu - “Duck” ili “Scooper”. Piloti ovih visokospecijaliziranih aviona veći su frajeri od bivših srednjoškolskih idola koji su Tomosov APN s “friziranim” auspuhom dizali na zadnju rotu po Vojnoviću. I zato se Facebookom nižu prijedlozi o tome da se našim asovima, našim Clostermannima omogući besplatno ljetovanje u najboljim dubrovačkim hotelima. Da ih se odvede na šetnju zidinama, večeru u najboljim restoranima... Mislim da sam negdje vidio prijedlog da im se putem Sanitata riješi i parking na Pilama.
Ukratko, Dubrovnik je kroz društvene mreže pokazao da ima veliko srce za naše heroje.
Dakako, ima zlobnika koji se pitaju tko će gasit’ požare ako su vatrogasci na ljetovanju. Ima onih koji sumnjaju da je pilotima iz Zadra stalo do ljetovanja na moru. A zimovanje u Dubrovniku čini se kao sprdnja, je l’ da? I obilazak zidina u ovo doba godine nekima zvuči kao glupa ideja. Eto koliko smo nezahvalni. Ako se turisti u podne mogu popet’ na Minčetu, zašto ne bi mogli i naši heroji učinit’ đir? Jedan nezahvalni sugrađanin predložio je čak da se vatrogascima isplati poštena plaća, pa neka sami odaberu gdje će ljetovati.
Vatrogasci jesu naši heroji. Baš jesu! Pa i kad nigdje ne gori. Spašavaju ljude iz provalija, vade ozlijeđene iz polomljenih automobila. Često se susreću sa smrću, a povremeno i oni ostave život ili zdravlje spašavajući tuđe živote i imovinu. I nema tog ljetovanja usred požarne sezone, ni šetnje dubrovačkim zidinama u kolovoško podne koje bi im to moglo platiti. Ništa nije vrjednije i skuplje od iskrene ljudske zahvalnosti, a u ostale dane pomaže - pristojna plaća.
Spomenimo se i medicinskih sestara koje prevrću i peru pacijente, sjetimo se policajaca koji svakodnevno imaju posla s pijanim bitangama i čuvaju nas od ološa svake vrste. Heroji su i naše trafikantice u limenim kioscima, vozači Libertasa koji ne polude u ovim gužvama. Pekari koji se dižu u 3 da bi nahranili naša zlatna usta, čistači ulica koji se bave našim smećem, konobari koji u ovom ludilu zapamte narudžbe. Sve su to naši heroji, pa i Cile koji petkom i subotom na ulici prodaje Dubrovački po najvećoj žegi da bi zaradio za kruh.
Heroji se ne proglašavaju na Facebooku, nego se nose u srcu i ponekad na ramenima. Ljude treba poštovati i pošteno platiti, a sve ostalo nije ništa bolje od one rugalice:
Josip Kraš, heroj naš
Za nas se borio, u keks se pretvorio.